Ove subote u Zaprešiću održano je zatvaranje Festivala domoljubnog filma Gordan Lederer. U prepunoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić održana je ceremonija zatvaranja te premjera dokumentarnog filma redatelja Jakova Sedlara i scenariste Nenada Piskača „1918 – 2018 sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj“ (od Karađorđevića i Pribićevića do Vučića i Vulina).
Dokumentarni film Vladimira Andrića i Nikole Kajkića „Ovčara“
Nakon prikaza legendarnog dokumentarnog ratnog filma Gordana Lederera „Banijska praskozorja“, zasvirala je himna RH, te održana minuta šutnje za sve poginule i pobijene u Domovinskom ratu. Potom je pučki pjesnik Vladimir Šuk izrecitirao potresnu pjesmu Branka Zbukića „Oni su naš vječni plamen“.
Govorio je među ostalim i Marijan Capek, vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih logora, koji je spiritus movens i začetnik ovog festivala, kao i Damir Mikuljan, predsjednik skupštine zagrebačke županije koji je značajno doprinnjio održavanju ovog festivala.
Ideja festivala je da promiče istinu o domovinskom ratu u javnosti i školama bez političkih konotacija već samo istinom… Naime, nakon punih 27 godina od njegovog početka, za mnoge žrtve rat još nije završio, a mnogi zločinci nisu osuđeni. Zamisao je da festival doprinese obiteljima poginulih i pijetetu svih žrtvama. Ovo je festival ljubavi a ne mržnje. Festival ljubavi prema domovini za koju su mnogi položili najveću žrtvu – svoj život. Ana Lederer, supruga poginulog ratnog novinara Gorana Lederera, dozvolila je uporabu njegovog imena za ovaj festival.
Organizator festivala je GO UHDDR Zaprešić, suorganizator je Zagrebačka županija a partner Grad Zaprešić. Festival su pomogli i općina Oroslavlje, Bistra, Brdovec, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Grad Zagreb, Ministarstvo obrane, Zorica Gregurić iz Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, Dragutin Poturica, Smiljan Tomašević. Medijski pratitelj je HRT a pokrovitelji Z1 i Laudato TV kao i mnogobrojni ostali mediji i portali.
Prosudbeno vijeće je sastava Nenad Piskač, Jakov Sedlar, Obrad Kosovac, Mirko Samardžija, Ivan Samardžija, Hrvoje Hitrec, general Rudi Stipčić.
Zahvale su dodijeljene za posebni doprinos festivalu Zorici Gregurić, Biserki Brašić (zaprešićka udruga roditelja poginulih branitelja), predstavnicima općina Oroslavlje, Bistra, Brdovec, saborskom zastupniku Josipu Prelecu, Spy produkciji i ostalima.
Pretpremjera dokumentarnog filma Jakova Sedlara „1918 – 2018 sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj“ (od Karađorđevića i Pribićevića do Vučića i Pupovca)
Jakov Sedlar naglasio je da je film, kao i ostali domoljubni filmovi, nastao bez ikakve pomoći hrvatskih institucija. Zahvalio je gospodinu Marijanu Medvidoviću, kao i hrvatskoj dijaspori na neprocjenjivoj pomoći u nastanku filma kao i Nenadu Piskaču. Film je, zbog dolaska podupiratelja američkog židovskog bračnog para iz New Yorka, bio prikazan s engleskim prijevodom (titlom). Posebno je napomenuto kako je baš na dan Kristalne noći i uhićenja Kajkića i Zorice Gregurić, u Meštrovićevom paviljonu grupa lažnih ali zlikovačkih antifašista i antihrvatskih ultraljevičara Zoran Pusić, Vesna Teršelić i drugi, napala ovaj film iako ga nisu gledali
Također je najavio i novi igrani film „Duhovi“ koji govori o samoubojstvu hrvatskih branitelja.
Film prati razdoblje između 1918 do 2018 godine. Od nastanka Film Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj 1918. – 2018. (od Karađorđevića i Pribićevića do Vučića i Pupovca) povijesni je presjek počevši od geganja gusaka u beogradsku maglu 1918. godine do današnjih dana. Pred publiku postavlja pitanje – jesmo li što naučili iz povijesti stoljeća srbijanskoga terora ili smo voljni obnoviti jugoslavenske odnose koje nameću poražene snage u Domovinskom ratu.. Ovaj film ima posebnu vrijednost jer je sažeo osnove povijesne hegemonije srpskog terora i plana osvajanja od Garašanina, Pribićevića do Milorada Pupovca. Ovaj dinamični i izvrsno montirani povijesni filmski dokument ne otkriva ništa posebno jer su povijesne činjenice poznate ali je važno da je dobro i čitko prezentiran. Poseban naglasak, uz velikosrpska teritorijalna prisezanja Hrvatskih teritorija, jasno je ukazao na izdajničku petokolonašku jugoslavensku antihrvatsku kliku od Budimira Lončara, Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Ive Račana, Zorana Milanovića, Stipe Mesića.
Dokumentarni film Vladimira Andrića i Nikole Kajkića „Ovčara“
Film se temelji na istinitim tragičnim događajima koji su se odvijali s 20. na 21. studenoga 1991. godine kada je na poljoprivrednom dobru Ovčara i Grabovo ubijeno 276 osoba, svih generacija.Trebale su tri i pol godine da film ugleda svjetlo dana, a korištena su svjedočanstva hrvatskih preživjelih svjedoka koji su sudjelovali u masakru, te su njih troje pristali i govoriti u filmu. Od 300 zarobljenih civila i branitelja koji su izvedeni iz vukovarske bolnicena stražnji izlaz samo su neki na putu do Ovčare spašeni na molbu bolničkog osoblja. Najmlađa žrtva imala je 15, najstarija 84 godine, a među žrtvama je bila i Ružica Markobaši koja je ubijena u sedmom mjesecu trudnoće.
U filmu pričaju hrvatski branitelji i dr. Mirjana Semernić Rutko, za vrijeme obrane grada ginekolog i kirurg, Dragutin Berhofer – Beli, Vilim Karlović, te Hajdar Dodaj, Albanac po nacionalnosti koji je prebjegao iz JNA i išao braniti Vukovar. U filmu govori i dobrovoljac iz postrojbe Petrova gora kao i dobrovoljac postrojbe Leva Supoderica, pukovnik JNA Lakić Đorović, zamjenik vojnog tužitelja generalštaba u Beogradu i ostali.
U filmu je vrlo dobrom animacijom (akademski slikar Mato Granić iz Vinkovaca) nadoknađen nedostatak video zapisa i dočarana je atmosfera uz naraciju Anje Šovagović Depot, Gorana Grgića, Hrvoja Klobučara, Dražena Kuhna, Perice Martinović.
Na animaciju se odlučilo kako bi se gledateljima dočarale situacije koje su se događale. Sav video i novinarski materijal vezan za Ovčaru je izuzet i uništen.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
