Papa Franjo misom u Philadephiji završio posjet SAD

Papa Franjo završio je u nedjelju u Philadelphiji šestodnevni posjet Sjedinjenim Državama velikom misom pred milijun vjernika pošto se ranije sastao sa žrtvama pedofilije i zatvorenicima, obratio američkom Kongresu i Općoj skupštini UN-a, a prije SAD-a posjetio komunističku Kubu

Na misi u parku Philadelphije Papa je snažno ponovio dvije središnje teme svoje američke turneje, a to su zaštita obitelji i okoliša, o kojima je govorio pred Kongresom i u Ujedinjenim narodima.

“Ne možemo dozvoliti sterilne podjele”, rekao je nekoliko mjeseci prije konferencije o klimatskim promjenama u Parizu upozorivši da svijet mora hitno zaštiti dom (Zemlju) i u to se mora uključiti “cijela ljudska obitelj u pokušaju da postigne cjelovit i trajni razvoj”.

Stigavši u papamobilu praćen oduševljenjem stotina tisuća okupljenih duž velike prometnice grada, papa Franjo je poljubio djecu i blagoslovio beskućnike.

Mnoštvo se okupilo u desetak redova duž Benjamin Franklin Parkway, a mnogi su se popeli na stabla kako bi imali bolji pogled.

Ta velika misa bila je vrhunac šestodnevne turneje tijekom koje je poglavar 1,2 milijarde katolika u svijetu bio prvi Papa koji se ikada obratio američkom Kongresu u Washingtonu te Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku.

U SAD-u je govorio o temama koje su mu bliske poput raspodjele bogatstva, imigracije i ekologije.

Papa Franjo se ranije u nedjelju sastao sa žrtvama svećeničkog spolnog zlostavljanja i poručio da “Bog plače” zbog tih zločina za koje će morati odgovarati svi koji su ih počinili, ali i oni koji su ih prikrivali, rekao je.

Pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, rekao je da je Sveti Otac razgovarao sa žrtvama, poslušao ih te se zajedno s njima pomolio. Papa je izrazio svoje „sudjelovanje u njihovoj patnji“ te bol i osjećaj srama zbog toga što su ih zlostavljali svećenici. Prema izjavi p. Lombardija, tri su žene i dva muškarca također bili zlostavljani u obitelji ili školi. Papa je Franjo potvrdio svoju predanost, kao i predanost čitave Crkve, da se žrtve zlostavljanja sluša i prema njima pravedno odnosi, da se odgovorne kazni, protiv takvih zločina učinkovito bori te ih se spriječi, kako u Crkvi, tako i u društvu. Zahvalio je žrtvama za njihov bitni doprinos u pronalaženju istine i hodu prema izlječenju.

Amerikance je pozvao da odbace “neprijateljstvo” prema novopridošlicama, a oduševljenim se južnoameričkim katolicima obratio na materinjem španjolskom.

Migranti su prigrlili riječi Pape koji je stao u njihovu obranu u trenutku kada neki republikanci, koji bi rado zasjeli u Bijelu kuću, najavljuju podizanje ograde uzduž američko-meksičke granice.

Prije mise Papa se susreo sa stotinjak zatvorenika u zatvoru Curran-Fromhold te uputio kritiku zatvorskom sustavu “koji se ne brine za zaliječenje rana, ublaženje boli i nuđenje novih mogućnosti”.

Papa je pred Kongresom pozvao u četvrtak američke zastupnike da ukinu smrtnu kaznu, kako bi omogućili rehabilitaciju na koju, drži on, svi imaju pravo. On je jednom prilikom ranije ocijenio da je doživotni zatvor prikrivena smrtna kazna.

“Žalosti pogled na osobe koje misle da samo drugi imaju pravo biti pročišćeni i koje ne prepoznaju da su njihove iscrpljenosti, bol i rane također iscrpljenost, bol i rane društva”, dodao je o savjesti brojnih osoba i dodao “Svima nam treba pročišćenje da bismo postigli unutrašnju promjenu”.

Nakon mise u Philadelphiji 78-godišnji Papa otputovao je u Rim čime je završio pastoralno putovanje SAD-u te prije toga, komunističkoj Kubi koja ga je oduševljeno dočekala. Vjernike na Kubi pozvao je da “služe” najslabijima istodobno odbacujući “služenje ideologiji”. Dojučerašnje neprijatelje Kubu i SAD, pozvao je da nastave putem približavanja.

Papa američkim biskupima: Obitelj nije razlog zabrinutosti, već Božji blagoslov

U svom obraćanju biskupima koji sudjeluju na Svjetskom susretu obitelji jučer u Philadelphiji, Papa je istaknuo kako obitelj za Crkvu nije razlog zabrinutosti, nego radosna potvrda Božjega blagoslova na remek-djelo stvaranja, piše Vatikanski radio.

Crkva se samo može radovati na Gospodinovu daru tolikih obitelji koje i usred teških kušnji, ostaju vjerne svojim obećanjima i čuvaju vjeru! Jedan od najvažnijih izazova našega vremena je da se taj Božji dar odlučno prepozna i prizna.

“Obitelj je trajno mjesto saveza između Crkve i Božjega stvaranja. Bez obitelji ni Crkva ne bi mogla postojati niti bi mogla biti ‘znakom i instrumentom zajedništva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda’ (LG 1). Opasnost otuđenja, već je prisutna među ljudima. Prije smo običavali imati dućan koji nije obilovao velikim izborom, ali je sadržavao ono najvažnije za obiteljski život. Ljudi su osobno poznavali prodavača i međusobno su mogli izgrađivati povjerenje, na kojemu se taj posao i temeljio”, kazao je Papa.

“Danas, naprotiv, imamo supermarkete – štoviše – čini se da je sav svijet postao veliki supermarket, koji pršti od izbora i ponuda; a trgovina se više ne zasniva na povjerenju, jer drugima se više ne vjeruje. Ne postoji više bliski osobni odnos. Čini se, da današnja kultura, ljude potiče da se ne navezuju ni na što i ni na koga; da se nikome ne povjeravaju. Slično vrijedi i za religiju”, kazao je.

Današnji konzumerizam određuje što je važno, po svaku cijenu i bez obzira na posljedice. Društveni odnosi postaju sredstvo zadovoljenja „mojih“ potreba. Moj bližnji, poznato lice, osobnost i njegova životna priča, više nije važan. Rezultat takvog odnosa je kultura koja odbacuje sve ono što više ne izgleda korisno ili zadovoljavajuće za ukus kupca, dok su mnogi prisiljeni jesti „mrvice sa stola svoga gospodara“ (v. Mt 15,27).

Trebamo li kriviti naše mlade ljude za to što su odrasli u takvom društvu? Trebamo li ih osuditi na život u ovakvom svijetu? Trebaju li čuti od svojih pastira da je “sve je bilo bolje tada”, svijet se raspada i ako stvari krenu tako, tko zna gdje ćemo završiti? Ne, ne mislim da je to način na koji, kao pastiri, imamo slijediti stope Dobrog pastira. Pozvani smo tražiti, pratiti, podići, poviti rane našeg vremena. Gledati na stvari realno, s očima onoga koji se osjeća pozvan na djelovanje, na pastoralno obraćenje. Svijet danas od nas zahtjeva to obraćenje. “Od vitalne je važnosti za današnju Crkvu da izađe i svima propovijeda evanđelje: na svim mjestima, u svim prilikama, bez oklijevanja ili straha. Radost evanđelja je za sve ljude i nitko nije isključen” (Evangelii Gaudium, 23)

Ipak, bili bismo u zabludi, ako bismo vidjeli ovu “kulturu” svijeta kao puku ravnodušnost prema braku i obitelji, kao i čistu i jednostavnu sebičnost. Jesu li današnji mladi ljudi beznadno plašljivi, slabi, nedosljedni? Ne smijemo pasti u ovu zamku. Mnogi su mladi ljudi, u kontekstu ove kulture obeshrabrenja, dali svoj nesvjesni pristanak. Paralizirani su kad naiđu na lijepe, plemenite i doista neophodne izazove koje vjera pred njih stavlja. Mnogi odlažu brak u iščekivanju idealnih uvjeta, kada će sve biti savršeno. U međuvremenu, život ide dalje, bez stvarne životne ispunjenosti. Upoznavanje pravih životnih užitaka dolazi samo kao plod dugoročnog, velikodušnog i žarkog ulaganja svoje inteligencije i entuzijazma.

Kao pastiri, pozvani smo skupiti svoje snage i obnoviti entuzijazam te učiniti da se obitelji sve više otvore i odgovore na Božji blagoslov! Uložiti svoje snage ne toliko u slušanje o svjetskim problemima i o zaslugama kršćanstva, nego u iskreni poziva mladima da budu hrabri te se odluče za brak i obitelj. I ovdje, trebamo malo svete odvažnosti! Kršćanstvu koje malo “radi” u praksi, dok neprestano “razjašnjava” svoja učenja, opasno je neuravnoteženo. Čak bih rekao da se zaplelo u začarani krug. Pastir mora pokazati da je “evanđelje obitelji” doista “dobra vijest” u svijetu, u kojem se čini da briga za sebe, suvereno vlada!

Ne govorimo o nekom romantičnom snu: ustrajnost koja je pozvana zasnovati obitelji i podići je, preobražava svijet i ljudsku povijest. Pastir ipak mirno, ali i žarko proglašava Božju riječ. On potiče vjernike da ciljaju visoko. On će svojoj braći i sestrama omogućiti da čuju i dožive Božje obećanje, koje može proširiti njihovo iskustvo majčinstva i očinstva, u horizontu nove “prisnosti” s Bogom (Mk 3: 31-35), rekao je Papa.

Pastir bdije nad snovima, životom i rastom svojega stada. Ovo “bdijenje” nije rezultat “govorenja”, nego “pasenja”. Samo onaj koji je sposoban stajati “usred” stada može bdjeti, a ne netko tko se boji pitanja, kontakta i pratnje. Pastir čuva i nadgleda ponajprije molitvom; podupire vjeru svog naroda i utvrđuje (narod) povjerenje u Gospodina, u njegovu prisutnosti. Pastir ostaje budan, pomažući ljudima da, u vrijeme obeshrabrenja, frustracija i neuspjeha, podignu svoj pogled. Mogli bismo s razlogom upitati: jesmo li u svom pastoralu spremni “gubiti” vrijeme s obiteljima. Jesmo li spremni biti uz njih, i dijeliti njihove teškoće i radosti…, potaknuo je Sveti Otac.

Duh radosne bliskosti s Bogom ima biti glavna oznaka našega biskupskog života, koji se sastoji u molitvi i naviještanju evanđelja – rekao je Papa, ističući da se dobar pastir odriče obiteljske ljubavi upravo zato da bi sve svoje snage usredotočio na povjerene mu ljude, osobito najranjivije. Potpuna predanost Božjoj ljubavi nije zvanje u kojem nedostaje nježnost i privrženost – kao što vidimo u Isusu – napomenuo je Sveti Otac i objasnio da pastir prema narodu ima gajiti ljubav kojom Sin ljubi Oca, što se odražava u nježnosti s kojom se posvećuje brizi za ljude.

Naše poslanje treba produbiti savez Crkve i obitelji – u suprotnom će postati besplodan te će se ljudska obitelj nepovratno udaljiti od Božje radosne vijesti, i to našom krivnjom – upozorio je papa Franjo. Ako međutim budemo odražavali Božju ljubav, onda će čak i Samarijanka koja je imala pet lažnih muževa otkriti da može svjedočiti, a za svakog će bogatog mladića jedan stariji carinik sići sa stabla i četverostruko vratiti siromasima, na koje dotada nije ni pomišljao. Neka nam Bog udjeli dar obnovljene blizine između obitelji i Crkve – poželio je na koncu Sveti Otac.