Igor Vukić: ‘Stepinac je bio uvijek odan temeljnim moralnim i vjerskim načelima čovječnosti i humanizma’

Svećenički dan Sisačke biskupije održan je u četvrtak, 3. svibnja u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića. Predavanje na temu „Povijesni prijepori iz Drugog svjetskog rata: bl. Alojzije Stepinac i Jasenovac“ održao je tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac Igor Vukić.

Na početku svog predavanja Vukić je rekao kako je većina hrvatskog naroda, zbog lošeg položaja unutar Kraljevine Jugoslavije, s radošću dočekala osnutak vlastite države, no to nije bila stvar koja bi uspjela Stepinca zaslijepiti da ne vidi pogreške i krive stvari koje su se događale, a koje je svojim zauzimanjem, propovijedima i javnim istupima nastojao ispraviti. „Stepinac je bio dobro upućen što se to događa u Hitlerovoj Njemačkoj, kakav je to društveni sustav. To nam govori i činjenica da je Zagrebačka nadbiskupija još prije rata osnovala Odbor za pomoć židovskim izbjeglicama koje su dolazile u tadašnju Jugoslaviju, a bježale su s područja Trećeg Reicha i zemalja pod njihovom okupacijom… Stepinac je bio uvijek odan temeljnim moralnim i vjerskim načelima čovječnosti i humanizma. To se vidi po njegovim izjavama još 1930-ih godina, a onda i za vrijeme rata. I odnos Stepinca prema Jasenovcu, svakomu tko drži do činjenica, posve je jasan. Već u jesen 1941. od jednoga pobjeglog židovskog logoraša, kojega su mu doveli članovi židovske općine, bio je informiran o logoru u Jasenovcu i tada je od Pavelića tražio da uvjeti u logoru budu humaniji, ako već zbog ratnih okolnosti netko mora biti interniran. Te 1941. logoraši su uglavnom bili Židovi, a među njima i oni koji su prešli na katoličanstvo ili su bili vjenčani s Hrvatima, te je tražio da se njih pusti iz logora. Isto je tražio i za one koji su bili vjenčani s pravoslavcima, što se vidi u molbama za puštanje. Stepinac je još tražio da se omogući i prakticiranje vjere u logoru tako da mu je bio dodijeljen svećenik Brekalo. Za razliku od Srbije u Hrvatskoj prije rata nije bilo izraženoga antisemitizma u glavnim političkim i vjerskim strujama, a Židova i osoba židovskog podrijetla bilo je i u ustaškim redovima; Karlović, Singer, braća Kremzir i Eugen Kvaternik“, rekao je Vukić te u nastavku na primjeru brojnih dokumenata pokazao borbu Stepinca za Židove, Srbe i ratnu siročad.

Govoreći o Jasenovcu Vukić je ustvrdio kako se prema njegovim istraživanjima radilo o radnom logoru i mjestu internacija za skupinu Židova koji su bili izuzeti od deportacije u Njemačku. Također je ustvrdio da nitko nije bio u logoru doveden samo zato što je bio Srbin ili pravoslavac, nego su osim Židova u njega dovođeni osuđenici zbog djelovanja protiv države. „Nije istina ono što se govorilo da tko je došao u logor nije nikada iz njega izašao, jer postoje dokumenti o višestrukom puštanju na slobodu većeg broja pomilovanih ili onih koji su odslužili kaznu. Istina je da je Jasenovac u velikom dijelu bio tek prolazni logor gdje je najveći broj zarobljenika bio odveden na druge lokacije i logore. Više je nego upitno i kako je u logoru ubijeno 80.000 zarobljenika, koliko danas iznosi službena brojka. Analizirajući izjave bivših zatočenika, dokumente, razgovarajući s bivšim zatočenicima mi smo u našoj Udruzi došli do zaključka da je taj broj daleko manji. Logor je postojao od kolovoza 1941. do travnja 1945., odnosno 1330 dana. Prema računici ispada da bi svaki dan bilo ubijeno 68 ljudi, što je nemoguće. Taj logor se sastojao od tek šest baraka za stanovanje i maksimalno je u njemu u jednom trenutku moglo biti 2000 logoraša. Toj tezi puno pridonose i rezultati ekshumacije iz 1964. godine kada je pronađeno tek nekoliko stotina žrtava, dok masovna i serijska ubojstva ne spominju niti bivši zatočenici“, rekao je Vukić dodavši na kraju kako se nada da će se budućim istraživanjima prokazati prava istina o Jasenovcu. Još je dodao kako je Jasenovac puno veća ljaga negoli na državi NDH to postao na Jugoslaviji koja je od njega stvorila lažni mit koji je i danas, premda na temelju brojnih dokumenata, teško osporiti u javnosti koja još uvijek vjeruje jugo-komunističkoj propagandi.

U drugom dijelu susreta, biskup Košić je izvijestio o nadolazećim događajima, prije svega još jednom pozvavši sve svećenike i vjernike na otkrivanje i blagoslov spomenika bl. Alojziju Stepincu ispred Sisačke katedrale, a koje će se održati u utorak, 8. svibnja. Biskup je i upoznao okupljene kako će slavlje na ovogodišnje Kvirinovo, 4. lipnja, predvoditi nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, a kako će svećeničko ređenje Hrvoja Zovka biti u katedrali u subotu 30. lipnja.

Na kraju, planove i programe svojih aktivnosti u budućem razdoblju predstavili su i povjerenici i voditelji pojedinih Biskupijskih ureda.