Nekoć davno, kad se govorilo ‘hrvatska kultura’, znalo se na što se misli. Hrvati i kultura idu ruku pod ruku stoljećima.
Od književnika Marulića i Držića do suvremenih pjesnika. Od glazbenih madrigala Skjavetića do skladatelja današnjice koji uporište traže i u sakralnim motivima. Od slikara Klovića preko svestranog Meštrovića. Hrvatski identitet živi i u kazališnoj umjetnosti. Njega gotovo bez ikakve konkurencije promiče Miro Gavran.
A kako diše filmska industrija u Hrvatskoj? Pokazat će to sklizak teren 20. stoljeća.
>Financiranje: Mediji u milosti Ministarstva kulture
Smrt Veljka Bulajića
Ovih je dana preminuo Veljko Bulajić.
Redatelj i autor filmova poput Kozara, Bitka na Neretvi i Atentat u Sarajevu, bio je dobitnik i brojnih nagrada.
Rođen 1928. u Crnoj Gori, kao trogodišnjak seli s obitelji u Sarajevo. Iz Sarajeva 1941. s obitelji se vraća u Crnu Goru, a zatim Albaniju i Italiju. Prema dostupnim biografskim podacima, Bulajić kao 15-godišnjak pristupa partizanskom odredu.
Nakon ranjavanja i liječenja u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani i Golniku (Slovenija), polazi večernju školu, tzv. ‘partizansku gimnaziju’. Potom se zapošljava u odjelu za kulturu Doma JNA u Zagrebu.
Kao dobitnik stipendije Ministarstva kulture, odlazi u Italiju gdje surađuje s brojim velikanima iz svijeta filma. Nakon toga vraća se tadašnju Jugoslaviju, a u Zagrebu provodi većinu života.
>Nina Obuljen Koržinek: Model financiranja neprofitnih medija opterećen interesnim i ideološkim usmjerenjima
Ministrica kulture javno objavila sućut
HDZ-ova ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek objavila je na stranici Ministarstva sućut povodom Bulajićeve smrti. U naslovu objave stoji da je riječ o “velikanu hrvatske kinematografije”. Obuljen Koržinek naglasila je među ostalim da je Bulajić svojim ostvarenjima “prešao granice nacionalne kinematografije”.
“Tijekom svog bogatog filmskog djelovanja izražavao je posebnu sklonost povijesno-političkim temama, od ratnih spektakala Kozara i Bitka na Neretvi do drame Uzavreli grad te povijesnih filmova Atentat u Sarajevu i Čovjek koga treba ubiti, koji su ostali u sjećanju generacijama publike i postizali izniman uspjeh kod domaće i strane kritike”, stoji u objavi ministrice.
Hrvatska kultura i Bitka na Neretvi
Objava ministrice Obuljen Koržinek jasno upućuje na pitanje spada li Bulajićeva ostavština zaista u hrvatsku kulturu, ili je pak u kategoriji onoga što se danas smatra i naziva kulturom ‘regije’. Iako ‘regija’, na žalost neokomunista, više od trideset godina – ne postoji.
Činjenica je da je Veljko Bulajić, unatoč većini života provedenog u Hrvatskoj, svojevremeno uživao i Titovu naklonost. Ipak, tijekom Domovinskog rata crnogorski mediji optužili su ga da se ‘priklonio ustaškoj strani’. Istina je da je Bulajićevo životno iskustvo vrlo diplomatski balansiralo s njegovim umjetničkim stvaralaštvom.
Sklonost tipično komunističkoj propagandi koja se očituje kroz nekoć (silom) inspirativne priče poput bitke na Neretvi, prema Obuljen Koržinek, spada u Bulajićevu ‘posebnu sklonost povijesno-političkim temama’.
Ne ulazeći u umjetničku filmsku vrijednost Bulajićeva opusa, ipak valja uzeti u obzir i politički kontekst vremena najplodnijeg razdoblja njegova profesionalnog djelovanja. Stoga nikoga ne treba čuditi ni ‘novi trenutak’ najave prikazivanja Bitke na Neretvi na javnoj televiziji.
>Za knjigu ‘Krajina’ novac iz proračuna, a Praljkove proglasili šundom
Pravdanje komunističkog režima
Unatoč desetljećima nepostojanja komunističkog režima, Hrvatska još uvijek nerado ili nikako ne kida konce koji je s njime povezuju. Štoviše, opravdava ga, potencira, pa i financira iz džepa poreznih obveznika.
Odraz je to i trenutnih medijskih i političkih (nema razlike, op.a.) individua na poziciji moći. Oni su i u bivšem režimu uživali povlastice na temelju podobnosti, a tako su nastavili i u novoj hrvatskoj povijesti.
Iz te perspektive, prikazivanje filma Bitka na Neretvi u potpunosti odražava odnos političkog i mainstream medijskog vrha prema današnjem trenutku hrvatske stvarnosti. Dok se s jedne strane javno veličaju dostignuća bivših i sadašnjih titofila, domoljubni hrvatski sadržaji, posebice u filmskoj industriji, iznimno teško pronalaze put do očiju javnosti.
Današnja Hrvatska, stvorena krvlju svojih branitelja, i dalje propagira vrijednosti svih onih koji su gušili njezin identitet do 1991. Televizija koju plaćaju hrvatski građani tako bez ikakvih ‘ograda’ ili pojašnjenja, u specifičnom predizbornom vremenu, jasno šalje poruku da je Bitka na Neretvi dio njezinih vrijednosti. I da komunizam ne da nije iščezao, nego je življi no ikada, samo pod drugim imenom.
Kultura u nadležnom Ministarstvu
No, vratimo se načas na Ministarstvo kulture i podsjetimo na jednu ‘sitnicu’.
Plenkovićeva ministrica je još 2016. godine, na opaske da se previše sviđa ljevičarima, kazala da “kultura nije ni lijeva ni desna”. Ipak, u kontinuitetu i posve otvoreno promiče brojne sadržaje koji više ne spadaju ni u opću kulturu, a još manje umjetničku. No, uvijek i isključivo – ljevičarsku.
Ministrica Obuljen Koržinek više je puta izrazila svoje viđenje današnje hrvatske kulture. Nakon što je blagoslovila financiranje knjige ‘Krajina’, posve je jasno što se događa s kulturom u Hrvatskoj.
No, pitanje je što je danas ostalo od kulture s hrvatskim identitetom. Jer znamo tko se u toj kulturi veliča, a tko skriva.
Na kraju krajeva, svaki kompliment Nine Obuljen Koržinek nedvojbeno treba uzeti s dozom skepse.
Tekst se nastavlja ispod oglasa