Isus je postao “poput nas u svemu, većinu godina svoga života na Zemlji posvetio je ručnom radu na stolarskoj klupi”
Sveti Ivan Pavao II. – Laborem Exercens, O ljudskome radu
Danas obilježavamo blagdan sv. Josipa Radnika i Međunarodni praznik rada, prisjećamo se povijesne borbe radnika za humane i pravedne radne odnose.
Na blagdan sv. Josipa Radnika, čovjeka vjere “koji si je svijet rada izabrao kao svoj praznik”, crkva ovim blagdanom odaje posebno poštovanje prema radu jer svojim radom kršćanin “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli”.
Socijalni nauk Katoličke Crkve ističe da rad mora biti dostojan (čovjeka) i intrinzično je dobro, a radnici uvijek moraju biti poštovani i cijenjeni.
Rad nije kazna ili nužno zlo, niti je čovjekovo sredstvo gomilanja kontrole, moći i bogatstva. Ove su ideje suprotne biblijskom pogledu na rad. Mi razumijemo rad kao nešto suštinski dobro, mi smo su-stvaratelji Božjega svijeta i naš je rad – naš doprinos tome svijetu.
“Moramo se zauzimati za rad dostojan čovjeka”, naglasio je Papa Franjo 2016. u govoru vatikanskim djelatnicima, prilikom čega se također usprotivio i “radu na crno”.
“Moramo se svi, svatko prema svojoj odgovornosti, zauzimati da posao bude dostojan, pun poštovanja osobe i obitelji, te da bude pravedan“, istaknuo je Sveti Otac.
“Iskorištavati radnike radi osobnoga bogaćenja isto je što i biti krvopija, smrtni je grijeh“, upozorio je Sveti Otac u propovijedi na misi u kapeli Doma Sveta Marta, također u Godini milosrđa.
“Razmislimo o današnjoj drami: o izrabljivanju ljudi, o krvi ljudi koji postaju robovi, o trgovcima ljudima i ne samo o onima koji prodaju prostitutke i djecu radi maloljetničkoga rada, nego i o, recimo, uljudbenijoj trgovini: Plaćam te određeno vrijeme, nemaš pravo na godišnji ni na zdravstveno osiguranje; to je bogaćenje radom na crno. Neka nam Bog udijeli milost da možemo shvatiti ono što u današnjem evanđelju Isus veli: Važnija je čaša vode i ime Kristovo od svih dobara stečenih iskorištavanjem naroda“, zaključio je Papa.
Radu valja pristupati odgovorno, a rad se mora valjano, dobro tretirati, što uključuje i naš pristup poslu koji obavljamo, kako ga obavljamo, te kako poslodavci tretiraju svoje zaposlenike.
Važna i snažna je tema katoličkog socijalnog nauka podrška sindikatima i državnim mjerama za osiguranje konkretnih mjera zaštite poput plaće odgovarajuće za život i odmora na praznike i blagdane.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na Uskrs se u homiliji osvrnuo na radnike brodogradilišta u Puli i Rijeci rekavši kako mnogi “vapaji govore o tome da radnici ondje mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju nikakvu plaću i to u dijelovima domovine za koje se kaže da su najrazvijeniji“.
Isus mnogo govori o radu, i dok je velik dio njegova govora u prispodobama, ne bismo smjeli ograničavati tumačenja tih prispodoba samo na duhovnu razinu. Isus je također većinu svog života proveo učeći stolarski zanat, i ne smijemo ni to zaboraviti kada čujemo prispodobu o slugi koji skriva svoj talent.
Dostojanstvo u radu također se odnosi na ravnotežu radnog života, na nekim mjestima gdje se od ljudi očekuje da daju sve više i više svojim poslodavcima što uzrokuje pogoršavanje preostalih vidova radnikova života.
Ključna je, zaista krucijalna je važnost dana za odmor, ali načelo se proteže i na druga područja našega života i ima posljedice na to kako koristimo naše vlastito vrijeme i kako upravljamo radom drugih koji rade za nas.
[Država] “također ima dužnost štititi prava svih svojih građana, a posebno onih slabijih, radnika, žena i djece. Nikada ne može biti u redu ako država izbjegava svoju obvezu aktivnoga rada na poboljšanju uvjeta za radnoga čovjeka, radnika.
Ivan XXIII. – “Mater et Magistra”
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa