Dubrovački muzej Domovinskog rata smješten je na autentičnom mjestu s kojeg se 1991. branio Grad- u tvrđavi Imperijal na Srđu.
Kada je 1806. Napoleonova vojska ušla na teritorij Dubrovačke Republike, s formalnim objašnjenjem dubrovačkim vlastima kako samo prolazi tim putem, prvo s čime se morala suočiti bila je rusko-crnogorska okupacija toga kraja. Rusi, potpomognuti Crnogorcima i istočnohercegovačkim pravoslavnim stanovništvom, okupirali su i opustošili dubrovačko područje, okruživši sam Grad. Francuzi su uspjeli odagnati ovu ugrozu te su ubrzo, kao što je bilo i očekivano, uspostavili svoju vlast nad Dubrovnikom. Bio je to kraj višestoljetne samostalne Dubrovačke Republike.
Francuska uprava donosi mnoge novosti, a jedna od njih bila je izgradnja obrambenih utvrda kojima su novi gospodari, poučeni nedavnim iskustvom, odlučili zaštititi grad. Između ostalih, grade tvrđave na otoku Lokrumu, na visu Žarkovica, i onu na Srđu- iznad samoga grada.
Kratkotrajna francuska vladavina nedugo je zatim smijenjena austrijskom, a kako ubrzo Bosna i Hercegovina također potpadaju pod austrijsku vlast te je granica pomaknuta daleko od samog Dubrovnika, fortifikacija na Srđu gubi svoj obrambeni značaj. Za dugo vremena. Tko bi slutio da će na samom izmaku 20. stoljeća ta zaboravljena tvrđava imati nezamjenjivu ulogu kao ključna i posljednja točka obrane Grada?
Kada danas dođete na Srđ, obuzme vas mnoštvo dojmova. Ovo mjesto s kojega puca pogled na sve strane, a Grad se doima kao da je na dlanu, osim oduševljavajuće panorame, pruža još nešto. Kada s te pozicije pogledate okolicu i zamislite stanje 1991., kada vidite do kuda je sve neprijatelj došao, i ako si, još k tome, pokušate predočiti brojčani omjer snaga u tom trenutku, onda shvatite kolika je cijena Grada. Kolika je cijena Domovine.
A ako uđete u samu tvrđavu, koja je u tim danima bila mjesto boravka onih malobrojnih, slabo opremljenih branitelja, dojmovi će postati još jači. A postav Muzeja progovorit će vam o tom vremenu.
