Regina Coeli ili Kraljica neba ime je hostela u Dublinu koji prima žene koje nemaju svoj dom i žive kao beskućnici. Vode ga članovi Marijine legije, a svi koji u njemu rade su legionari koji volontiraju. Hostel je osnovao Frank Duff, osnivač Marijine legije i to je bio jedan od prvih oblika apostolskog rada koji su legonari obavljali. Budući da smo uključene u rad Marijine legije u Petrinji, koja je i u Hrvatskoj jedna od najvećih katoličkih laičkih organizacija bile smo upoznate s mogućnošću odlaska u Dublin i volontiranja. Ovo ljeto dobile smo želju da odemu u Dublin i svojim radom pomognemo legionarima koji vode hostel. Iako smo na početku bile nesigurne oko odlaska vjeroučitelj Vlado Sučec ohrabrio nas je rekavši kako je to veliko djelo na koje nas Marija zove kao svoje legionare i da je to ono gdje nas Marija šalje. Našu zamisao podržali su i ostali članovi Marijine legije te na poseban način i svećenici, duhovnici naše organizacije, koji su nam i financijski pomogli da se ovaj put ostvari i na tome im zahvaljujemo. I tako smo odlučile otputovati u Dublin i šest tjedana volontirati u hostelu. Za vrijeme svog boravka u Dublinu bile smo smiještene unutra hostela u jednoj od jedinica u kakvima žive i beskućnici. Za vrijeme našega boravka s nama je bila jedna volonterka s Filipina te djevojka iz Irske, a dio vremena pridružile su nam se i tri legionarke iz Dugog Sela te djevojka iz Latvije.
Hostel se sastoji od jedne velike zgrade nazvane Lourdes koja ima 35 jednokrevetnih spavaćih soba te osam manjih jedinica s pet spavaćih soba u sklopu kojih se nalaze kuhinja i blagovaonica. Sve su sobe u hostelu popunjene i neprestano se traži soba više jer je velik broj ljudi u Dublinu na ulici i u potrazi za smještajem. Ono što nas je najviše iznenadilo je to što su žene koje žive u hostelu većinom djevojke od osamnaest do trideset godina, dok je najstarija stanarka smještena u Regina Coeli hostelu već četrdeset godina. Budući da je hostel katolički u njemu se svakodnevno služi sv. Misa kojoj prisustvuju legionari, ali i stanari koji to žele. Također se tjedno održava redoviti sastanak Marijine legije na kojem se razgovara o radu i problemima koji su bili protekli tjedan te se dogovara rad za sljedeći tjedan.
Za vrijeme svog boravka u Dublinu dan smo započinjale u 7.30 sati s pripremanjem doručka koji smo posluživale u 8.00 sati, a nakon doručka naš zadatak bio je čišćenje kuhinje. Sobe u hostelu zaključavaju se u 13.30 sati i ostaju zaključane do 19.00 s ciljem da se stanarke ne zatvore u svoje sobe nego da se socijaliziraju. U to vrijeme odlaze na ručak, većinom u pučku kuhinju u obližnju crkvu, a neke vrijeme provode družeći se u zajedničkoj blagavaoni. Za vrijeme dok su stanarke izvan hostela naš posao bio je čišćenje wc-a i hodnika i ostali uobičajeni poslovi. Po potrebi smo oko 18.30 pomagale i oko pripreme i posluživanja večere, a prije večere svaki put moli se krunica zajedno sa stanarkama koje to žele. Neke od njih su se nakon dolaska u hostel počele zanimati za katoličku vjeru te ih se uči moliti, a dvije od njih pripremit će se i za primanje sakramenata.
Smještaj u hostelu daje se onima kojima je on stvarno potreban. Kada se kaže da je netko beskućnik većinom se misli na prljave i nesređene ljude ili ovisnike o drogi i alkoholu, ali neke od žena koje su smještene u hostelu izgledaju sasvim normalno i da ih sretnete na ulici nikada ne biste rekli da su beskućnici. Razgovarajući s ženama koje su smještene u hostelu vidjele smo da su ih tu dovele različite životne situacije. Neke od njih pate od različitih oblika depresije i ne snalaze se u odnosima s ljudima. Neke imaju problem s alkoholom i drogom, ali iza tih problema kriju se različite životne i obiteljske poteškoće. Svaka od njih ima različitu životnu priču kao što je npr. raspadnuti brak, a neke od njih su bile i žrtve nasilja.
Regina Coeli hostel postoji već više od osamdeset godina i ne financira ga vlada, jedino što hostel dobiva su donacije. Svi koji na bilo koji način rade i pomažu u hostelu ne dobivaju plaću, nego kao članovi Marijine legije na taj način izvršavaju svoj apostolski rad od najmanje dva sata tjedno, a neki i po više sati svakodnevno. Legionari koji pomažu u hostelu su ljudi različitih životnih dobi i zanimanja, no svi obavljaju bilo koje poslove koji su potrebni i na taj način svoje slobodno vrijeme poklanjaju onima koji su u najvećoj potrebi.
Za vrijeme šest tjedana koje smo provele u Irskoj legionari su nam pokazali sva važna mjesta, a posebno ona koja su važna za osnutak Marijine legije, kao što su: kuća Franka Duffa, kuća Koncilija – vrhovnog vijeća Marijine legije, mjesto na kojem je 1927. godine održan prvi sastanak Marijine legije, grob Franka Duffa itd. Vrijeme provedeno u Dublinu proletjelo nam je jako brzo, no ostavilo je na nas dubok dojam i puno uspomena. Veliko iskustvo za nas kao članove Marijine legije bilo je posjetiti sva mjesta koja su vezana za osnutak naše organizacije te vidjeti na koji način legionari u sjedištu Marijine legije rade. Boraveći u hostelu družili smo se sa stanarkama i s većinom smo sklopile prijateljstva. Slušajući njihove životne priče i probleme naučile smo cijenti ono što imamo u životu i biti zahvalne na malim stvarima. Ovo iskustvo dalo nam je i dodatni poticaj i želju za apostolskim radom unutar Marijine legije i u našim župama kada se vratimo kući.
Izvor: narod.hr
Photo: Marijina legija Petrinja
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.