Ususret blagdanu Majke Božje Bistričke, 13. srpnja, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici preč. Domagoj Matošević dao je intervju za Zagrebačku nadbiskupiju, a razgovor je vodio Zvonko Franc.

Rektore, pred nama je proslava Majke Božje Bistričke. Vaša druga otkad ste preuzeli službu u Svetištu i Župi. Približite nam program proslave i što za vas osobno znači Svetište Majke Božje u Mariji Bistrici?

Kao i prijašnjih godina, proslava Svetkovine Majke Božje Bistričke bit će bogata duhovnim sadržajima. Proslavi same Svetkovine prethodi trodnevna priprava (od 10. do 12. srpnja) pod misom u 18 sati. U predvečerje Svetkovine, u četvrtak 12. srpnja u 20.30 sati bit će procesija sa svijećama od Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca do Vinskog Vrha gdje će se u 22 sata održati prva sveta misa Svetkovine Majke Božje Bistričke.

Na samu Svetkovinu Majke Božje Bistričke, 13. srpnja, u Svetištu će se slaviti svete mise u 7.30, 9, 11 i 18 sati. Središnju Svetu misu u 11 sati predslavi nadbiskup msgr. Marin Barišić. U nedjelju, 15. srpnja svete mise su po redovitom nedjeljnom rasporedu. Nakon večernje svete mise, dan će završiti koncertom duhovne glazbe na Kalvariji poznate pjevačice Tajči, s početkom u 19.30 sati.

Kako je meni ovo druga proslava Svetkovine otkad sam preuzeo službu u Svetištu i župi, tek sada mogu reći da upoznajem veličinu i važnost Svetišta, i za mene osobno i za hodočasnike. Kada vidim koliko vjernici vole doći u Svetište, ispunjeni velikom vjerom, sam osjećam veliko strahopoštovanje, a zajedno sa braćom svećenicima nastojim služiti, dati što više za dobro vjernika hodočasnika.

Izazov pastorala u svetištima je veći i zauzetiji rad s manjim grupama hodočasnika

Nakon dvije godine službe u Svetištu i Župi imate dobru sliku pastoralnih potreba, ali i izazova za pastoralni rad, ponajprije s hodočasnicima. Možete li nam navesti neke stvarnosti života Svetišta u koje godišnje dođe i do milijun ljudi?

Svetište je specifično mjesto koje u mnogočemu izlazi iz okvira mnogih župa. Kako hodočasnici dolaze iz različitih sredina, tako dolaze i s različitim potrebama. Mi svećenici, koji ih ovdje dočekujemo, trebamo biti spremni s radošću, toplinom i otvoreno ih dočekivati. Po pitanju pastoralnih potreba, veliki naglasak je potrebno staviti na sakrament pomirenja i pokore, raspoloživosti dovoljnog broja braće svećenika, ispovjednika. Izazovi za pastoralni rad su mnogi, a ovdje bih istaknuo veći i zauzetiji pastoralni rad s manjim grupama vjernika kroz duhovne vježbe, duhovne razgovore i praćenje. Osim većeg broja svećenika, za to je potreban i rad na infrastrukturi – osmišljavanje hodočasničkog centra koji bi pružio i otvorio neke nove mogućnosti. U tom vidu nam puno mogućnosti već omogućuje nova zgrada za ispovijedanje u Crkvi na otvorenom i dvorana Božanskog Milosrđa u kojoj tijekom cijelog dana hodočasnici imaju mogućnost adoracije, klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

„Vjerski turizam“ je izuzetna prilika za pastoralni rad u svetištima

U javnosti sve češće možemo čuti termin „vjerski turizam“ kojim se označavaju i hodočašća. Kako vi gledate na tu sve veću relativizaciju i desakralizaciju u društvu? Kao da se želi prognati Boga i osjećaj za sveto iz društva i čovjeka?

Zanimljivo je da je papa Franjo brigu za svetišta iz Kongregacije za kler premjestio u Kongregaciju za novu evangelizaciju. Time kao da je želio naglasiti da su Svetišta mjesta pogodna za navještaj Radosne vijesti i nove evangelizacije. Zašto? Zato jer jedan dio hodočasnika uistinu dolazi iz vjerskih razloga i religioznih motiva. Isto tako, puno je osoba koje dolaze zbog kulturnih vrijednosti određenih svetišta, tradicije, ljepote prirode koja ih okružuje i drugih, možda više turističkih motiva. Sigurno je da svi ti motivi možda nisu istinski motivi jednog hodočasnika, ali i oni su prilika da se takvim osobama u Svetištu navijesti Radosna vijest i djeluje evangelizacijski. Prema tome, i ljudi koji zbog turističkih motiva dolaze u Svetište uvijek su dobrodošli, a na nama je da ih „iznenadimo“ i ponudimo nešto što nisu očekivali.

Marijino pouzdanje u Boga, poniznost i sućut za druge, primjer su pravog vjerničkog života

Što za vas osobno znači Marija i kako u današnjem društvu govoriti o Mariji kad sve ide protiv dostojanstva žene i dostojanstva muškarca od zatiranja majčinstva i očinstva do uzvisivanja sebičnosti i oholosti?

Marija je za mene prije svega primjer predanja i sebedarja Bogu. Lijepo mi je kod Marije što se i ona, poput mnogih od nas, pitala „Kako će to biti?“. Sigurno je i strahovala, ali se na kraju predala Bogu i povjerovala u Njegovu riječ „Ne boj se!“. U tome nam je svima Marija veliki primjer – kako mi možemo naše brige, strahove i pitanja predati Bogu. Druga velika Marijina osobina koja me dotiče jest njezina poniznost i jednostavnost. Marija ne komplicira. Ona je izuzetno praktična i aktivna, npr. kada odlazi kod rođakinje Elizabete da bi joj pomogla. U tome prepoznajem i treću Marijinu prekrasnu osobinu, a to je sućut za druge. Ona prepoznaje potrebe drugih i nije indiferentna na njih nego djeluje. Primjer djelovanja jest zauzimanje na svadbi u Kani Galilejskoj. Te Marijine osobine neka nam svima budu poticaj za razmišljanje i rad na sebi.

Mladi su snaga Crkve koji traže autentičnost i ne boje se žrtve

U Mariju Bistricu dolazili ste i kao povjerenik za pastoral mladih naše Nadbiskupije vodeći svake godine sve veći broj mladih na hodočašće. Naš nadbiskup kardinal Bozanić često govori o mladima kao snazi Crkve za njezinu budućnost. Pokazala je to i naša nadbiskupijska Sinoda, a pred nama je i Biskupska sinoda o mladima koja će se održati u Rimu. Što mladi žele od Crkve? Dojma sam da to nije nekakva „liberalizacija“ kako se nastoji prikazati, nego upravo suprotno – mladi se ne boje žrtve i spremni su na križ bez kojeg nema kršćanstva niti netko može biti autentičan Isusov učenik. Ili se varam?

Mladi našeg vremena upravo traže autentičnost, a s time su povezana i njihova očekivanja da im Crkva ponudi sadržaj koji je konkretan i dotiče se njihovog osobnog života. Ukoliko naš govor prema mladima ne dotiče njihove potrebe, njihova svakodnevna pitanja, nego je apstraktan, dalek i neprimjenjiv, onda će se oni udaljiti od crkvene zajednice jer će je doživjeti kao daleku i kao onu koja im nema što ponuditi. Druga važna istina pastorala mladih je, uz kvalitetan sadržaj, i vrijeme provedeno s njima. Kroz zajedničko vrijeme stvara se zajedništvo i mladi se međusobno povezuju. Čini mi se da je tu problem rada s mladima, jer nerijetko „nemamo vremena“, održimo susret, ali ne hodamo s njima i ne pratimo njihov razvoj.

Sveti Ivan Pavao II, papa koji će ostati najveći bistrički hodočasnik

Bistričko Svetište ove godine obilježava veliku obljetnicu – 20 godina od pohoda svetog Ivana Pavla II, pape i proglašenja Stepinca blaženim. Na koji način će se obilježiti ta obljetnica i koliko nas taj pohod obvezuje kao vjernike, ali i za budućnost Svetišta?

Povodom 20. obljetnice pohoda Svetog Oca pape Ivana Pavla II. u Mariju Bistricu i proglašenja Stepinca blaženim, početkom 9. mjeseca u zajedništvu s Ogrankom Matice Hrvatske u Mariji Bistrici u našoj novoj dvorani Božanskog milosrđa bit će organizirano nekoliko događaja – postavljanje prigodne izložbe te prateća stručna predavanja. Okosnica izložbe bit će fotografije vezane uz posjet Svetog Oca povezane s podacima o Mariji Bistrici uoči i tijekom posjeta Pape, podacima o samom Papi i blaženom Alojziju Stepincu. Osim fotografija, u izložbu se planiraju uključiti i eksponati – liturgijski i drugi predmeti vezani za taj događaj (npr. Misnica, sedes, kalež), darovi koje je Papa darovao bistričkom svetištu, medijski zapisi, sjećanja sudionika. Taj pohod u naše mjesto i Crkvu u Hrvata u nama ostavlja neizbrisiv trag, kojeg se rado u ovoj obljetnici sjećamo sa željom da se uključi što veći broj ljudi. Priliku za to imat ćemo kroz rujan i listopad ove godine, rado se sjećajući pape putnika – bistričkog hodočasnika i milosti koje smo po tom događaju primili.

Razvoj hodočasničke infrastrukture prioritet je Svetišta

Blaženi Alojzije Stepinac u bistričkom je Svetištu vidio hrvatski Lurd. Mjesto s kojeg će teći milosna rijeka Božjeg Milosrđa i ozdravljanja za cijeli hrvatski narod. Kako vidite budućnost bistričkog Svetišta?

Marija Bistrica, kao hodočasničko mjesto i najveće hrvatsko nacionalno marijansko proštenište, ima dugu religioznu tradiciju. Ona je središnje mjesto u vjerskom životu našeg naroda, zbog svima poznate čudotvornosti i omiljenosti Majke Božje Bistričke, čijem se čudotvornom kipu dolaze pokloniti hodočasnici sa svih strana svijeta. Bogatu tradiciju svakako treba nastaviti održavati, vrijednosti sakupljane kroz povijest sačuvati, ali jednako tako osluškivati suvremene potrebe čovjeka. Na potrebe trebamo primjereno odgovoriti, već spomenutom otvorenošću nas koji hodočasnike dočekujemo i radom na infrastrukturi, osmišljavanjem hodočasničkog duhovnog centra, a s time i novih duhovnih sadržaja – zajedničkih i pojedinačnih.

Izvor: narod.hr