Godinu pape Franje obilježila ‘kultura susreta’

U osvrtu na proteklu godinu pape Franje, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice za Radio Vatikan govorio o smislu reforme koju Papa želi ostvariti u Rimskoj kuriji.

Papa Franjo je već na početku svoga pontifikata osmislio nacrt reforme Rimske kurije koji, međutim, valja dobro shvatiti. To je dio mnogo šireg nacrta za obnovu Crkve iz njegove apostolske pobudnice ‘Evangelii gaudium’.

Papa u njoj govori o Crkvi koja izlazi, koja je misionarska, koja je sva zauzeta u evangelizaciji i čija je službenica i Rimska kurija, kao oruđe za pomoć Crkvi u njezinu poslanju.

Rekao je to pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, odgovarajući na pitanje koji je smisao reforme koju Papa želi ostvariti, a sve u sklopu šireg Lombardijevog razgovora za Radio Vatikan o tome kako on vidi proteklu godinu pape Franje.

Reforma Kurije se nastavlja, rekao je također Lombardi i dodao:

Ono što mi se čini vrlo važnim jest da je za Papu središte svake reforme u nutrini.

Reforme, naime, polaze od srca. Reforma je vječna tema kršćanskoga života i kao takva ne smije biti nešto površno, niti jednostavno organizacijsko.

Papa je više puta naglasio da problemi nisu prvenstveno logistički i organizacijski, nego su unutarnji i dublji.

Stoga i govori koje je prije Božića održao članovima Kurije i vatikanskim zaposlenicima, kao i onaj na kraju sinode posvećene obitelji, ističu veliku Papinu pozornost za ozdravljenje u dubini srca.

I vrlo je važno shvatiti da je svaka prava reforma u životu Crkve dugotrajna, ima pronaći svoj pravi početak u nutrini srca, obnovljena u svjetlu Evanđelja.

A govoreći o godini koja je za Papu bila ispunjena brojnim i važnim događajima, Lombardi smatra da ono što je najviše ostalo utisnuto u srcima ljudi možda su svakodnevni prizori Pape među ljudima, njegovi zagrljaji i to posebno s djecom i bolesnima.

Prije svega izrazio je veliko zadovoljstvo jer je Papa mogao otići u Svetu zemlju, na korijene naše vjere, što ima izvanrednu simboličku i duhovnu snagu.

Tu je upriličen susret s patrijarhom Bartolomejom koji pokazuje snažno prijateljstvo i osobni odnos pape Franje s prvim od pravoslavnih patrijarha, što je znak nade za naš budući ekumenski hod.

Podsjetio je i na pohod Koreji, ali i da za nekoliko tjedana Sveti Otac ide u Šri Lanku i na Filipine. Ova putovanja pokazuju novu pozornost Crkve prema Aziji, dijelu čovječanstva s demografskog stajališta i vidika zadivljujuće ljudske nazočnosti.

Za Crkvu je taj prostor bezgraničan za naviještanje Evanđelja u vrlo različitim kulturnim, društvenim i političkim prilikama koje su često i vrlo teške.

Izdvojio je i kratko putovanje u Albaniju gdje je povijest Crkve obilježena mučeništvom i to nedavnim, u vrijeme komunizma, vrlo snažnim, kao i na Bliskom istoku, gdje je mučeništvo aktualnost.

Papa se susreće s tom zbiljom i podsjeća nas na aktualnost te dimenzije u životu Crkve svih vremena. A vrlo važna dimenzija međureligijskoga dijaloga imala je svoje ostvarenje u Turskoj.

Čini mi se – nadovezao se Lombardi – da je Papa svjestan i stanja islama u suvremenom svijetu, te da nastoji pronaći put za konstruktivni odnos, također kroz dijalog, koliko je to moguće.

Nije zaboravio ni kanonizaciju Ivana Pavla II. i Ivana XXIII., te beatifikaciju Pavla VI.

Zajednički nazivnik tih događaja aktualnost je Drugoga vatikanskog sabora koji je bio u središtu života trojice papa. Ivan XXIII. ga je sazvao, Pavao VI. završio i počeo primjenjivati, a Ivan Pavao II. svoje papinstvo posvetio upravo ostvarivanju saborskih smjernica.

Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice smatra da ta dva događaja postavljaju također papinstvo pape Franje na trag njegovih prethodnika, u velikom okviru Drugoga vatikanskog sabora i njegova ostvarivanja u našem vremenu.

Za Izvanrednu sinodu o obitelji Lombardi je rekao da je ona jedan od glavnih pastoralnih i crkvenih pothvata koje je papa Franjo potaknuo.

Možda je i najvažniji u smislu da uistinu dotiče život svih ljudi našeg vremena, jer je pitanje obitelji nešto što se odnosi upravo na središte života svake osobe našeg vremena. Riječ je o vrlo hrabrom pothvatu jer je Papa stavio na stol i teške teme, a što je bilo potrebno.

Sveti je Otac još na početku pontifikata rekao da želi misliti na siromašne i marginalizirane, na sve koji trpe, jer imaju pravo na našu pozornost i solidarnost.

A ove godine događa se vrlo dramatično stanje na Bliskom istoku s mnoštvom ljudi koji su morali pobjeći, napustiti svoje kuće i sada pate kao izbjeglice ili su žrtve izravnoga nasilja. I na to Papa stalno upozorava u svojim apelima.

Spomenuo je i Papinu poruku za Svjetski dan mira protiv trgovine ljudima, protiv brojnih drugih oblika nasilja i novoga ropstva. Što se toga tiče – naglasio je – Papa je u Crkvi među ljudima dobre volje proveo pravu mobilizaciju.

I na kraju, upitan koja bi riječ najbolje obilježila ovu godinu pape Franje odgovorio je: ‘kultura susreta’.

On se susreće s drugima i pritom stavlja u igru samoga sebe. Tako se omogućuje temeljit susret i potiču novi pothvati i razgovori koji su možda bili u zastoju, u odnosu koji je do tada bio na površnoj ili formalnoj razini.

Slično je i s načinom na koji se Papa ophodi s velikim uglednicima, zaključio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice.