Što je eutanazija, a što potpomognuto samoubojstvo?

Eutanazija se općenito može definirati kao ”svaka radnja ili propust koji, sam po sebi i s tom namjerom, okončava život bolesne osobe kako bi je oslobodio patnje”. Drugim riječima riječ je o ubojstvu ili samoubojstvu pod tzv. medicinskom skrbi. Sama po sebi protivi se međunarodnom pravu koje podržava pravo na život. Postoji i pojam medicinski potpomognuto samoubojstvo koje je u nekim zemljama također legalizirano kao i eutanazija. Naime, i eutanazija i potpomognuto samoubojstvo imaju isti cilj – nekome skratiti ili okončati život.

Prema izvješću neprofitne kršćanske pravne grupe ADF Internetional, u zemljama u kojima su potpomognuto samoubojstvo i eutanazija legalizirani zabilježen je rast zahtjeva za njima.

Ono što svakako povećava potražnju za navedenim je i zamjena termina. Danas se sve manje koristi pojam eutanazija ili potpomognuto samoubojstvo. Umjesto njih pak, koriste se pojmovi ”dostojanstvena smrt” ili ”opcija za kraj života”. Ovi pojmovi zvuče ”ljepše”, ublažavajući i relativizirajući istinu da je ustvari riječ o ubojstvu ili samoubojstvu (ovisno o metodi koja se koristi).

I iako su eutanazija i potpomognuto samoubojstvo legalizirani pod izgovorom okončanja patnje bolesnicima koji boluju od teških ili terminalnih bolesti, razlozi su se proširili do onih najbizarnijih. Primjerice zbog nesretne ljubavi, starenja, poteškoća s mentalnim zdravljem i slično.

>Eutanazija: Nevjerojatni razlozi ljudi koji su odlučili skončati život

Kakva sve postoji eutanazija? 

Pojam eutanazija potječe iz grčkih riječi Eu (dobro) i Thanatosis (smrt) te znači ”dobra smrt”. U suvremenoj medicinskoj praksi, zakonima i publikacijama ovaj se izraz, međutim, često koristi na različite i nejasne načine, pri čemu se nastoji zamagliti činjenica kako je ustvari riječ o ubojstvu ili samoubojstvu. Čak se i sama riječ eutanazija sve manje koristi, a umjesto nje se koristi izraz ”dostojanstvena smrt”.

Eutanazija postoji aktivna i pasivna. Aktivna eutanazija događa se kada se smrt izazove oralnom ili intravenskom primjenom tvari ili kombinacije tvari. Pasivna eutanazija, koja se naziva i eutanazija propustom, nastupa kada smrtni ishod proizlazi iz odbijanja davanja terapije koja održava život, s primarnom svrhom ubrzanja smrti.

Zajednička točka aktivne i pasivne eutanazije, a ujedno i glavna karakteristika svakog eutanazijskog čina, jest namjera okončanja nečijeg života radi oslobađanja od patnje.

>Slovenski biskupi ponovno upozoravaju na opasnost potpomognutog samoubojstva

Tko sve može donijeti odluku o eutanaziji?

Eutanazija se također razlikuje i s obzirom na to tko donosi odluku o eutanaziji i slaže li se ta odluka s voljom dotične osobe.

Dobrovoljna eutanazija događa se kada osoba daje izričit pristanak za provođenje eutanazije. Pristanak može biti dan usmeno ili u pisanom obliku te može biti unaprijed izražen (obično kroz izjavu o anticipiranoj eutanaziji).

Nedobrovoljna eutanazija je pojam koji se koristi za opisivanje situacija u kojima osoba nije dala izričit pristanak, pa odluku umjesto nje donosi netko drugi. Dok se prisilna eutanazija odnosi na eutanaziju koja se provodi protiv izričite volje dotične osobe.

>Eutanazija: Ostavio ju je dečko, rekla da želi umrijeti i liječnici joj odmah ispunili želju

Koja je razlika između eutanazije i medicinski potpomognutog samoubojstva?

Samoubojstvo se obično definira kao čin kojim osoba svjesno okončava vlastiti život. Potpomognuto samoubojstvo događa se kada druga osoba pruži pomoć ili podršku u tom činu.

Medicinski ili liječnički potpomognuto samoubojstvo odnosi se na situaciju u kojoj sama osoba, a ne zdravstveni djelatnik, izvršava smrtonosni čin. Bilo intravenoznim oslobađanjem smrtonosne tvari ili gutanjem smrtonosnog pripravka. Pomoć koju pruža zdravstveni djelatnik, a koja se razlikuje od samog smrtonosnog čina, može uključivati propisivanje smrtonosnog lijeka, postavljanje intravenske infuzije (bez puštanja smrtonosne tvari), te pomoć pri samostalnoj injekciji pacijenta itd.

Eutanazija i (medicinski) potpomognuto samoubojstvo razlikuju se tek u nijansama. Odvijaju se u sličnom kontekstu, imaju isti cilj – okončanje života, i koriste slična sredstva za njegovo postizanje. Zbog toga se u pravnim, etičkim i medicinskim analizama često promatraju kao srodni pojmovi.

Sedacija nije eutanazija

Eutanaziju je, s medicinskog i etičkog stajališta, potrebno jasno razlikovati od sedacije, koja se odlikuje odsutnošću namjere da se svjesno okonča nečiji život. Njezin cilj je ublažiti bol pacijenta, pritom poštujući prirodni proces koji vodi smrti.

Sedacija je, preciznije, tehnika ublažavanja boli koja se koristi u palijativnoj skrbi. Podrazumijeva svjesno primjenjivanje jasno definiranih doza i kombinacija pomno odabranih lijekova kako bi se smanjila razina svijesti pacijenta u preterminalnoj ili terminalnoj fazi. I to u onoj mjeri u kojoj je potrebno za odgovarajuće ublažavanje neizdrživih simptoma, uz izričit, prešutni ili delegirani pristanak pacijenta. No, Kontinuirana duboka sedacija, kada se primjenjuje s namjerom skraćivanja života, mogla bi se smatrati oblikom eutanazije.

>Eutanazija u Belgiji: U 20 godina gotovo 30.000 izgubljenih života

Eutanazija i (agresivno održavanje života) liječenje

Liječenje je usmjereno na ublažavanje pacijentovog stanja. Međutim, agresivno održavanje života odnosi se na primjenu nesrazmjernih medicinskih sredstava kako bi se produžio život pacijenta u terminalnoj fazi.

Ako pacijentov život bude skraćen kao nenamjerna posljedica (razmjerno opravdanog i proporcionalnog) liječenja, to se ne može smatrati eutanazijom (čak ni neizravnom), jer nije postojala namjera da se pacijentov život okonča radi oslobođenja od patnje.

Isto tako, razumno donesena odluka o prekidu postojećeg terapijskog liječenja ne može se nazvati (pasivnom) eutanazijom, jer dopuštanjem da osoba umre u odsutnosti agresivnog održavanja života ne postoji namjera svjesnog okončanja pacijentovog života.

>Francuski biskup upozorio: Eutanazija je lažan izbor, treba nam bolja palijativna skrb

Izvor: narod.hr/ADF International