Drugi svezak 40. broja “Rasprava” Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) posvećenih Adolfu Bratoljubu Klaiću, u kojima su radovi sa znanstvenoga skupa “Hrvatski jezikoslovac Adolf Bratoljub Klaić”, održanoga 6. i 7. ožujka 2014. godine, predstavljen je u utorak u palači Matice hrvatske u Zagrebu.
O zborniku i Klaiću govorili su predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović, ravnatelj IHJJ-a Željko Jozić te izvršni urednik ovog broja zbornika Kristijan Lewis i Jasna Šego iz Matice hrvatske.
Govoreći o značenju i veličini Adolfa Bratoljuba Klaića akademik Damjanović je istaknuo kako se današnjem naraštaju jezikoslovaca čini da znatno veći zato što stoje na Klaićevim ramenima.
Jozić je napomenuo kako su u ovaj broj Radova uvrštena 22 probrana rada o, kako je rekao, univerzalnom jezikoslovcu Bratoljubu Klaiću.
Lewis je istaknuo kako su u drugom svesku 40. broja časopisa Rasprave uvršteni radovi 27 znanstvenika, koje su podijelili u tri tematske cjeline.
U prvoj cjelini su radovi, napomenuo je, o Klaićevu leksikološkom radu, u drugom o dijalektološkim i akcentološkim djelima, a u trećem o Klaiću i književnosti.
Jasna Šego predstavila je četiri rada o Klaićevu književnom djelovanju i prevodilaštvu.
Predgovore zborniku napisali su Bratoljubov sin Željko Klaić, akademik Stjepan Damjanović i jezikoslovac Marko Samardžija, koji je napravio periodizaciju Klaićeva djela.
Znanstveni skup s kojeg su objavljena izlaganja u drugom svesku 40. broja časopisa zajednički su organizirali Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Matica hrvatska.
Hrvatski jezikoslovac, prevoditelj i književnik Adolf Bratoljub Klaić (Bizovac, 27. srpnja 1909. – Zagreb, 2. ožujka 1983.) u Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest južnoslavenskih jezika i književnosti, češki i njemački jezik. Stručno se usavršavao u Poljskoj i Češkoj. Doktorirao je 1941. godine disertacijom “Bizovačko narječje”.
Bio je profesor u gimnaziji u Vukovaru, Prijedoru, Osijeku i Zagrebu te na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Od 1950. godine profesor je hrvatskoga jezika na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti. Autor je “Velikoga rječnika stranih riječi”.
Kao član Državnoga ureda za jezik Klaić je, uz suradnju ostalih članova, priredio pravopisni priručnik “Koriensko pisanje” (1942.), a s Franjom Ciprom i opsežni “Hrvatski pravopis” (1944., pretisak 1992.). Oba su izrađena na tvorbeno-morfološkim načelima prema tadašnjoj službenoj jezičnoj politici. Postao je poznat po “Rječniku stranih riječi”, koji je od 1951. do 2001. izišao u više izdanja.
Prevodio je s klasičnih jezika (Eshil, Sofoklo, Euripid, Vergilije i dr.). Kao vrstan akcentolog objavljivao je radove iz hrvatske prozodije, među ostalima i Naglasni sustav standardnoga hrvatskog jezika.
Redigirao je i komentirao izdanja brojnih hrvatskih pisaca u ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti te jezično priredio mnoge kazališne i filmske izvedbe. Uvježbavao je dikciju s glumcima za predstave i bio glavnim tumačem nepoznatih riječi. Proučavao je poljsko-hrvatske kulturne veze i pisao o njima.
Osim jezikoslovljem bavio se i teorijom književnosti, a objavio je i knjigu “Između jezikoslovlja i nauke o književnosti” (1972). Bratoljub Klaić je u kroatistici i općenito u hrvatskoj kulturi ostavio trajan pisani i usmeni trag kao vrstan leksikograf i kao pravopisni i jezični normativist.
