U Hrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu, 11. prosinca ove godine, kao uvodu božićnu priredbu Hrvatske škole, predstavljena je slikovnica Vlaste Morović, „Priča božićnih kolača“(izdana 2015. godineu nakladi Biakova d.o.o.).
Slikovnica je plod obiteljske suradnje, a ilustracije je izradio otac autorice,akademski slikar Izak Morović.
Gospodin Stipe Škorić, član berlinskog Hrvatskog kulturnog društva „Vladimir FranMažuranić“, predstavio je autoricu ( bivšu učiteljicu Hrvatske nastave u Njemačkoj), koju suupravo berlinska djeca nadahnula i potaknula na pisanje božićnih stihova.
Sama autorica ukratko je ispričala kako je nastala slikovnica. U nestašici svježih stihova za božićne priredbe, odlučila je stvoriti igrokaz s ulogama koje je bilo moguće uvježbati u različitim malim grupama školske djece te ih kasnije spojiti i izvesti na pozornici.
Tako je nastao i naslovni igrokaz slikovnice „Priča božićnih kolača“, u kojem frite, kiflice, grožđice, makovnjače, orahnjače, torta i drugi kolači, pripovijedaju o svom slatkom životu za Božić. Stihovi su bili pogodni za zajedničko skandiranje djece koja su i na taj način učila hrvatski jezik.
Autorica se prisjetila i Božića 2010., kad je igrokaz prvi put izveden u Hrvatskoj misiji u Berlinu, u suradnji s hrvatskim učiteljima.
Osim naslovnog igrokaza,Morović je u slikovnici stihovima opjevala i druge blagdanske teme mjeseca prosinca pa je tako sveti Nikola djeci napisao pismo, a svoju pričuispričala je Jela, kao i Zvijezda Repatica, Snjegović i Božićna Pšenica.
Autorica je govorila i o Hrvatskoj školi i važnosti sudjelovanja roditelja u radu Škole te pomaganju učiteljima u nastavi. Zahvalila se Hrvatskoj katoličkoj misiji i svećenicima,s kojima Hrvatska škola od godine utemeljenja posvuda u inozemstvu uspješno surađuje.
Posebno se zahvalila gospodinu Miji Mariću, bivšem predsjedniku Hrvatskog svjetskog kongresa u Njemačkoj, na kojeg se uvijek moglo računati u važnim prigodama vezanim uz Hrvatsku školu .Gospodin Mijo Marić, kao predstavnik Župnog vijeća Misije, također se obratio roditeljima te ih pozvao na suradnju i zamolio da upućuju svoju djecu u Školu, kako bi sačuvali hrvatski identitet i time ih pripremili za životne izazove.
S tim se složila i autorica pa je prisutnim roditeljima govorila o važnosti čitanja na njemačkom, a osobito na hrvatskom, tj. materinjem jeziku, koji ujedno čini prvi i najdublji identitet jednog djeteta hrvatskog podrijetla.
Tim riječima pozvala je prisutne da pročitaju njezinu slikovnicu koju je i posvetila upravo djeci u dijaspori.
Dječacima i djevojčicama hrvatskog porijekla, na koje čekaju najljepše hrvatske pjesme i priče, našoj djeci u svijetu, koja još trebaju pažljivo naučiti svaku hrvatsku riječ.
Nakon predstavljanja slikovnice, slijedio je program božićne priredbe Hrvatske škole, koji su pripremili učitelji, Gordana Kešina, Ela Tomičić i Danijel Zrno, a roditelji su uživali slušajući božićne stihove izgovarane glasovima svoje djece na materinjem jeziku. Učenici su recitirali i stihove iz predstavljene slikovnice.
