Župa sv. Petra u Ivanić-Gradu svečano je u petak 29. lipnja proslavila blagdan svog zaštitnika, a tom prigodom dugogodišnji župnik ove župe u miru i prvi generalni vikar Biskupije mons. Josip Ćorić, proslavio je i 50 godina misništva. Svečano misno slavlje u vjernicima ispunjenoj župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s mons. Ćorićem, domaćim župnikom vlč. Brankom Koretićem i desetak svećenika.
U homiliji i biskup je rekao kako ovo današnje dvostruko slavlje ima zajedničku poruku: „Svećenička služba je upravo ono što je i Petar apostol primio od Gospodina Isusa, svjedočiti njegovo Evanđelje! Na tome čestitam monsignoru i to očekujem i želim svima vama, draga braćo i sestre, naime, da svjedočite Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista“.
Govoreći o pročitanom prvom čitanju iz Djela apostolskih (Dj 12, 1-11) propovjednik je ustvrdio kako progoniti Crkvu često znači na prvom mjestu udariti na pastire. „Herod koji je i Isusa izrugao i sudjelovao kao mučitelj u njegovoj muci, sada daje pogubiti apostola Jakova, a Petra baca u tamnicu… Nasilnici uvijek misle da silom mogu riješiti ono što im se ne sviđa ili što ne razumiju, ali dok su – kako veli sveti Luka – ‘Petra čuvali u tamnici, Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega’.
S jedne strane nasilnička vlast, s druge strane tiha Crkva, ali Crkva koja nije pasivna nego koja – moli. Molitva Crkve za Petra znak je povezanosti zajednice sa svojim pastirom. Tako je bilo i kad je bl. Alojzije Stepinac bio u zatvoru – vjernici su se molili i tiho svjedočili da su uz svoga pastira. I dok se nekima, koji ne vjeruju u moć molitve, to čini znakom nemoći i sredstvom za vlastito uspavljivanje, Bog koji čuje i razumije svoje vjerne uslišava njihove molitve i čudesno izbavlja apostola Petra iz tamnice. I naš je blaženi Alojzije doživio, premda je bio do kraja žrtva bezbožnog i nepravednog progona, da je Crkva koja se molila za njega i bila uz njega u godinama kušnji, po svojem prvom pastiru, nasljedniku svetoga Petra, papi Ivanu Pavlu II. njega proglasila blaženikom Svete Crkve.
Zanimljivo je da se moćnici ovoga svijeta, koji se smatraju bogovima i ponašaju prisvajajući si božanske atribute, veoma povode za mišljenjem puka. Za Heroda se kaže da je – nakon što je dao mačem pogubiti apostola Jakova – vidio da je to bilo drago Židovima… pa je onda dao uhapsiti i Petra… Koliko god se silnici ponašaju samostalno i nameću svoju volju svima, osjetljivi su na mišljenje naroda. U Jeruzalemu nisu mogli Židovi drugo negoli biti na strani nasilja nad kršćanima, ali u Hrvatskoj za vrijeme zatočenja bl. Alojzija Stepinca, narod nije odobravao nasilje nad nadbiskupom i molio se za njegovo oslobođenje. A kad ga je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim, sjećam se, naš narod je plakao od sreće.
Ipak i u prvom i u drugom slučaju Bog je taj koji vodi povijest a ne silnici ovoga svijeta, pa ma kako okrutno provodili svoju volju“, rekao je biskup istaknuvši za primjer i zatočene hrvatske generale u Haagu, za koje se također narod molio i koji su, usprkos očekivanju mnogih, 2012. g. bili oslobođeni te su mnogi to proglasili čudom, a narod je bio razdragan i plakao je od sreće.
