Gost u podcastu „55 minuta kod Željke Markić“ bio je Juan Manuel Cotelo, španjolski glumac, redatelj i producent. Snimio je igrani glazbeni film ‘Provedimo blagdan u miru’ kojem je tema obitelj, a namijenjen je obiteljskom gledanju.
Postoje tri vrste jezika za koje se može reći da su univerzalni: jedan je glazba, drugi humor, a treći ljubav. Drugim riječima, svi razumijemo jezik ljubavi, čak i ako ne govorimo istim jezikom. Možete nekome pokazati ljubav i od nekoga primiti ljubav. Humor je također univerzalan. Ono što nas nasmije isto je u cijelom svijetu, u to sam se uvjerio na projekcijama našim filmovima, kaže Cotelo i dodaje: I glazba je također univerzalna.
„Proslavimo blagdan u miru“ film je koji ima ta tri jezika. Film je vrlo zabavna komedija.
‘Ljudsko biće je obiteljski orijentirano’
Svi ljudi imaju obitelj. Ljudsko biće je obiteljski orijentirano. Nitko ne dolazi na svijet bez oca i majke. Nitko. Zato smo vrlo osjetljivi na sve što ima veze s obitelji. Imati obitelj nije samo biološki pojam. Imati obitelj je životni zadatak.
Nije dovoljno znati da sam nečiji sin, nečiji brat, nečiji otac. Nije dovoljno. Zapravo morate raditi na tome da to jedinstvo u obitelji raste svaki dan. Zato je obitelj pojam koji podrazumijeva djelovanje, podrazumijeva voljenje, davanje sebe. To nije pasivni položaj: „Ja sam dio obitelj i to je to.“
Otac u filmu izgovara šalu: „Osjećam se kao Vito Corleone u filmu Kum: jesam obiteljski čovjek, ali obitelji delinkvenata“. Naravno, nije dovoljno samo biti otac. Morate voljeti svoju djecu, svoju ženu. Dakle, to je posao.
‘Isus Krist kaže: Ako ljubiš samo svoje prijatelje, kakve zasluge imaš?’
Zaista trebali bismo voljeti svaku osobu, a posebno one koje nam je najteže voljeti. To je ono što Isus Krist kaže: Ako ljubiš samo svoje prijatelje, kakve zasluge imaš? Ljubite svoje neprijatelje.
Ponekad se događa da je obitelji jedino mjesto u kojem nas istinski poznaju. Izađemo iz kuće i obučemo kostim. Stavimo si masku. Tko nas najbolje poznaje, tko doista zna tko sam ja? Moja žena i moje kćeri. Njih ne mogu prevariti. Ostale mogu. Jer kod kuće smo onakvi kakvi dosta jesmo. Dakle, kada bismo taj uobičajen stav da se sviđamo drugima prvo primijenili kod kuće, s roditeljima, s braćom i sestrama, sve bi bilo bolje.
Također je činjenica da je kućno okruženje poput laboratorija u kojem imamo razne doživljaje. Ljubav se kod kuće doživljava u malim dozama.
I ako ste navikli voljeti u tom malenom laboratoriju svoje obitelji, normalno je i prirodno da ćete i kada izađete iz kuće nastavite voljeti. Ali ne ljubav kao osjećaj: „volim čovječanstvo“, nego nešto što se očituje djelima služenja.
Na snimanju filma bilo je 40 ljudi, a bila su tu i djeca, glavni glumci filma. Živjeli smo svi kao obitelj tijekom 40 dana. Mogli smo vidjeli kako su ta djeca koja su navikla služiti jedni drugima kod kuće, služila i drugima tijekom tih 40 dana.
Djeca su servirala stol, raspremala ga, bila su ljubazna i to je privuklo pažnju. Umjesto sebičnosti odraslih, djeca koja služe. Tijekom snimanja filma djeca su nas naučila ljubiti.
Traženje glumaca
Traženje glumaca obično oduzima vrijeme. A kada je riječ o traženju djece glumaca, to zna trajati jako dugo. Jer nije lako naći dijete koje zna dobro glumiti. U ovom slučaju trebalo je dobro glumiti, dobro plesati i dobro pjevati. Mislio sam da će biti jako teško i da će dugo trajati, a bilo je vrlo lako i vrlo kratko. Jedan od glumaca preporučio mi je da upoznam obitelj. Obitelj od šestero djece, sada ih je sedam. I svi su muzikalni. Najstarija kći svira violončelo, druga klavir, treća violinu, mali dječak svira bubanj.
‘Klišej filmske industrije, rad s djecom je kompliciran’
Kad sam ih upoznao otpjevali su mi jednu pjesmu. Rekli su mi da su tijekom lockdowna gledali glazbene filmove i učili pjesme i plesove. Pitali su me: Hoćeš da zaplešemo? Hoćeš li da ti otpjevamo pjesmu. Nisu znali da tražim glumce. Roditelji su znali. Djeca nisu. Mobitelom sam snimao, a oni su pjevali, plesali, svirali, igrali se. Pomislio sam: to su oni.
Dakle, to je bio otkriće. Ne samo zbog toga kako su se ponašali nego prije svega zbog toga kakvi su bili. Svojim stavom. Uvijek zadovoljni, nisu se tužili ni na što. S djecom je bilo lakše raditi nego s odraslima.
U filmskoj industriji postoji klišej: Rad s djecom iznimno je kompliciran. Ne, ja kažem da je rad s odraslima vrlo kompliciran. S djecom je vrlo lako.
‘Naša je misija kroz filmove govoriti o Božjoj ljubavi te ljudima današnjice dati nadu’
Sve smo filmove Infinita + 1 snimili zahvaljujući ljudima koji prije svega vole ovu našu misiju i razumiju da naša misija nije da se ljudi nasmiju, nije da im se samo sviđa film, da se dobro zabavljaju, da se lijepo provedu ili da ga kupe. To nije naša misija.
Naša je misija kroz filmove govoriti o Božjoj ljubavi danas, ljudima današnjice te ima dati nadu. To mi se jako sviđa. Kad bi morao sažeti ono što bismo htjeli pružiti, to bi bila: nada.
‘Nikada, nitko, neka ne bude sam.’
Ova je vijest revolucionarna: nikad niste sami. Nikada, nitko, sam. Nikada. Kako to? Imaš nekoga pokraj sebe, ako želiš prihvatiti to društvo. Dakle, ljudi koji financiraju naše filmove su ljudi koji vole tu misiju i pomažu na mnogo načina, također i financijski.
Ovaj je film financiran zahvaljujući donacijama ljudi iz 30 zemalja, a donacije su stigle nakon što smo se 30 dana molili svetom Josipu. Molili smo trideseto dnevnicu, moleći ga da dobijemo sredstva za snimanje filma.
Nakon 30 dana počeli smo dobivati novac i sve je završeno u nekoliko mjeseci. Uspjeli smo ga snimiti.
‘Postoji i ozbiljnija pandemija od COVID-a o kojoj se ne govori’
Postoji i ozbiljnija pandemija od COVID-a o kojoj se ne govori. Je li COVID-19 teška bolest? Da, naravno, možeš umrijeti od toga. Ali vidite što Isus kaže: „Ne bojte se onoga tko može ubiti tijelo, nego onoga koji može ubiti dušu”
Mnogo leševa danas hoda ulicom, duša im je mrtva, tužni su u duši, bez nade, pateći mnogo. A svijet im kaže: „Za vas nema rješenja. Vaša se obitelj raspala? Pa nema rješenja. Osnujte novu obitelj, a ako se ta raspadne, nije to ništa, nema rješenja za to, osnujte opet novu obitelj“. I razbijaš obitelji i gomilaš rane koje su smrtonosne, jer pate roditelji, djeca, prijatelji, svi. Međutim, kad znaš da rješenje postoji i da nije pitanje sreće…
Kažu: „Ako imaš sreće, ovo će te cjepivo izliječi“. Ne, ne ako imaš sreće već samo ako ga primiš, ako napraviš domaću zadaću. A to cjepivo je besplatno. I svi smo bolesni.
Dakle, oko sebe vidite obitelji koje se raspadaju, a u isto vrijeme poznajete obitelji koje su cijeli život zajedno i koje su prevladale poteškoće, nisu ostale zajedno zato što nisu imale problema. Ostale su zajedno jer su jednom riječju: prevladali teškoće.
‘To se cjepivo zove ljubav, koja ima mnogo sinonima’
To se cjepivo zove ljubav, koja ima mnogo sinonima: oprostiti, služiti, slušati, dijeliti, smijati se, plakati zajedno. Sve su to sinonimi za ljubav. Dakle, odatle je nastao film. Recimo svima da ljubav nije utopija. Recimo svima da obitelj nije institucija iz prošlosti: „Bilo je dobro u ono doba kad su se ljudi voljeli, a sada smo u drugom vremenu”, a to je kultura sebičnosti, ne obvezuješ se nikome, jedino samom sebi.
Vidio sam to u reklamama: „Posveti se sebi“, ne drugima. Zaštitite se od drugih. Ostali su potencijalni neprijatelji. Zaštitite se od roditelja, braće, kolega s posla, od onih koji su na ulici. Zaštiti se. I vidite ljude s ljutitim izrazima lica, jer oni vide neprijatelje. „Pazi, ovaj ne misli kao ja, onaj ne vjeruje kao ja. Pazi! Neprijatelji!” I na kraju ostaneš sam, napraviš mali krug u kojem si sam. To je suprotno od ljubavi.
Ljubav je kad sebe dajem drugima. Kome? Onome koji je preda mnom. „Ali on ne misli kao ja.“ Pa, daj se toj osobi. Zašto smo snimili ovaj film? Jer vjerujemo u ljubav. Zaista vjerujemo. Ne u teoriji nego u praksi. Jer vidimo da ljubav djeluje na svakoga.
‘Povezuje vas ono što radite zajedno’
Sve što radite zajedno kao obitelj povezuje vas: putovati zajedno, jesti zajedno, učiti zajedno, moliti zajedno, spavati zajedno, gledati film zajedno, sve to gradi obitelj. Sada i u mnogim domovima umjesto zajedničkog prostora postoje mnogi pojedinačni prostori. Roditelji stavljaju TV u djetetovu sobu. I svatko u obitelji ima svoj mobilni telefon. Više ne gledam televiziju s obitelji, jer svoj film gledam sa slušalicama. I kad putuju automobilom majka gleda jedan film, sin drugi film, a otac vozi. Nema razgovora.
Vidim to u kafićima. Mladi dečki od 15, 16, 18, 20 godina, nađu se da budu zajedno, a onda je svatko sa svojim mobitelom. Kad to vidiš… Zašto su zajedno? Uđete u autobus, u metro, i ne čuju se glasovi. Zar ljudi ne razgovaraju? Ne, svatko je sa svojim mobitelom. Imate 50 ljudi u vagonu i tišina. Ali kako mogu biti u tišini? Ne razgovaramo? Ne, jer im smetaš. To je vrlo jaka kriza kulture individualizma. Slušanje, slušanje, slušanje …. vrlo je važno.
‘Tijekom Božića više nema božićnih filmova’
Još jedna pojava koja se događa tijekom Božića je da više nema božićnih filmova. Ili bolje rečeno, Božić je sada snijeg, to su darovi. Misliš Božić, Božić… Riječ Božić znači rođenje, ali čije rođenje? Tko je rođen? Oh, to je Isusovo rođenje! Ah, Božić je Isusovo rođenje?Christmas dolazi od riječi Krist. Imali li Krist ikakve veze s Christmas? Da. Dakle, za Božić smo premijerno prikazali božićni film u Španjolskoj.
A što se još prikazivalo? Spiderman, Priča sa zapadne strane, Disneyev Encanto, Way down, a mi usred njih. I naš je film bio vrlo uspješan. U Ekvadoru se dogodilo nešto smiješno, a to je da je „Proslavimo blagdan u miru“ prikazan za vikend Noći vještica. S kojim smo se filmovima natjecali? „Nešto s vragom“, „Serijski ubojica“, „Ubij ga“, „Raskomadaj ga“, „Pojedi ga“. A usred toga „Proslavimo blagdan u miru“. Trenutačno ima veliki uspjeh, na programu je već tri tjedna.
Za Božić imamo premijere u 16 zemalja. Volio bih da postoji 20 božićnih filmova, ali božićnih filmova nema. I to se događa u mnogim gradovima. Sada ima gradova u kojima kažu: ne, nećemo postavljati jaslice za Božić.
Doživjeli smo to u Španjolskoj. Neke općine kažu: ne, jaslice ne, stavit ćemo svjetla, ali nećemo staviti glavnog lika slavlja. Ne, to ćemo ukloniti. Pa što je onda Božić? Zabava za kraj godine, slavimo što je danas 31. prosinca, a sutra je 1. siječnja, a nema se što previše slaviti 1. siječnja.
Želim ono što ti imaš, ne znam što je to, ali želim baš to.
Počeo sam upoznavati ljude kojima sam zavidio na njihovoj vjeri. Vidio sam da njihova vjera nije intelektualno pitanje, već vitalno pitanje, koje je preobrazilo njihovo cjelokupno postojanje. U njima sam opazio miomiris za koji sam čeznuo. I sjećam se da sam u sebi spontano pomislio: Želim ono što ti imaš. Kad sam bio s takvim osobama, pomislio sam: Želim ono što ti imaš, ne znam što je to, ali želim baš to.
I na kraju otkrijete da se ne radi o idejama u njihovim glavama, nego da u sebi imaju Boga, koji izvire iz svih pora njihove kože. To izbija iz njihova pogleda, izvire iz njihovih usta, osmijeha, gesta.
‘Vidio sam mrtve koji su uskrsnuli, ljude koji nisu imali nade u sebe ni u život’
I vjera mi se promijenila. Vjera nije ono što činim za Boga, već ono što dopuštam Bogu da čini za mene. I to vam doista mijenja cijeli život. Prihvaćaš da te Bog može služiti, da imaš Boga koji želi biti tvoj sluga, kojemu možeš reći: Ne, hvala ti puno, ne trebaš mi. Dakle, kada otkrijem to što je istinito i djelotvorno, to stvarno mijenja život.
Vidio sam mrtve koji su uskrsnuli, ljude koji nisu imali nade u sebe ni u život, a koji su danas izvor svjetla, radosti i mira. Pitaš se: Što se dogodilo? Kako si to napravio? „Prepustio sam se Bogu, On je učinio sve i promijenio me“. Ta snaga nije bila njihova. Nijedan od njih nije heroj. „Imao sam snage…“ Ne, tebi je snaga data. Svi su oni u nekom trenutku svog života pomislili: Ne mogu više tražiti oprost, želim ali ne mogu, nemam snage tražiti oprost za ono što sam učinio. Ili su pomislili: Ne mogu više oprostiti, nemam snage, želim oprostiti, ali ne mogu.
‘Čuo sam nemoguće priče o pomirenju’
Rekli biste: Nema se više što učiniti. Kako će žena oprostiti ubojici svog muža i oca svoje sedmero djece? To je nemoguće. Kako će osoba koja je uzrokovala 50.000 smrti tražiti oprost? Kako će se ispričati? Više ne može. Bezvrijedan je i nema snage to učiniti.
Kako će se ponovno voljeti supružnici koji su bili posvađani pet godina? Ona je otišla s drugim muškarcem. Nemoguće je da se ponovno vole, to se neće dogoditi! Kako je moguće da dijete, koje je otac pretukao i slomilo mu 40 kostiju, zavoli svog oca? Nije moguće, nemoguće je! Sve su to nemoguće ljubavne priče. Ali iznenađenje! Pojavljuje se Bog nemogućeg i čini to mogućim.
I sve su to priče o čudima. Čuda u nutrini čovjeka.
Valuta s kojom Bog radi je ljubav, a mi ponekad prosuđujemo samo vanjsko savršenstvo: Ovo je dobro, ovo nije dobro. A Bog tako ne gleda. Bog vidi s koliko ste ljubavi to učinili.
Djevica Marija nas podsjeća: Vratite se Ocu po mome Sinu
Film Marijina Zemlja započeli smo u Međugorju, ali nije riječ o Međugorju. Dugo mi je trebalo da shvatim o čemu će biti riječ. Na početku sam snimao o Međugorju, gdje se nalazi, tko su vidioci, što kažu kada se ukazuje Gospa i što kaže Vatikan o tome. Do tada sve je bilo o Međugorju.
Pa o čemu je riječ? I otkrio sam da je riječ o Bogu i tebi. Nemoj pogriješiti. Ima jedna izreka za koju ne znam je li kineska, arapska ili japanska, a kaže: Kad prst pokazuje u nebo, budala gleda u prst. A ja ko budala gledao u Međugorje. Ne, nije riječ o Međugorju.
Ovdje je riječ o Bogu Ocu u novom pokušaju da vrati svoju djecu, šalje nam našu Majku, koja nam govori: Vratite se Ocu po mome Sinu. Ovdje nije riječ o vidiocima, koliko ih ima, koliko ljudi ide u Međugorje, ima li ondje ispovjedaonica, ima li misa ili klanjanje. Nije riječ o tome. Ovo je poruka za cijeli svijet, pa i za onoga koji nikada neće otići u Međugorje. Tako i u filmu Marijina Zemlja vidimo mali dio Međugorja.
‘Svi kršćani su dobrovoljci’
Film je sniman u Kolumbiji, Meksiku, Las Vegas-u, Francuskoj, u više zemalja. A također i Međugorju. Dakle, važno je, poruka Međugorja nije o samom Međugorju. Ni u jednoj poruci Gospa ne kaže: Dođite u Međugorje jer ovdje…
Vratite se Ocu preko moga Sina, vratite se ispovijedi, čitanju Riječi Božje, postu. To nije nova poruka, to je ista poruka koju se Bog ne umara davati. Mi smo gluhi ili zaboravljamo. A Djevica Marija nas podsjeća: Vratite se Ocu po mome Sinu.
Svi kršćani su dobrovoljci. Svi smo primili isto poslanje i snagu da ga izvršimo i to na krštenju. Misija je: Idite po cijelome svijetu i propovijedajte Radosnu vijest. Ali Bog nas ne prisiljava. Kaže nam: ako želiš, ja te molim, ali neću te tjerati da postaneš apostol, dajem ti snagu da to učiniš, ako to želiš. Crkva se proširila zahvaljujući volonterima. Nitko nije prisiljen slijediti Boga. Nitko.
Neočekivani dar na početku lockdowna u Španjolskoj – snimaš dječji program a baka se obrati
Prvi dan lockdowna, u 8 ujutro, probudio sam se s mišlju o prvopričesnicima. Nikada ne razmišljam o djeci prvopričesnicima ali probudio sam se s mišlju: jadna djeca koja su sigurno ostala bez pripreme, bez vjeronauka. Bio sam vjeroučitelj prije mnogo godina. Bilo mi je žao, jer mi se jako sviđao taj posao a dao sam otkaz. Osjećao sam grižnju savjesti jer sam ga ostavio.
Prisjetio sam se knjige koju sam davno počeo pisati i prestao, a zove se „Četrdeset dana do vaše druge pričesti“. Riječ je o pripremi za roditelje koji više ne mole, koji više nisu praktični vjernici, ali mogu iskoristiti Prvu pričest svog djeteta kako bi pristupili svojoj Drugoj pričesti (vratiti se Crkvi). Pomislio sam: morat ćeš to završiti, da vidimo koliko je ostalo do mjeseca svibnja. Odgovor je bio: 40 dana. Vidio sam to kao priliku da se iskupim za svoj grijeh propusta. Rekao sam sebi: započni danas i snimi 40 epizoda. Počeo sam u 11 ujutro. Ne znajući kako ću to izvesti, uzeo sam kameru i otišao u ured.
‘A što se dogodilo s Katekvizmom?’
Bilo je zabavno, imao sam kameru i vješalicu. Stavljao sam vješalicu gdje ću snimati, naštimao kameru i snimio, premjestio vješalicu s kamerom i snimao iz drugog kuta. Bila je to vrlo jednostavna produkcija, koja je od prvog dana primljena s puno zahvalnosti. Još nešto o čemu uvijek razmišljam: Božja misija nikada nije da nas informira ili zabavi. To su načini kojima se On koristi.
A što se dogodilo s Katekvizmom? To je čudno ime koje smo izmislili. Dogodila su se obraćenja. Primio sam pismo jedne gospođe, mlada baka u svojim 60-ima, koja mi je pisala: Nisam bila u crkvi mnogo godina, moje unuke dolaze k meni na čuvanje dok su im roditelji na poslu, svaki dan gledaju Katekvizam. Gledajući s njima, vratila sam se Crkvi.
A ti kažeš: ovo je smiješno, snimaš dječji program i baka se obrati. Dakle, ovo je dio učenja, a to je da mi ne kontroliramo rezultate.
‘Radiš ono što moraš učiniti, ono što misliš da Bog traži od tebe’
Puno sam toga planirao za budućnost i imamo mnogo vrlo lijepih projekata, ali lijepa stvar u vezi s tim je da na kraju moramo improvizirati. Drugim riječima, Bog nije dosadan, Bog nije predvidljiv. Volim reći da je Njemu dosadno na autocestama i da voli relije. S relijem ideš gore, dolje, evo lokve, snijeg, kiša. S Bogom je to avantura. Možeš zamisliti što dolazi. Imam mnogo specifičnih želja: želim napraviti ovaj projekt, onaj drugi, želimo prikazati film u više zemalja, želimo napraviti mnoge stvari…
Na kraju, Bog je gospodar vremena, inteligencije, onoga što se pojavljuje u tvojoj glavi i gospodar je cijelog svijeta. On otvara ili zatvara vrata i vodi vas. A ponekad se osvrnete i kažete: Ooo, kako si to dobro učinio! A kako me bilo strah na tom putu, jer loš sam kao suvozač: pazi na kamion, na raskršće, na zavoj! Ne brini se, Ja vozim. Polako, opusti se.
Ne znam što će biti u budućnosti. Želim i nadam se da će Bog uslišiti i ovu molbu: želim se vratiti u Hrvatsku. Kratkoročno želim da ovaj film dođe do mnogih kina, do mnogo ljudi, da dođe do mnogih obitelji, da se može prikazati na televiziji u Hrvatskoj.
Vidjet ćemo.
Želite se pretplatiti (besplatno) na kanal?
Ako želite pratiti podcast “55 minuta kod Željke Markić” i dobivati obavijesti o novim objavama možete se pretplatiti na kanal.
Koraci za aktiviranje (besplatne) pretplate:
- Prijavite se na YouTube na računalu.
- Otvorite videozapis na kanalu na koji se želite pretplatiti.
- Ispod playera videozapisa kliknite Pretplati me(Subscribe)
Kad se pretplatite na kanal, svi novi videozapisi koje taj kanal objavi prikazat će se u vašem feedu Pretplate i dobivat ćete obavijesti kad kanal na koji ste pretplaćeni objavi novi sadržaj.
Svaka pretplata na kanalu na Youtubeu je automatski besplatna.
>(VIDEO) Pogledajte premijeru podcasta Željke Markić i predbilježite se za nove emisije
Na feedu pretplata koji je dostupan na mobilnim uređajima i računalima prikazuju se svi videozapisi nedavno preneseni na kanale na koje ste pretplaćeni.
Ako želite dobivati sve obavijesti s kanala na koji ste pretplaćeni, dodirnite zvonce za obavijest
Zvonce će se tada promijeniti u zvonce koje zvoni 
i tako pokazati da ste odabrali sve obavijesti.
