Starešina: Domingo u hrvatskoj palači glazbe – ni 500 karata, a jugoslavenska pop-zvijezda – 3 rasprodane dvorane

starešina
Foto: narod.hr

Pošla sam u “Lisinski” kupiti karte za koncert Placida Dominga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovaj put ne dolazi u Zagreb kao pjevač, već kao dirigent Verdijeva “Requiema”. Putem razmišljam: jesam li zakasnila, je li sve rasprodano, ta do koncerta je (tada bilo) tek nekoliko dana… Kad tamo, karata koliko želite. Čujem, ni petsto ih još nije prodano. Zagrebačka palača glazbe dočekat će, po svemu sudeći, Placida Dominga – poluprazna, piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju.

(…)

Ni petsto karata

Nakon dvosatnoga koncerta, na bis su otpjevali “Tu divnu splitsku noć”. Na hrvatskom dakako. (Podsjetiti se možete i na YouTubeu). Placido Domingo u to je vrijeme neprijeporno bio najveća zvijezda svjetske operne scene – i kao pjevač, i kao dirigent, i kao najpoznatiji od Tri tenora (Domingo, Pavarotti, Carreras), i kao ravnatelj velikih opernih kuća. Hrvatska je u to vrijeme zemlja koja se oporavlja od rata, turisti se u Dalmaciji još broje na prste, država je u međunarodnoj poluizolaciji, a svjetske zvijezde svih glazbenih žanrova zaobilaze je u širokom luku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stanje danas. Domingo u hrvatskoj palači glazbe – ni petsto karata. Srpska i nekad jugoslavenska pop-zvijezda Momčilo Bajagić Bajaga – tri rasprodane dvorane.

Njegovi koncerti u okupiranom Kninu prešućuju se u hrvatskom javnom prostoru jednako sustavno kao i Domingov veličanstveni nastup u Splitu 1997. Prešućuju se s istim razlogom – da se publika ne bi podsjetila ili da bi lakše zaboravila. Bajagino koncertno “žmurenje” u Kninu Milana Martića prešućuje se da bi se olakšalo obnovu mita o navodno apolitičnom beogradskom romantiku, da ne bi eventualno odbili publiku, kojoj se danas tako uspješno prodaju starojugoslavenska idila i novi jugoslavenski kulturni prostor, kao “light” inačice srpskog sveta.

(…)

Ali se zato u Hrvatskoj prisjećaju Domingove afere navodno neprimjerenog seksualnog ponašanja, koju je prije nekoliko godina pokrenuo američki radikalno lijevi MeToo pokret i na koju se više nitko ne obazire u koncertnoj Europi i ostatku svijeta, gdje Domingo nastupa i kao pjevač i kao dirigent, od lijevog Hamburga do desne Budimpešte, tranzicijske Ljubljane ili svoje Španjolske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No da ne bi ispalo da branim ili prikrivam seksualnog nasilnika, eto samo ukratko o čemu je bila riječ. Na vrhuncu MeToo pokreta, bivša američka operna pjevačica Patricia Wulff optužila je Dominga da ju je prije tridesetak godina seksualno zlostavljao. Učinio je to tako što bi je nakon svakog nastupa, tada kao ravnatelj washingtonske opere, dočekao iza pozornice, prišao joj neprimjereno blizu (bez dodirivanja, potvrdila Wulff) i pitao je: “Patricia, zar večeras moraš ići kući?” Ona bi odgovorila “da”, okrenula se i otišla. I tako dvadeset i pet puta.

Nakon čega je on odustao (potvrdila Wulff). No nju je to toliko uznemirilo i obilježilo za cijeli život da je tridesetak godina kasnije progovorila za MeToo.

Europa mu se vratila

Anonimno joj se pridružilo još sedam opernih pjevačica i jedna balerina: jednu je navodno na poslovnom ručku neprimjereno dodirivao ispod stola, drugoj je telefonirao kasno noću, najgore je prošla ona koja je (prema vlastitu priznanju) – dvaput sporazumno pristala. U strahu da bi odbijanje moglo naškoditi njezinoj karijeri… I tako je pri kraju blistave operne karijere Placido Domingo – koji nikad nije skrivao da uz suprugu Martu voli i druge žene, a i one su njega, onako zgodnog i karizmatičnog, prilično opsjedale – oglašen kao nasilnik. U SAD-u mu je zaustavljena karijera, globalno je osramoćen zbog nečega što je prema tadašnjem, čini mi se prilično normalnom kodeksu ponašanja, spadalo u rubriku – legitimno udvaranje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I, nakon što se pokazala priroda toga “nasilništva”, Europa se vratila Domingu. Ali hrvatske podružnice MeToo, one koje su mirno odšutjele mnogo svježije i mnogo bliže optužbe za seksualno uznemiravanje, primjerice protiv dvojice sveprisutnih profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta, uznemirio je dolazak Placida Dominga. Tako je Sanja Sarnavka, za svaki slučaj, unaprijed upozorila da njegov nastup u “Lisinskom” vrijeđa sve zlostavljane žene. Poruka je ponajprije upućena hrvatskim sponzorima.

Ali oni bi to vjerojatno, razumijevajući neojugoslavenski duh hrvatskog kulturnog prostora, shvatili i bez tog upozorenja. Iz perspektive srpskog sveta u hrvatskoj kulturi nije grijeh Placida Dominga to što je 25 puta pitao Patriciu “moraš li večeras ići kući”. Neoprostivi grijeh mu je ona “Divna splitska noć” na Rivi 1997. Umjesto da je otišao u Knin 1995. otpjevati “Marš na Drinu”. Humanitarno dakako, piše Starešina za Slobodnu Dalmaciju.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.