Najveća i najkrvavija bitka Domovinskog rata u Hrvatskoj bila je bitka za Vukovar. Trajala je od 25. kolovoza do 18. studenog 1991. godine.
> 25. kolovoza 1991. Vukovar – grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem JNA
Vukovar, grad na Dunavu, smješten je uz samu granicu sa Republikom Srbijom. Većim dijelom okružen je selima sa većinski srpskim stanovništvom. Na sjeveru, Srbi su imali uporišta u Borovu Selu, Trpinji i Boboti, na zapadu u Bršadinu, a na jugu u Negoslavcima. Jedina otvorena komunikacija Vukovara sa slobodnim dijelom Republike Hrvatske bio je „kukuruzni put“ na liniji Lužac – Bogdanovci – Marinci – Nuštar – Vinkovci.
Grad Vukovar imao je 10% Jugoslavena i 32,3% Srba
Prema popisu stanovništva iz 1991. općina Vukovar imala je 84 189 stanovnika: 36 910 Hrvata (43,8%), 31 445 Srba (37,4%), 1375 Mađara (1,6%), 6124 Jugoslavena (7,3%) i 8335 ostalih ili neopredijeljenih (9,9%). U samom gradu Vukovaru živjelo je 44 369 stanovnika, od kojih su Hrvati činili 47,2%, a Srbi 32,3%. Ostali su bili Rusini, Mađari, Slovaci, Nijemci i gotovo 10% onih koji su se smatrali Jugoslavenima.
Nakon prvih višestranačkih izbora u travnju i svibnju 1990. vlast u Vukovaru osvojili su komunisti okupljeni u SKH-SDP-u (Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena). S vremenom će se Srbi iz redova komunista postepeno priklanjati Srpskoj demokratskoj stranci (SDS).
Stožerna stranka Hrvata tada je bila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ).
> Nađena tijela petorice branitelja i civila na Šarviz doli kod Vukovara
Napetosti krajem zime i početkom proljeća 1991. godine
Politička situacija pogoršava se u veljači i ožujku 1991. serijom tzv. „mitinga“ SDS-a i srpskog naroda na području općine. Nakon sukoba hrvatske policije sa srpskim teroristima na Plitvicama 31. ožujka 1991., Srbi u okolnim selima podižu prve barikade i time se sigurnosna situacija drastično pogoršava. Pokoljem hrvatskih policajaca u Borovu selu 2. svibnja 1991. na vukovarskom području zavladalo je ratno stanje. Ubijeno je 12, a ranjeno više od 20 policajaca.
Tijekom mjeseca svibnja 1991. Jugoslavenska narodna armija (JNA) počinje se razmještati na području općine Vukovar kao „tampon zona“ između srpskih terorista i hrvatske policije. Počinje se pripremati i hrvatska obrana. U svibnju na područje Vukovara u pomoć dolazi Specijalna policija iz Slavonskog Broda, a u lipnju pripadnici Policijske uprave Varaždin i Čakovec. U raznim smjenama dolazile su snage policije iz Osijeka, Vinkovaca, Županje i Zaboka. Od travnja do srpnja 1991. hrvatske snage izgradile su komunikaciju između sela Bogdanovci i Marinci, što će se pokazati ključnim u dugotrajnoj obrani grada.
> Što je kukuruzni put i zašto je bio važan?
Čišćenje Borova Naselja i Lušca
Nakon proglašenja hrvatske neovisnosti 25. lipnja 1991. i napada JNA na Sloveniju 27. lipnja, jugoslavenska vojska opkolila je silos Đergaj kod Bršadina koji su čuvali pripadnici Zbora Narodne Garde (ZNG) i zahtijevala od njih da se povuku. U Borovo Selo tada je stiglo i šest autobusa dobrovoljaca iz Srbije.
Tijekom srpnja JNA i srpske paravojne snage razmještaju se oko Vukovara i počinju s topničkim i zračnim napadima manjeg intenziteta na Borovo Naselje i sam grad. Hrvatske snage na čelu s Blagom Zadrom 4. srpnja 1991. obranili su i od srpskih terorista očistili Borovo Naselje i konsolidirali obranu na tom području. Početkom kolovoza pod hrvatski nadzor stavljeno je vukovarsko naselje Lužac koje je usmjereno prema selu Bogdanovci.
> Kata Zadro: Blago je svakog branitelja cijenio više od samoga sebe
Prvi opći napad na Vukovar 25. kolovoza
Tijekom srpnja i kolovoza JNA i srpske paravojne i pobunjeničke snage u istočnoj Slavoniji, Baranji i Srijemu postepeno zauzimaju teritorij koji je bilo teško braniti te protjeruju hrvatsko stanovništvo. Najveći progoni zabilježeni su na prostoru Ćelija, Dalja, Erduta i Aljmaša. Dan prije prvog općeg tenkovsko-pješačkog napada na Vukovar, 24. kolovoza 1991. na zapovijed Blage Zadre Luka Andrijanić pogodio je dva zrakoplova JNA koji su raketirali položaj hrvatskih snaga na silosu Đergaj. Jedan je zrakoplov srušen, a drugi je oštećen odletio u pravcu Vojvodine, svjedoče branitelji. Bio je to prvi srušeni borbeni zrakoplov u Domovinskom ratu.
Srpski planovi za Vukovar bili su u roku od tri dana zauzeti grad za koji se vjerovalo da ga je gotovo nemoguće braniti. Međutim, 25. kolovoza 1991. JNA i srpske snage doživjele su težak poraz i tijekom rujna 1991. bezuspješno su napadali hrvatske položaje.
Sredinom kolovoza obranu grada od Tomislava Merčepa preuzima Ivica Arbanas, zapovjednik 4. bojne 3. brigade ZNG-a, nakon što je Zadro odbio tu dužnost i zadržao zapovjedništvo u Borovu Naselju. Mile Dedaković – Jastreb i Branko Borković – Mladi Jastreb obranu preuzimaju 2. rujna 1991. i ustrojavaju položaje i jedinice obrane.
> 24. kolovoza 1991. – Luka Andrijanić srušio prvi zrakoplov JNA u Domovinskom ratu
Groblje tenkova i Sajmište
U Borovu Naselju na Trpinjskoj cesti pod zapovjedništvom Blage Zadre od 14. do 18. rujna 1991. uništeni su deseci tenkova i transportera JNA. Stoga je ta ulica nazvana „Grobljem tenkova“. Teške pješačke borbe vodile su se na Sajmištu u Vukovaru, no obrana je dobro funkcionirala i neprijateljski gubitci bili su iz dana u dan sve veći. Krajem rujna 1991. u Vukovar ulaze posljednja pojačanja, među njima i 58 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koji su učvrstili obranu Sajmišta i Bogdanovaca.
Svjesni da će Vukovar biti teški zalogaj za srpske snage, JNA 1. listopada osniva dvije operativne grupe – „Sjever“ i „Jug“. Toga dana neprijatelj zauzima selo Marince i Vukovar se od tog datuma nalazi u potpunom okruženju. Neprekidni topnički, zračni, oklopni i pješački napadi potrajali su još mjesec i pol dana prije nego što je hrvatska obrana u potpunosti iscrpljena i slomljena. Hrvatske snage izvan Vukovara pokušale su u dva navrata, 13. listopada i 13. studenog, razbiti okruženje Vukovara zauzimanjem Marinaca. Međutim, jaka koncentracija srpskih snaga i slabo naoružanje hrvatskih branitelja bili su presudni za neuspjeh tih operacija.
Pogibija Zadre, pad Lušca i Bogdanovaca
U Borovu Naselju 16. listopada pogiba Blago Zadro što su mnogi branitelji protumačili kao početak kraja obrane tog dijela Vukovara. JNA 2. studenog zauzima naselje Lužac i time prekida komunikaciju Vukovar – Borovo Naselje, podijelivši obranu Vukovara u dva zasebna područja. Obrana sela Bogdanovaca slomljena je 10. studenog, a posljednji pokušaj hrvatskih snaga za deblokadu Vukovara iz smjera Nuštra 13. studenog JNA je odbila. Padom Milovog brda u Vukovaru hrvatska obrana sabijena je u tri odvojena džepa.
Možda će vas zanimati
Bogdanovci: Pad tvrđave Vukovara 10. studenog 1991.
Neprijatelj je (pogrešno) procjenjivao kako se u Bogdanovcima nalazi ‘4000 fanatičnih crnokošuljaša’. Samo selo označeno je kao ‘najutvrđenije ustaško uporište’.
U ponedjeljak 18. studenog srpske snage zauzele su najveći dio Vukovara predajom hrvatskih snaga na Mitnici, a 19. studenog slomljena je obrana Borova Naselja. Manji dio hrvatskih branitelja pružao je otpor do jutarnjih sati 20. studenog, a posljednje grupe iz grada su izašle 23. studenog. Oni koji nisu izašli u proboju, zarobljeni su i odvedeni u srpske koncentracijske logore na području Republike Srbije.
Nakon zauzimanja bolnice, JNA i srpske paravojne formacije počinile su najteži zločin nad Hrvatima u Domovinskom ratu. Na poljoprivrednom dobru Ovčara mučili su i potom ubili i u jamu bacili tijela 200 Hrvata, civila i branitelja, uglavnom ranjenika. Jedan cijeli autobus sa 65 zarobljenih nestao je i do danas se ne zna njihova sudbina.
> 21. studenoga 1991. stravičan masakr na Ovčari
Značaj bitke za Vukovar
Herojska obrana Vukovara na grad je vezala ogromne snage JNA koje su za cilj imale zauzeti cijelu istočnu Slavoniju i spojiti se sa snagama Banjalučkog korpusa u zapadnoj Slavoniji. Tromjesečna opsada Vukovara toliko je oslabila JNA da nakon zauzimanja Vukovara više nije imala snage napredovati prema zapadu.
Hrvatske snage u Vukovaru brojile su oko 1 800 do 2000 ljudi pod oružjem nasuprot neprijatelju koji je brojio oko 50 000 vojnika, što JNA, što srpskih dobrovoljaca iz Srbije i domaćih srpskih pobunjenika iz Vukovara i okolnih sela. Od ratne tehnike, JNA je na Vukovaru imala više od 1000 tenkova i oklopnih vozila, stotine teških topova, riječnu flotilu JNA, ratno zrakoplovstvo i raketne sustave razmještene u Vojvodini preko Dunava. Hrvatska ratna tehnika u usporedbi sa srpskom je zanemariva. Oklopnih snaga gotovo da i nije bilo, topničkih i minobacačkih granata kronično je nedostajalo, a u zadnjim danima problem je bio i nedostatak pješačkog streljiva.
U bitci za Vukovar poginulo je 879 branitelja, a 777 ih je ranjeno. Gubitci srpske strane procjenjuju se na 10 – 15 000 poginulih vojnika, nekoliko stotina uništenih tenkova i transportera, te preko 20 srušenih zrakoplova i helikoptera.
U masovnoj grobnici na današnjem Memorijalnom groblju ekshumirano je 938 tijela. Najmanje 265 je odvedeno, ubijeno i nestalo na Ovčari. Prema popisu vukovarskih franjevaca život je izgubilo ukupno 2717 osoba, branitelja i civila. Danas se još traga za više od 500 nestalih sa područja Vukovarsko-srijemske županije.
Okupirano područje istočne Slavonije i grad Vukovar vraćeni su Hrvatskoj 15. siječnja 1998. nakon završetka UN-ove mirovne operacije UNTAES (United Nations Transitional Administration in Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium). Međutim, presudnu ulogu u mirnoj reintegraciji istoka Hrvatske imale su ratne pobjede HV-a u „Bljesku“, „Oluji“ te Bosni i Hercegovini tijekom 1995. godine.
