Još od 1885. godine u Petrinji djeluje list hrvatski list “Banovac” i Obrtničko-radničko društvo istog imena, “Banovac”. Dok povjesničar Klasić tvrdi da se do 1991. godine koristio samo izraz Banija i Banijci, same povijesne činjenice ga demantiraju.
Banovac je oznaka za stanovnike Banovine (Banske Krajine) koja se koristila i u Austro-Ugarskoj i u prvoj Jugoslaviji, a koristio ga je čak i Srbobran.
Što je tvrdio povjesničar Klasić?
“Nikada nitko u Kostajnici, Glini, Petrinji, Sisku, ali ni u Splitu ni Zagrebu do 1991. godine nije koristio termin Banovina, nego Banija i Banijci. Gordan Lederer je objavio video iz rata ‘Banijska praskozorja’, ne banovinska“, tvrdi povjesničar Hrvoje Klasić.
“Banovina je jedan od pokušaja pohrvaćivanja onoga što se na potpuno pogrešan način vezalo uz Srbe. Na Banovini je većinsko stanovništvo bilo srpsko i morao se naći hrvatskiji termin od onoga koji je koristilo tamošnje stanovništvo. Tako se počinje uvoditi izraz Banovina”, ustvrdio je Klasić.
Klasić napao biskupa Košića: ‘On je uvijek sramota, a sada je posebna sramota’
A što je istina?
Marijan Lipovac, zagrebački povjesničar i publicist koji je istražio koegzistenciju oba toponima što se spominju u tjedniku Banovac, a koji je izlazio u Petrinji od 1888. do 1912., pa do 1914. kao Novi Banovac i zatim ponovno kao Banovac od 1914. do 1919. godine. Riječ je, kako stoji u zaglavlju tjednika, o listu za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, čiji se digitalizirani brojevi mogu naći na portalu Stare hrvatske novine dostupnom na internetskim stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Tjednik je, upućuje nas Lipovac, pokrenuo tadašnji načelnik Petrinje Stjepan Pejaković, a podupirao je nekadašnju oporbenu Neovisnu narodnu stranku koja se protivila mađarizaciji Hrvatske, piše tportal.hr
Pretražujući brojeve Banovca prema ključnim riječima – Banija i Banovina – Lipovac je dobio točan podatak o tome koliko je u razdoblju od 1888. do 1919. bio korišten pojam Banovina, a koliko Banija. Prema analizi tportalovog sugovornika, pojam Banovina se u Banovcu u svim padežima spominje 1319 puta, a Banija 568 puta.
Povjesničar dodaje da je prema uvidu u objavljene članke očito da su pojam Banovci koristili i Srbi pa tako citira članak iz lista Srbobran iz 1890. godine, u kojem stoji: ‘Srpski narod danas je na pragu svog izbornog i ravnopravnog sabora. Mi Banovci nećemo da budemo posljednji medju braćom.’ Kad je 1913. umjesto Banovca pokrenut Novi Banovac, u prvom broju čitamo: ‘Ovo je naš program, a na gradjanstvu je građa Petrinje i naše lijepe Banije, da Novi Banovac bude mogao uspijevati i raditi na polju narodne prosvjete i privrede. Podupre li nas gradjanstvo i Banija pretplatom i saradnjom, ne će se ni Novi Banovac iznevjeriti svojem obećanju.’ U jednom od brojeva iz 1915. koristi se toponim Banovina, što se može iščitati iz članka u kojem stoji ‘Naši Petrinjci i ostali Banovčani bi time poduprli bez svoga stroška najstarije glasilo naše lijepe Banovine.’
Hrvatska vojna krajina i Banska Hrvatska
Hrvatska vojna krajina (njem. Krabatische Graenitz), naziv je za zapadni dio Vojne krajine u sastavu Habsburške monarhije, koji je do osnivanja militariziranog područja pripadao teritoriju Kraljevine Hrvatske. Potkraj 16. stoljeća počeo se, zbog porasta važnosti grada Karlovca, ustaljivati naziv Karlovački generalat za teritorij Hrvatske krajine. Godine 1873. demilitariziran je prostor Vojne krajine, uključujući i njen zapadni dio, ranije poznat pod imenom Hrvatske krajine, a 1881. godine, čitava je Vojna krajina ukinuta i pripojena Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Time je i Banska Krajina, čija su središta bila u Glini i Petrinji, postala službeno dijelom Kraljevine Hrvatske i Slavonije.
Iz znanstvenog uratka: Obrtničko-radničko društvo ‹‹Banovac›› u Petrinji (1885.-1905.) IVICA GOLEC Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
“Već 1885. u Petrinji se osniva Obrtničko-radničko društvo Banovac koje je djelovalo punih 20 godina. Društvo Banovac osnovali su F. Rumler i njegov brat Bogomir, stolari, tiskar Andrija Pirnath, lončar Josip Križanić, tipograf Fran S. Lehpamer.
Bilo je to u vrijeme gradonačelnika Petrinje Stjepana Pejakovića.
U jesen 1888. u Petrinji počinje izlaziti lokalni tjednik Banovac ‹‹čiji je glavni i odgovorni urednik tajnik obrtničko-radničkog društva Banovac, koji redovito u svojim prilozima prati rad Društva. Prvo, u interesu je uredništva toga petrinjskog lista, u prvim godinama izlaženja pravaški orijentiranog, da pokuša buditi u tim godinama dosta ‹‹zamrlo›› pravaško raspoloženje među petrinjskim obrtnicima, i drugo, da Banovac kao jedine novine na cijelom području bivše Banske krajine (Banovine), utječu i na obrtnike u tim mjestima, ponajprije Glini i Kostajnici, da se organiziraju po uzoru na društvo ‹‹Banovac››, u to vrijeme jedino obrtničko društvo u Banovini.
Krajem 1888. u Petrinji su djelovala 232 obrtnika, a Banovac je imao 218 članova, održao je 28 sjednica i priredio 4 zabave.
‹‹Banovac›› 1897. organizira i prvu plesnu školu za svoje članove, koju vodi sisački tiskar, promicatelj tamburaške glazbe i poznati plesni stručnjak Janko Stjepušin.
Obrtničko-radničko društvo ‹‹Banovac››, kao prvo takvo društvo na području Petrinje i Banovine, osnovano 1885., koje djeluje do 1945. godine, dalo je znatan doprinos razvoju obrtništva toga kraja i podizanju stručne, kulturne i humanitarne svijesti svojih članova.
Osim toga Društvo nije bilo opterećeno hrvatsko-srpskim odnosima koji su prisutni u većem dijelu Hrvatske, a posebice na Banovini, upravo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Budući da se u to vrijeme od ukupnog broja obrtnika obrtom bavi gotovo 90% Petrinjaca hrvatske narodnosti, a tek 10% srpske narodnosti (dok je u petrinjskih trgovaca taj omjer za Srbe znatno povoljniji), jasno je zašto u ‹‹Banovcu›› od osnivanja do 1905. nije zabilježen niti jedan sukob s nacionalnim predznakom.
Cijeli znanstveni rad možete pročitati ovdje.
Kao dodatak ovoj temi, objavljujemo i drugi znanstveni prilog Banovina: demografski razvoj i problemi nerazvijenog dijela Hrvatske, Mate Matas, dr.sc. izv. prof.,
Visoka učiteljska škola Petrinja.
Tamo dr. sc. Mate Matas navodi:
“Naziv Banovina proizlazi iz političke pripadnosti tog prostora hrvatskom banu, odnosno njegovoj upravi. Prostor je, naime, od 1704. godine pa do ukidanja Vojne krajine
1881. za razliku od drugih krajiških prostora bio pod neposrednom uprvom hrvatskog
bana. Isti su razlozi utjecali i na nazive pojedinih naselja kao npr.: Banska Selinca, Banska Moravica, Banski Kovačevac, Bansko Vrpolje, Grabovac Banski, Struga Banska,
Banovac Drenski i sl.
Naziv prostora utjecao je i na naziv za zavičajnu pripadnost stanovnika Banovine koji
rado za sebe kažu da su Banovci, odnosno Banovke. Naziv Banovac koristila su i različita
društva, kao na primjer Obrtničko radničko društvo iz Petrinje (1889. godine). Krajem 19.
stoljeća u Petrinji je izlazio i poseban list za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo s nazivom
Banovac. Poznat je i list s nazivom Nova hrvatska Banovina itd. Naziv Banovac nosila su
i različita umjetnička i sportska društva u Petrinji i drugim većim naseljima Banovine.
Naziv Banovina koristio se i u ondašnjim javnim glasilima i leksikonima. Međutim,
u drugoj plolovici tridesetih godina prošlog stoljeća te tijekom II. svjetskog rata javlja se novi naziv Banija koji polako potiskuje stariji naziv Banovina. Treba naglasiti kako su se u to vrijeme i teritorijalne jedinice ondašnje Jugoslavije nazivale banovine (npr. Savska banovina, Primorska banovina i sl.). Uoči II. svjetkog rata stvorena je i Banovina Hrvatska. Moguće je da se mlađim i kraćim nazivom Banija željelo izbjeći mogućnost preklapanja s nazivima većih upravno-teritorijalnih jedinica premda su na promjenu naziva mogli utjecati i neki drugi razlozi. (Pavličević, 1996). U devedesetim godinama dvadesetog stoljeća ponovo se vraća stariji naziv Banovina.”
Cijeli tekst možete pročitati ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa