Književnik iz Trsta Boris Pahor, najprevođeniji autor koji piše na slovenskom jeziku, u Ljubljani je u utorak na prigodnoj svečanosti proslavio svoj 101. rođendan, ne propustivši priliku da ponovno kritizira slovensku politiku.
“I novi mandatar Miro Cerar obećava previše. Dogodila se politička smjena, ali će nesretne prilike u kojima Slovenija i dalje živi zapravo biti teško promijeniti i ispuniti prazna obećanja”, kazao je slovenski književni bard novinarima.
Dodao je da mu je žao što Cerar nije u svoju koaliciju uključio i demokršćane, te tako stvorio široku vladajuću koaliciju dugina spektra, kako je to najprije najavljivao.
“Slovenci premalo poštuju svoju državu. Zanima ih samo kako materijalno uspjeti i kako imati bolji automobil od svojega susjeda. U školama nema domovinskog odgoja, a nemalo je onih koji niti za državni praznik ne izvjese nacionalnu zastavu”, kazao je Pahor prilikom proslave svog visokog jubileja u Ljubljani.
Pahor se rodio u Trstu 1913., u vrijeme Austro-Ugarske. U svojim djelima gotovo opsesivno piše o teroru talijanskog fašizma nad manjinama u vrijeme svoje mladosti, a nesuđenu domovinu stalno kritizira zbog po njegovim riječima potpune nebrige prema dijaspori i Slovencima u susjednim državama.
Poznat je njegov žestoki napad na bivšeg slovenskog šefa diplomacije Dimitrija Rupela od prije nekoliko godina, kad je slovenskog ministra optužio da slovenskoj manjini zapravo poručuje da se prilagodi i talijanizira jer joj je Italija matična država.
Budući da piše na slovenskom, Pahor je u Italiji postao šire poznat tek prije nekoliko godina, kad je na francuski preveden njegov najpoznatiji roman “Nekropola”, a proglašen je i počasnim građaninom Trsta.
U “Nekropoli” Pahor opisuje svoj životni put koji ga je od sjemeništa u kojemu se najprije školovao za svećenika, preko afričke fronte gdje je bio u talijanskoj uniformi, doveo u partizane, a onda i u nacistički logor Belsen, iz kojega je oslobođen u travnju 1945.
Pahoru je u vrijeme nekadašnje Jugoslavije zbog antikomunističkih stavova bio zabranjen ulazak u Sloveniju, a onda je prije dvadesetak godina u njoj postao vrlo čašćen, pa ga Ljubljana već niz godina kandidira i za Nobelovu nagradu za književnost.
Dobio je najviše slovenske ordene, a ima i talijanska, francuska i austrijska odličja.
U stalnom je međutim sukobu s domaćom političkom desnicom kojoj zamjera da pokušava rehabilitirati slovenske domobrane, te difamirati partizanski pokret, ali i s ljevicom kojoj zamjera odsutnost nacionalnog duha i državotvornosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa