Kršćanstvo se proširilo na Santorini, otok u grčkom arhipelagu istočnog Meditarana vrlo rano kao i na ostale otoke, u drugom stoljeću poslije Krista. Pismeni dokazi o organiziranoj i funkcionalnoj crkvi na otoku Santorini datiraju iz četvrtog stoljeća, kada se to spominje u tekstovima pod izrazom „biskup Santorinija“ (342.-344.). Otok je već tada bio potpuno kristijaniziran kao i veliki dio Grčke, kolijevke kršćanstva od kuda je slavni apostol Pavao kretao u “osvajanje svijeta” za Krista.
> Nino Raspudić: Lidl na Santoriniju ili što će križ na crkvi?
Živeći već 2000 godina na obalama Grčke, kršćanstvo je postalo ne samo dominantna vjera, nego i potpuno proželo kulturu, tradiciju, običaje, arhitekturu i način života ovog dijela Europe. Dapače, preživjelo je razne „gospodare“ koji su u prošlosti htjeli promijeniti kršćanski identitet Santorinija i Grčke od Arapa Saracena, srednjovjekovnih Turaka, Kemala Paše Ataturka koji je potpuno uništio kršćanski identitet današnje turske obale i genocidom zbrisao kršćanske Armence i Grke s lica te zemlje, i to jedva prije 100 godina. Pa do grčkog građanskog rata i srećom propale komunističke revolucije – globalnog zatirača svakog identiteta.
> Lidl u Njemačkoj optužen za antikršćanstvo
Zašto se onda danas trgovački lanci poput Lidla „srame“ te slavne kulture i povijesti, grčke kulture gdje se na fascinantan, miroljubiv način starogrčka kultura stopila sa kršćanstvom tvoreći sjaj jedne nove civilizacije koja je tisuću godina tvorila identitet Europe, te koja je iznjedrila sjajne umove i velikane te civilizacije. Ta se civilizacija zvala Bizant, a zbrisana je imperijalnim ratovima Turaka, nositelja potpuno druge civilizacije i vjerskog identiteta.
Koji je onda razlog da trgovački centri u 21. stoljeću miču temeljnu oznaku identiteta te Kulture – kršćanski križ – sa krova jedne od najljepših sačuvanih crkava današnje Grčke Anastasisa na Santoriniju. Anastasis na grčkome znači Uskrsnuće, tako da je i u samom imenu Anastazija ili Anastazije koje je vrlo popularno na istoku Europe, ali i cijelom Mediteranu (hrvatska verzija je Stošija) utkan (ne)izbrisivi identitet kršćanske vjere na europskom kontinentu.
Što je toliko problematično u križu da ga se čak mora micati sa slika prehrambenih proizvoda? Da li bi se isto usudili napraviti u Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Pakistanu, pa i Indiji, Japanu ili drugdje brišući temeljne oznake njihovih identiteta? Nemušta kasnija opravdavanja i objašnjenja nisu ništa nego samo zamagljivanje trendova koji se ubrzano događaju u Europi pred našim očima.
Santorini, i cijela Grčka, je jedan prekrasan tepih prožet kršćanskom arhitekturom koja prožima svaki dio otoka i zemlje. Većinu njih karakterizira pučka arhitektura jedinstvenog stila. Velike bijele površine u obliku kockica, paralelograma, osmerokutnih prizmi, kugli i cilindara dominiraju posvuda. Osim Anastasie u mjestu Oia postoje i druge crkve kojima se ljudi se mogu diviti, kao i u drugim mjestima Santorinija ili na obroncima planina. Takva je crkva Panagije Episkopi (Marijina biskupija) u selu Episkopi (ili Mesa) Gonia. Mnoge prekrasne crkve nalaze su u Pyrgosu, u naselju i oko njega. Zanimljivi su i crkve Megalochori, Rođenje Marije, Hagia Anargiri i Zoodochos Pigi. Vrlo impresivna kapela koja je izgrađena na prekrasnom mjestu u vulkanskoj stijeni je Panagia Sergena u blizini Vothonasa. U Karteradosu se nalazi crkva Kristova Uzašašća, a unutar dvorca Emporios diže se stara crkva Panagia Mesiani. U naselju i u širem području Oie, osim Anastasie nalazi se mnogo manjih i većih crkava, od kojih su neke vrlo stari hramovi kao Hagia Matrona, Hagai Lias (Sveti Ilija) i Aghios Ioannis Thalassinos. Većina ih ima indigo kupole i bijele zidove poput Santorijnija.
Zapravo, bez crkava i križeva Santorini i Grčka bili bi nešto posve drugo nego jesu, jer je to njihova dominantna i temeljna simbolička i stvarna vrijednost vidljiva na svakom mjestu. Zašto se sramiti toga ili praviti se da toga nema pa retuširati kupole starih crkava?
> Lidl se ispričao zbog uklanjanja križeva
Grčka je bilo mjesto otkuda je apostola Pavao krenuo pronijeti Evanđelje u Europu. S Evanđeljem je došao i križ koji ovdje u Grčkoj stoji već 2000 godina od samog početka. Dobro je ponoviti pitanje još jednom: zašto bi se križa danas trebao itko trebao sramiti na kupoli stare crkve koja je odoljela mnogima koji su ga htjeli skinuti?
Iako se Lidl ‘ispričao’ zbog uklanjanja križeva s kupole crkve u Santoriniju, Nino Raspudić upozorava da ovaj trgovački lanac nastavlja bez pardona svoju antikrižarsku kampanju nasilnog preoblikovanja nekih od najpoznatijih europskih krajolika. Sada su se dohvatili i Italije. Lidl je napravio mega fotografiju mjesta Dolceacqua, “na kojoj su nekim čudom nestali križevi sa zvonika i pročelja mjesne crkve Sant’Antonio Abate”.
Preživjela je Europa jedva, u posljednjem stoljeću, nasilne nasrtaje brisanja svog (kršćanskog) identiteta kroz propale ideologije smrti nacizma, komunizma i fašizma. Preživjela je i to, i Saracene, i Turke, i Mongole, ali hoće li preživjeti “puzajuću revoluciju” i eutanaziju svog identiteta koja se danas događa pred našim očima?
