Papa u Iraku molio na mjestu stradanja kršćana od ISIL-a: ‘Ako je Bog Bog mira, a jest, onda nije dopušteno ratovati u njegovo ime’

Foto: snimka zaslona

Treći je dana posjeta pape Franje Iraku.

Papa Franjo je molio za žrtve rata i oružanih sukoba u Iraku i čitavom Bliskom istoku na svečanosti upriličenoj u nedjelju, 7. ožujka u Mosulu, na trgu Hosh al-Bieaa ili tzv. Trgu četiriju Crkava – siro-katoličke, armensko-pravoslavne, sirsko-pravoslavne i kaldejsko-katoličke.

Uz molitvu za žrtve rata Papa je molio i za život u miru i slozi, posvijestivši da su u Božjim očima svi braća i sestre. „Danas, unatoč svemu, potvrđujemo naše uvjerenje da je bratstvo jače od bratoubojstva, da je nada jača od smrti, da je mir jači od rata“, snažno je s mosulskog trga poručio poglavar Katoličke Crkve. „Ako je Bog Bog života, a jest, onda nije dopušteno ubijati braću i sestre u njegovo ime. Ako je Bog Bog mira, a jest, onda nije dopušteno ratovati u njegovo ime. Ako je Bog Bog ljubavi, a jest, onda nije dopušteno mrziti braću i sestre“, rekao je Sveti Otac. Primijetio je da su u Mosulu previše vidljive tragične posljedice rata i neprijateljstava. Kazao je kako je okrutno da je ovu zemlju, kolijevku civilizacije, pogodila takva neljudska oluja koja je uništila drevne bogomolje i nasilno protjerala ili ubila tisuće ljudi – muslimana, kršćana, Jezida i drugih.

Mosul je simbolično mjesto u kojem je takozvana Islamska država uspostavila svoj glavni grad i u kojem je od 2014. do 2017. godine počinila mnoge masakre. Od staroga grada na zapadnoj obali rijeke Tigris, nasuprot arheološkim ostacima grada Ninive, od raskrižja etničkih skupina i religija tijekom stoljeća, tih se godina pretvorio u grad terora. Oko pola milijuna ljudi, od kojih više od 120.000 kršćana, tih je godina moralo pobjeći iz toga grada proroka, kako su ga zvali zbog 5 grobnica muslimanskih proroka, koji je bio podvrgnut sustavnom uništavanju crkvi, mauzoleja, arheološkog lokaliteta Ninive, vrlo rijetkih rukopisa, pa čak i džamija, prenosi IKA.

Nakon molitve u Mosulu Papa je otputovao u Qaraqosh gdje se susreo s tamošnjom zajednicom i predvodio molitvu Anđeo Gospodnji.

U nastavku donosimo papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji.

Posljednju riječ ima Bog, a ne terorizam i smrt

“Draga braćo i sestre, dobar dan!

Zahvalan sam Gospodinu što mi se pružila prilika biti jutros među vama. S nestrpljenjem sam iščekivao ovaj trenutak. Zahvaljujem Njegovu Blaženstvu patrijarhu Ignaceu Youssifu Younanu na pozdravnim riječima, kao i gospođi Dohi Sabah Abdallah i ocu Ammaru Yakou na njihovim svjedočanstvima. Gledajući vas, vidim kulturnu i vjersku različitost ljudi u Qaraqoshu, a to pokazuje nešto od ljepote koju vaša regija nudi za budućnost. Vaša prisutnost ovdje podsjeća nas da ljepota nije jednolična, nego sja raznolikošću i razlikama.

Istodobno, s velikom tugom gledamo oko sebe i vidimo druge znakove, znakove razorne moći nasilja, mržnje i rata. Koliko je toga uništeno! I koliko se samo toga mora obnoviti! Ovaj naš susret pokazuje da terorizam i smrt nikada nemaju posljednju riječ. Posljednja riječ pripada Bogu i njegovom Sinu, pobjedniku nad grijehom i smrću. I usred pustošenjâ terorizma i rata, očima vjere možemo vidjeti trijumf života nad smrću. Pred sobom imate primjer svojih očeva i majki u vjeri, koji su se na ovome mjestu klanjali i veličali Boga. Ustrajali su s čvrstom nadom na svom zemaljskom putu, uzdajući se u Boga koji nas nikada ne razočarava i koji nas uvijek podržava svojom milošću. Veliko duhovno nasljeđe koje su nam namrli i dalje živi u vama. Prigrlite to nasljeđe! To nasljeđe je vaša snaga! Sada je vrijeme za obnovu i novi početak, uzdajući se u Božju milost, koja ravna sudbinom svakog čovjeka i svih naroda. Niste sami! Cijela vam je Crkva blizu, s molitvom i konkretnim dobročinstvom. I u ovoj regiji mnogi su vam otvorili vrata u vrijeme potrebe.

Predragi, ovo je vrijeme za obnovu ne samo zgradâ, već prije svega vezâ koje spajaju zajednice i obitelji, mlade i stare. Prorok Joel kaže: „i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja“ (usp. Joel 3,1). Što se dogodi kad se starci i mladi susreću? Starci sanjaju, sanjaju budućnost za mlade; a mladi mogu sakupljati te snove i prorokovati, pronositi ih dalje. Kad se starci i mladi ujedine, čuvamo i prenosimo darove koje Bog daje. Gledamo svoju djecu, znajući da će naslijediti ne samo zemlju, kulturu i tradiciju nego i žive plodove vjere koji su Božji blagoslovi na ovoj zemlji. Potičem vas da ne zaboravite tko ste i odakle dolazite! Da biste njegovali veze koje vas spajaju, potičem vas da njegujete svoje korijene!

Ima, zasigurno, trenutaka u kojima se vjera može poljuljati, kad se čini da Bog ne vidi i ne djeluje. To se obistinilo kod vas u najmračnijim danima rata, a događa se i u ovim danima globalne zdravstvene krize i velike nesigurnosti. U ovim trenucima sjetite se da je Isus uz vas. Nemojte prestati sanjati! Ne predajte se, ne gubite nadu! Nad nama s neba bdiju sveci: zazivajmo ih i ne umarajmo se tražiti njihov zagovor. A ima i svetaca »“iz susjedstva”… koji žive u našoj blizini i odraz su Božje prisutnosti« (apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 7). U ovoj ih zemlja ima mnogo, to je zemlja mnogih svetih muškaraca i žena. Neka vas prate prema boljoj budućnosti, budućnosti nade.

Gospođa Doha rekla je nešto što me dirnulo: rekla je da je onima koji su preživjeli terorističke napade prijeko potrebno oproštenje. Oproštenje: to je ključna riječ. Oproštenje je neophodno da bismo ostali u ljubavi, da bismo ostali kršćani. Put do punog ozdravljenja možda je još uvijek dug, ali molim vas, nemojte se obeshrabriti. Potrebna je sposobnost praštanja i, istodobno, hrabrost za borbu. Znam da je ovo vrlo teško. Ali vjerujemo da Bog može donijeti mir u ovu zemlju. Uzdamo se u njega i zajedno sa svim ljudima dobre volje kažemo “ne” terorizmu i instrumentalizaciji religije.

Podsjećajući na strahote terorizma i rata, otac Ammar zahvalio je Gospodinu što vas je uvijek podržavao u dobrim i zlim vremenima, zdravlju i bolesti. Zahvalnost se rađa i raste kad se spominjemo Božjih darova i obećanja. Sjećanje na prošlost oblikuje sadašnjost i vodi nas naprijed prema budućnosti.

Zahvaljujmo u svakom trenutku Bogu na njegovim darovima i molimo ga da podari mir, oproštenje i bratstvo ovoj zemlji i svom narodu. Ne umarajmo se moliti za obraćenje srcâ i za pobjedu kulture života, pomirenja i bratske ljubavi, uz poštivanje različitostî, različitih vjerskih tradicija, ulažući napore u izgrađivanju budućnosti jedinstva i suradnje među svim ljudima dobre volje. Bratske ljubavi koja prepoznaje »naše temeljne ljudske vrijednosti… U ime ovih vrijednosti može se i mora surađivati, graditi i razgovarati, opraštati i s njima rasti« (enc. Fratelli tutti, 283).

Dok sam dolazio helikopterom, vidio sam kip Djevice Marije na ovoj crkvi Bezgrješnog Začeća i njoj sam povjerio preporod ovoga grada. Majka nas Božja ne samo štiti odozgo, već s majčinskom nježnošću silazi k nama. Njezin je lik ovdje čak izranjavan i gažen, ali lice Majke Božje nastavlja nas gledati s nježnošću. Jer tako čine majke: tješe, podižu, daju život. Želim iskreno zahvaliti svim majkama i ženama u ovoj zemlji, hrabrim ženama koje nastavljaju davati život unatoč zlostavljanjima i ranama. Neka se žene poštuje i štiti! Neka im se posvećuje pažnju i pružaju mogućnostî! A sada se zajedno pomolimo našoj Majci, zazivajući njezin zagovor za vaše potrebe i vaše planove. Sve vas stavljam pod njezinu zaštitu. I molim vas da se molite za mene.”

Prethodna dva dana papina pohoda

Papa Franjo u petak je doputovao u Irak te se prvog dana sastao s s premijerom Mustafom Al-Kadhimijem, predsjednikom Barhamom Salihom, predstavnicima vlasti, civilnoga društva i Diplomatskog zbora. Susreo se i s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima te vjeroučiteljima u sirokatoličkoj katedrali Naše Gospe od Spasenja u Bagdadu.

Drugog dana posjeta papa je održao međureligijski susret na ravnici u Uru Kaldejskom, domovini praoca Abrahama, u blizini grada Nassiriye.

Na susretu su sudjelovali predstavnici vjerskih zajednica koje žive u Iraku. Nakon čitanja ulomka iz Knjige Postanka i odlomka iz Kurana, izneseno je nekoliko svjedočanstava: dvojice mladića, muslimana i kršćana koji su prijatelji od djetinjstva, potom žene Iračanke sabejske vjere te muškarca muslimanske vjeroispovijesti.

U svom je govoru papa Franjo rekao „da nas ovo blagoslovljeno mjesto vraća na izvore Božjega djela, rođenje naših religija“. Ovdje gdje je živio Abraham, naš otac kao da se vraćamo svojoj kući. Ovdje je Abraham čuo Božji poziv, odavde je krenuo na put koji će promijeniti povijest. Mi smo plod toga poziva i toga putovanja. Bog je tražio od Abrahama da podigne pogled prema nebu i da pobroji njegove zvijezde. U tim je zvijezdama vidio obećano potomstvo, vidio je nas. Danas mi židovi, kršćani i muslimani zajedno s braćom i sestrama drugih religija častimo oca Abrahama, čineći isto – gledajući u nebo i hodajući zemljom, rekao je Sveti Otac, istaknuvši da nebo šalje poruku jedinstva.

Misa po kaldejskom obredu u katedrali sv. Josipa u Bagdadu

Drugoga dana apostolskog pohoda Iraku u subotu 6. ožujka papa Franjo slavio je u kaldejskoj katedrali Sv. Josipa prvu misu u sklopu svog 33. međunarodnog putovanja. Da bismo postali blaženima, ne moramo svako toliko biti heroji, već svjedoci svaki dan. Svjedočenjem se uosobljuje Isusovu mudrost. Tako se svijet mijenja: ne snagom ili silom, nego blaženstvima, poručio je Papa u homiliji.

Misa je slavljena po kaldejskom obredu i to je bilo prvi puta da je jedan papa slavio misu po obredu istočnih Crkava. Misa je započela procesijom i, zbog specifičnosti kaldejskog obreda, namjesto znakom križa, himnom Slava koji je predmolio babilonski kaldejski katolički patrijarh kardinal Louis Raphael I. Sako.

U središtu Papine homilije, koja je prevođena na arapski jezik, bila su blaženstva prema kojima su posljednji privilegirani u Božjim očima. Dok su u očima svijeta blaženi oni koji su bogati i moćni, oni koji više posjeduju i imaju veću moć, koji su poznati, u Evanđelju se perspektiva preokreće: blaženi su oni koji plaču, koji su progonjeni, koji su siromašni u duhu, koji su milosrdni prema bratu, primijetio je Papa.

Isusov je prijedlog mudar jer ljubav, koja je srce blaženstava, čak i ako se u očima svijeta čini slabom, zapravo je pobjedonosna. Na križu se pokazala jačom od grijeha, u grobu je pobijedila smrt. To je ista ljubav koja je mučenicima dala pobijediti u kušnji, a koliko ih je samo bilo u prošlom stoljeću, više nego u prethodnima! Ljubav je naša snaga, snaga tolike braće i sestara koji su i ovdje trpjeli predrasude i uvrede, zlostavljanja i progone poradi imena Isusova. Ali dok snaga, slava i ispraznost svijeta prolaze, ljubav ostaje: kako nam je rekao apostol Pavao, „ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13, 8). Živjeti blaženstva, dakle, znači ono što je prolazno učiniti vječnim. To znači donijeti Nebo na zemlju, rekao je Papa.

Oni koji ljube ne zatvaraju se u sebe same kad stvari pođu po zlu nego na zlo odgovaraju dobrom, spominjući se pobjedničke mudrosti križa. Božji svjedok čini tako: nije pasivan, fatalist, ne živi prepušten na milost i nemilost okolnosti, instinkta i trenutka, nego se uvijek nada jer je utemeljen u neprolaznoj ljubavi.

Ali kako se prakticiraju blaženstva? Ona ne traže da se čine izvanredne stvari, da se čini pothvate koji nadilaze naše mogućnosti. Traže svakodnevno svjedočenje. Blažen je onaj koji živi krotko, onaj koji vrši milosrđe tamo gdje živi, onaj koji svoje srce čuva čistim tamo gdje živi. Da bismo postali blaženima, ne moramo svako toliko biti heroji, već svjedoci svaki dan. Svjedočenjem se uosobljuje Isusovu mudrost. Tako se svijet mijenja: ne snagom ili silom, nego blaženstvima. Jer tako je činio Isus, živeći do kraja ono što je rekao na početku. Sve je u svjedočenju Isusove ljubavi, rekao je Papa.

Isusova mudrost, koja je utjelovljena u blaženstvima, traži svjedočenje i nudi nagradu sadržanu u Božjim obećanjima. Naime, nakon svakog blaženstva slijedi obećanje. Božja obećanja jamče radost kojoj nema premca i ne ostavljaju čovjeka razočaranim. Ali kako se ostvaruju? Po našim slabostima… Draga braćo i sestre, katkad se možemo osjetiti nesposobnima, beskorisnima. Ne smijemo tome podleći, jer Bog želi činiti čuda upravo po našim slabostima, istaknuo je Papa.

Kušani smo, često padamo, ali ne smijemo zaboraviti da smo s Isusom blaženi. Ono što nam svijet oduzima nije ništa u usporedbi s nježnom i strpljivom ljubavi kojom Gospodin ispunjava svoja obećanja.

Draga sestro, dragi brate, rekao je na kraju Papa, možda gledaš u svoje ruke i čine ti se praznima, možda u tvom srcu vreba nepovjerenje i ne osjećaš se nagrađenim od života. Ako je tako, ne boj se: blaženstva su za tebe, za tebe koji si ožalošćen, gladan i žedan pravednosti, progonjen. Gospodin ti obećava da ti je ime zapisano u njegovom srcu, na nebesima! I danas mu zahvaljujem s vama i za vas, jer ovdje, gdje je mudrost nastala u davnim vremenima, u ova su se vremena pojavili mnogi svjedoci, često zanemareni u vijestima, ali dragocjeni u Božjim očima; svjedoci koji živeći blaženstva pomažu Bogu da ispuni svoja obećanja o miru.

Nakon pričesti kardinal Sako je uputio pozdrav Svetome Ocu prenoseći mu izraze zahvale i radosti u svoje osobno i u ime kršćana u Iraku „zbog hrabrog posjeta u izvanrednim okolnostima krize u kojima živi naš i drugi narodi na svijetu“. Vaša prisutnost kao hodočasnika koji moli za svijet u kojem će biti više pravde, ljubavi i mira ispunjava nas mirom. Vaš posjet ohrabrit će nas da se izdignemo iznad prošlosti i krenemo putom nacionalnog pomirenja, da složno radimo na rastu, miru i blagostanju u domovini Abrahamovoj. Za nas kršćane Vaš je posjet prilika da se vratimo svojim drevnim korijenima i obnovimo naš irački i kršćanski identitet, rekao je kardinal Sako.

Nakon pozdravnih riječi kaldejskog patrijarha uslijedila je razmjena darova. Papa je darovao kardinalu kalež, a kardinal Papi veliko raspelo praćen burnim pljeskom i oduševljenim usklicima okupljenih vjernika u kaldejskoj katedrali. Misa je završena Papinim blagoslovom. Dok se vraćao u sakristiju Papu su okupljeni vjernici pozdravljali uzvicima: „Živio Papa, živio!“.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/ika.hkm.hr