Kazališni redatelj Oliver Frljić, poznat po vrijeđanju vjerskoga i nacionalnog dostojanstva građana i protiv kojeg je podignuta kaznena prijava u Poljskoj, izrazio je želju raditi predstavu o generalu Slobodanu Praljku.
Ako do predstave i dođe, hoće li i ona, kao i film ‘Ministarstvo ljubavi’ koji vrijeđa udovice poginulih branitelja, težak 800.000 eura, biti financirana javnim novcem, tj. iz naših džepova, svih poreznih obveznika? Ili je vrijeme da ‘kulturnjački geniji’ počnu takve stvari plaćati iz svojih džepova i džepova onih koji to podržavaju?
Oliver Frljić u razgovoru za tportal.hr “obračunao se sa svima”, a najgore je ocrnio bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.
“Promjena imena tog trga bila mu je jedina točka u programu. Poražavajuće je to da čovjek koji je toliko nekompetentan za umjetnost, kulturu i kazalište ima takvu fiksaciju na njih. Da Hasanbegović ima ikakvog kazališnog ukusa, shvatio bi kakav su kulturocid bila dva mandata njegove partijske drugarice Ane Lederer u zagrebačkom HNK-u.”, ustvrdio je Frljić.
Premda bi po opisu posla i javnom djelovanju trebao biti ‘kulturnjak’, Oliver Frljić u intervjuu se gotovo isključivo bavi politikom i političkim temama. U svom razgovoru Frljić govori i o svojoj želji da napravi predstavu o Slobodanu Praljku, te logorima Dretelj, Heliodrom ili Gabela.
> Nino Raspudić: Frljićizam za početnike
S obzirom na tekst najave predstave ‘Šest likova traži autora’, u kojem su isprepleteni nacionalna svijest i kopanje po kantama za smeće, zanima me na koji način ste intervenirali u original Pirandellove drame?
U prvom dijelu glumci rade predstavu koja se referira na aktualne političke svinjarije u Hrvatskoj. Uz to, htio sam govoriti o strahu kao dominantnoj emociji u hrvatskom društvu, o hrvatskom glumištu te poražavajućoj činjenici da se to isto glumište protiv raznih pritisaka i cenzure ponajviše borilo i bori autocenzurom. Iznimno mi je drago da su glumci HNK potpisali protestno pismo protiv imenovanja Zlatka Hasanbegovića u Kazališno vijeće tog teatra. S druge strane, skoro u isto vrijeme udovice poginulih branitelja postale su programski arbitri na nacionalnoj televiziji. Samo još fali to da Nino Raspudić postane glavni urednik glasila srpske manjine Novosti.
Što u vama budi strah?
Ne želim dati previše prostora strahu jer oni koji ga proizvode računaju na to da ću se povući i prestati govoriti kad mi se udari na najbliže, kao što se dogodilo kad su provalili u Lindin stan (op.a. glumica Linda Begonja partnerica je Olivera Frljića) ili u nekim drugim prilikama, u kojima su meni bliski ljudi zbog mog javnog djelovanja bili izloženi neugodnostima. Puno više mi je stalo do toga da ovo društvo postane koliko-toliko normalno, nego ljudima poput urednika onog televizijskog komposta koji se zove ‘Bujica’. Činjenica je da je od same uspostave Hrvatske dano zeleno svjetlo za svaki zamisliv oblik nasilja nad različitim manjinskim identitetima. Internet i činjenica da svaka budala danas može javno izraziti svoje mišljenje samo je učinio vidljivijom količinu mržnje koja je uvijek bila tu.
U koju manjinsku skupinu se vi upisujete?
U svakom pogledu sam manjina. Nacionalno sam nečist, a što se tiče seksualnog opredjeljenja, smatram da je to stvar osobe s kojom se nalaziš, a ne nekog heteroseksualnog normativa koji se nameće kroz društvene institucije ili preko obitelji. I u pogledu razmišljanja o prošlom ratu spadam u manjinu jer smatram da rat nije bio nužan te da se nije napravilo sve što se moglo da se on izbjegne. Također smatram da je kritički diskurs po pitanju tog istog rata itekako dobrodošao, što god o tome govorili Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je, da ne zaboravimo, donio SDP. Drago mi je da sam manjina jer ne želim participirati u nasilju većine nad manjinama.
Što je po vama definicija obitelji?
Vrlo sam skeptičan prema neupitnosti bioloških veza koje promovira pojam obitelji. Odnosi među biološkim srodnicima grade se u socijalnoj interakciji. To što me netko rodio ne znači ništa dok s tom osobom, bila ona majka, bila otac, ne izgradim odnos koji neće počivati na krvnom srodstvu. Obitelj je i prostor različitih traumatizacija, kao i reprodukcije različitih fašistoidnih politika. U tom kontekstu preporučio bih ponovno čitanje Von Horvathova romana ‘Mladež bez boga’. Nakon povratka iz Berlina ponovno ću se baviti obitelji u Teatru ITD. Naravno, ako ondje do tada Jakov Sedlar ne napravi kazališni ‘Četverored’.
Što mislite pod pojmom retuđmanizacije, kojim najavljujete predstavu u Kerempuhu?
Činjenicu da se Hrvatska jedva i uz silne muke uspjela malo emancipirati od autokratskog modela vođenja države koji je ovaj čovjek inaugurirao, tako da i dan danas trpimo posljedice privatizacijske pljačke koju je taj isti Tuđman blagoslovio i omogućavao, da je upravo taj čovjek pokušao realizirati teritorijalne aspiracije Hrvatske spram BiH, a sve to natprosječnoj inteligenciji Tomislava Karamarka i partije kojoj je bio na čelu nije smetalo da zazivaju, a onda i provedu retuđmanizaciju. Ali nije samo HDZ retuđmanizirao Hrvatsku. To je radio i SDP, koji je u jednom trenutku htio biti veći HDZ od HDZ-a, pa je promijenio ime zračne luke u ime čovjeka koji bi, da je poživio još koju godinu, završio na optuženičkoj klupi u Haagu. I Milanovićev susret s braniteljima, koji su više od godinu dana nesankcionirano kršili zakone, ulazi u žalosnu bilancu retuđmanizacije Hrvatske.
Intrigira li vas raditi predstavu prema priči o Slobodanu Praljku?
Možda da mi njegov veliki prijatelj Abdulah Sidran napiše tekst? Šalim se. Da, ukoliko bih mogao dovesti ljude koji su prošli kroz pakao Dretelja, Heliodroma ili Gabele da govore o tom čovjeku, no ne znam tko bi se u Hrvatskoj to usudio producirati. Kad sam u Zenici radio ‘Pismo iz 1920’, govorio sam o zločinima koje su nad Hrvatima i Srbima u tom gradu u Muzičkoj školi vršili pripadnici 7. muslimanske brigade. U Srbiji sam u predstavi ‘Kukavičluk’ govorio o srpskim zločinima u Srebrenici. Kao oblik borbe protiv negacije i zaborava tog zločina, glumci su učili napamet i pred publikom govorili imena stradalih. Kad se postavilo hipotetsko pitanje mog rada u Banjoj Luci, odgovorio sam da mogu raditi jedino predstavu o Manjači, Keratermu, Trnopolju i Omarskoj.
Cijeli intervju pročitajte ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa