Međunarodni dan zaštite životinja obilježava se svake godine 4. listopada u spomen na svetog Franju Asiškog. Ovaj svetac, koji je rođen 1182. godine u Italiji, ostavio je važnu poruku čovječanstvu – naše mjesto na Zemlji integrirano je u dobrobit svih životinja i okoliša.
Prvi je put taj dan obilježen 1931. tijekom konvencije ekologa u Firenci kako bi se upozorilo na ugrožene životinje, a prerastao je u događaj posvećen svim životinjama. Udruge za zaštitu životinja diljem svijeta obilježavaju taj dan kako bi upozorile ljude na probleme životinja te ih potaknule na razmišljanje o svojem odnosu prema njima.
Po podatcima svjetskih organizacija, svaki dan izumre od 50 do 150 vrsta, a najistaknutije od onih koje se nalaze pred izumiranjem su morske kornjače, gorile, pande, slonovi, kitovi, tigrovi… Životinje uglavnom ugrožava čovjek. U svijetu je poznato oko 1,9 milijuna vrsta živih bića, a pretpostavlja se da ih je gotovo stotinu puta više.
Problemi u očuvanju domaćih autohtonih divljih životinjskih vrsta
Glavna osobina obilježavanja Međunarodnog dana zaštite životinja u medijima najčešće je ukazivanje na odnos ljudi i kućnih ljubimaca, uz prikaz zajedničkog života pasa i ljudi. Radi toga je (op. a. apsurd) Međunarodni dan životinja u medijima najčešće prepoznatljiv prvenstveno kao međunarodni dan kućnih ljubimaca. Dodatno porazno djeluje i javna spoznaja da u Hrvatskoj brojni psi – kao najčešća i najprihvaćenija vrsta u suživotu sa ljudima – i danas proživljavaju psihičke i fizičke traume koje su im prouzročili upravo „ljudi”, piše Veterina.hr.
Ako nismo u stanju zaštititi psa kao kućnog ljubimca, koliko smo stvarno daleko od zaštite životinja uopće?
Ogromna većina životinjskog svijeta zapravo ne živi s ljudima niti uz ljude, ali ga ljudi svojim načinom života prilično ugrožavaju. Morali bismo sve te vrste, a posebice ugrožene, barem spomenuti jer smo u velikoj mjeri odgovorni za sve ono na što možemo utjecati (a primarno su to tek drugi „ljudi”).
U istom duhu možemo se podsjetiti na probleme u očuvanju domaćih autohtonih divljih životinjskih vrsta, primarno na zaštitu medvjeda, zaštitu vukova (iako nisu bezazleni za ljude i domaće životinje), zaštitu šišmiša i autohtonih ptica grabljivica, ali i krupne šumske divljači koja i dalje stradava u žičanim ogradama na državnim „granicama” (koje čak nisu ni vanjske). Koliko su Hrvatskoj kao i u svijetu ugroženi morski sisavci i što činimo da ih zaštitimo? Iako je nedovoljno, zasigurno to nije nevažno barem spomenuti na Međunarodni dan zaštite životinja. Podsjetit ćemo zato ponovno i na aplikaciju za pametne telefone, koja je namijenjena očuvanju zaštićenih vrsta u Jadranu, „CROdolphin little” za dojavljivanje opažanja morskih sisavaca.
Koliko smo svjesni ugroženosti bumbara i pčela?
I rezultati brojnih provedenih istraživanja, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj (primjerice „teški metali”) koriste nam u procjeni ugroženosti divljih životinjskih vrsta i mogućnostima sveukupne zaštite životinjskog svijeta, a posredno i nas samih. Koliko smo svjesni ugroženosti bumbara i pčela kao kukaca oprašivača od insekticida, a time i stvarne ugroženosti ljudske populacije čija egzistencija sve više ovisi o poljoprivrednoj proizvodnji? Svi znamo da se ne radi ni o kakvoj izmišljotini niti znanstvenoj fantastici nego o stvarnosti, ali ju ne gledamo samo zato jer medijski nije dovoljno privlačna. Pred izumiranjem su gorile, morske kornjače, pande, slonovi, kitovi, tigrovi…
Suživot kojeg je čovjek ostvario sa pojedinim životinjskim vrstama poput pasa vjerojatno jest određeni civilizacijski doseg. No, pogledamo li prema ostalim, posebice divljim životinjskim vrstama, puno više toga je pred nama, ako ih zaista želimo zaštititi.
