Svjedočeći suvremenim društvenim, političkim, obrazovnim, gospodarskim, nacionalnim i kulturnim događanjima u dijelu Europe koji se zove Republika Hrvatska, vraćam se u mislima na Europu Krležina vremena. Pokušavam pronaći sličnosti i razlike između toga Staroga Kontinenta pedesetih godina dvadesetoga stoljeća, Europe Krležina vremena, i današnje ujedinjene Europe.
Dobri stari Krleža kaže: “Europa danas ne zna što znade i pojma nema što hoće. Ona je danas rafinirano bezglava (…).” Budući da je ta bezglava rafiniranost Europe prepoznatljiva i danas, moglo bi se reći da se na našem Starom Kontinentu ništa, ili gotovo ništa, nije mijenjalo zadnjih osamdeset godina ( Krležin esej Europa danas nastao je prije 1950. godine): još se uvijek ratuje na europskom tlu, veliki i moćni ščepaju (danas, doduše, nešto sofisticiranije) male i nemoćne, podanički mentalitet tradicionalno potlačenih primjetan je pri donošenju bilo koje odluke EU-a, definicija demokracije formulira se prema potrebi moćnika i nasilnika…
Što se, pak, kršćanske tradicije tiče, vratili smo se mnogo dalje od Europe Krležina vremena. Stigli smo u Stari Rim, te ga čak i nadmašili. Kršćanstvo izdiše pred izmještanjem starorimskih javnih kupališta na ulice velikih svjetskih gradova. Marcusu Aureliusu Koti javna su kupališta pomagala otkrivati obdarenosti istospolnih partnera. Danas bi to mogao daleko lakše činiti na mnogo prostranijem terenu.
Dvostruki kriteriji prema Hodu za život i ‘Paradi ponosa’
Nedavno čitam kako je nedopustivo vođenje djece u povorku Hoda za život – jer je to nametanje odgoja mladih “u nazadnjačkom duhu”. No vođenje djece u ‘Paradu ponosa’, u kojoj prije dvije godine žena u haljini ukrašenoj prezervativima vodi za ruku dijete predškolske dobi, prikazana je kao čin odgoja utemeljenog na “ljubavi, toleranciji, slobodi odgoja djece i mladih, podršci slabijima i njegovanju jednakosti među ljudima”.
Zašto ne sudjelovati na ‘Paradi ponosa’?
Kada sam prije nekoliko godina s tim prijateljima razgovarala o opravdanosti ‘Parade ponosa’ i ponašanja pojedinaca u njoj, nisam primijetila razliku u našim mišljenjima. Njihov odgovor na moje pitanje zašto ne sudjeluju u Paradi ponosa mogu svesti na nekoliko sažetih rečenica: Seksualna je orijentacija stvar intime na koju ima pravo svako slobodno ljudsko biće. Budući da je intima nešto najosobnije što čovjek posjeduje, kultura dobroga građanskoga odgoja nalaže svakom pojedincu da pozorno bira mjesto, trenutak i okruženje u kojemu će podijeliti to svoje najunutarnjije u sebi.
Raskalašeno javno razmetanje vlastitom intimom nije osobina uljuđenoga ponašanja. Prisjećajući se tih stavova, pada mi na pamet svjetski poznati glazbenik Elton John, gay po svojoj seksualnoj orijentaciji. Nakon s njim objavljenoga intervjua u časopisu Rolling Stone 1976. godine, upitan je zašto nije ranije govorio o svojoj homoseksualnoj orijentaciji. Odgovorio je kratko i jasno: ” Nikada prije nisam govorio o svojoj homoseksualnoj orijentaciji jer me nitko nije pitao za to.”
U takvoj Europi koja, po Krleži, “ne zna što znade” Hrvati dnevno znadu nekritički dokazivati svoju odanost i poniznost, slijepu sljedbu i provedbu svega čega se bezglavi sjete.
Britki Matoš prije više od stotinu godina pisao je o razlozima hrvatskih nevolja: ” Baš zato što Hrvatsku iznevjeruju ljudi velikoga dara, hrvatstvo izgleda glupanima sinonim gluposti, pa ga se odriču kao svjedočbe siromaštva (…).”
Odricanje vlastitog jezika
Koliko posvećujemo hrvatskom jeziku?
O autorici
* Prof. Ivanka Pavić nakon skoro 40 godina radnoga staža umirovljena je kao profesorica savjetnica za hrvatski jezik. Radila je u Osnovnoj školi Matka Laginje u Zagrebu. Tijekom svoga radnoga vijeka vodila je Županijsko stručno vijeće učitelja Hrvatskoga jezika Grada Zagreba, Vježbaonicu za studente Učiteljskoga i Filozofskoga fakultete u Zagrebu, održavala nastavu studentima Učiteljskoga fakulteta u Petrinji iz kolegija Hrvatski jezik i Hrvatski pravopis, metodički priređivala lektirna djela, objavljivala stručne članke u časopisu Hrčak, sudjelovala u radu niza povjerenstava svoga resornoga Ministarstva te u povjerenstvima Grada Zagreba, držala predavanja i vodila radionice na stručnim skupovima, sudjelovala sa svojim učenicima na Smotri učeničkih literarnih, dramskih i novinarskih ostvaraja LIDRANO na školskoj, općinskoj I državnoj razini. Dobitnica je Državne nagrade “Ivan Filipović” za 2008. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Izvor: narod.hr
![Pinterest](https://pinterest.com/pin/create/button/?url=https://narod.hr/hrvatska/prof-pavic-hrvati-znadu-dokazivati-slijepu-sljedbu-i-provedbu-svega-cega-se-bezglavi-sjete&media=https://narod.hr/wp-content/uploads/2022/12/20211012_133757.jpg&description=U takvoj Europi koja, po Krleži, "ne zna što znade" Hrvati dnevno znadu nekritički dokazivati svoju odanost i poniznost){kind=link}
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.