Vijest da je preminuo msgr. Henryk Hoser prohujala je Međugorjem u petak navečer dok se na vanjskom oltaru odvijala pobožnost klanjanja križu, koja je ondje uvijek petkom nakon večernje mise, na kojoj je i msgr. Hoser redovito sudjelovao. No njegova nazočnost na takvim molitvama upravo je pokazivala njegovu poniznu i jednostavnu narav, jer se nikada nije isticao svojom pojavom, nego se povlačio u zadnje redove, iza svih svećenika, i u tišini obavljao adoraciju.
Tako je došao i u Međugorje prije nešto više od četiri godine. Bez velike pompe i parade, pa nitko ne bi rekao da ga je papa Franjo poslao kao svojega osobnog izaslanika da u turbulentnom međugorskom fenomenu odvoji žito od kukolja.
Međugorje s pravom tuguje za msgr. Henrykom Hoserom
Poniznom redovniku palotincu, msgr. Hoseru (79), koji je prije toga bio u Ruandi (gdje se Blažena Djevica počela ukazivati u Kibehu u samo šest mjeseci razmaka od Međugorja i gdje su ukazanja službeno priznata), kao da je sve bilo jasno u 24 sata boravka pod međugorskim nebom. Najviše su ga se tih prvih dana dojmili dugački redovi pred ispovjedaonicama.
Znajući da protivnici Međugorja neprestano rovare protiv fenomena, vrlo je brzo papi Franji poslao prvo izvješće koje je bilo više nego pozitivno. Naglasak je, kao što je papa i želio, stavio na plodove Međugorja, a to je sakramentalni život s euharistijom u središtu te nizom pobožnosti od krunice do križnoga puta. Dakako, potkrijepljeno dolaskom milijuna hodočasnika u to malo hercegovačko mjesto.
Pitali smo jednom znalce međugorskih prilika vjeruje li msgr. Hoser u međugorska ukazanja, a oni su nam odgovorili: “Ma, pustite ga, vjeruje više nego fratri!
Na prvoj je proslavi zaštitnika Župe sv. Jakova i sebe svrstao u župljane rekavši “mi Međugorčani”. Međutim, to ga stapanje s okolinom u koju je došao nije lišilo osjećaja obveze da sudjeluje u rješavanju statusa međugorskog fenomena, pa je njegovom zaslugom papa Franjo ukinuo zabranu svećenicima, biskupima i kardinalima da hodočaste u Međugorje. Bio je to gotovo revolucionaran korak, ali se posve uklapao u onu priču koju je vatikanist Andrea Tornielli objavio na svojem blogu netom prije Hoserova dolaska u Međugorje.
A radi se o tome da će Vatikan priznati prvih sedam dana ukazanja, poslati u Međugorje svojega upravitelja, ukinuti zabranu hodočašćenja svećenicima te Međugorje proglasiti pontifikalnim svetištem. Ostalo je za obaviti ovo posljednje, tj. da se Međugorju službeno prizna status svetišta. Msgr. Hoser je i tu imao utjecaja, jer je ove godine Međugorje gurnuo u maratonski molitveni lanac marijanskih (priznatih) svetišta. Njegovom zaslugom prije dvije godine na Festival mladih došla je sva sila kardinala i nadbiskupa, a lani, kada to nije bilo moguće, papa Franjo mladima je uputio pismo. Kao i ove godine, prije dva tjedna.
Njegov nasljedniku je namijenjena ista misija, tj. put koji je Međugorju zacrtao papa Franjo, a to je status svetišta.
