Kardinal Bozanić samo je poslušao vapaj preostalih radnika Uljanika, a Premijer spašava radna mjesta koja više ne postoje

Foto: Fah; fotomontaža: Narod.hr

Nakon što je tijekom mise u zagrebačkoj prvostolnici na sam Uskrs uputio jasnu i otvorenu kritiku vladi čiji su članovi i predsjednik bili prisutni zbog agonije Uljanika, zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić našao se na meti kritika dijela politike, naročito IDS-a, a HDZ-ov predsjednik Vlade Andrej Plenković pokušao je negirati sve ono što je kardinal Bozanić rekao ustvrdivši, kao i svaki političar od zanata, da Vlada čini sve što može za radnike Uljanika. Ponovio je da je Vlada lani osigurala novac za plaće radnicima u brodogradilištima u Puli i u Rijeci i da Vlada “čini dodatne napore u okolnostima koje su vrlo zahtjevne”.

Iza tog birokratskog rječnika skriva se vabljenje Kineza da preuzmu propali škver.

> (FOTO, VIDEO) Kardinal Bozanić na Uskrsnoj misi: ‘Zbog interesa moćnika u igrama i računicama strada mali čovjek’

> (FOTO, VIDEO) Tko je IDS-ov Boris Miletić, koji bi kardinalu Bozaniću određivao što govoriti, Thompsonu zabranjuje koncerte, a Vladu proziva za propast Uljanika?

> (FOTO) Plenković: ‘Poruke kardinala Bozanića nisam shvatio kao kritike, baš suprotno’

Podsjetimo, kardinal Bozanić rekao je kako mnogi “vapaji govore o tome da radnici ondje mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju nikakvu plaću i to u dijelovima domovine za koje sa kaže da su najrazvijeniji”.

“Kako je to moguće? Sigurno da o tome znaju ljudi iz politike, kako iz lokalne tako i one najviše. Moguće je da se trebaju rješavati problemi koji su se dugo skrivali pod tepih zbog interesa moćnika, no u takvim igrama i računicama na kraju strada mali čovjek”, rekao je i pozvao na molitvu za njih.

No, te riječi kardinala Bozanića nisu došle niotkud. Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, nedavno je poslao pismo papi Franji i kardinalu Bozaniću u kojem ih moli da se mole i za radnike Uljanika koji su sad već osam mjeseci bez plaće, a osvrnuo se i na stanje u brodogradnji i na političku situaciju u Hrvatskoj. On se obratio Papi u ime, kako kaže, 2600 radnika brodogradilišta Uljanik i 3. Maj brodogradilišta.

Božić i Uskrs bez plaće

Stigao je i drugi najveći kršćanski blagdan kojeg radnici i članovi naših obitelji ne mogu slaviti zbog nezainteresiranosti naših političara na državnoj razini, koji umjesto da rješavaju nastale nedostatke, te pronađu rješenja i radnicima isplate zaostale plaće, rade na trošenju naših novaca za izbor 11 hrvatskih političara za Europski parlament. Takvim odnosom prema radnicima ukrali su nam Božić, a sad će isto uraditi i sa Uskrsom! Gladni i izmučeni radnici ponizno Vam se obraćaju da u Velikom tjednu molite za nas i naše članove obitelji, odnosno za rješenje naših problema“, naveo je u pismu papi. U pismu Bozaniću je naveo, “nismo dosad imali priliku čuti da su se crkveni poglavari oglasili o problemu brodogradnje, radnika i naših obitelji. Na vama je da se napokon odredite što podržavate. Ako podržavate radnike brodogradiilišta, ovih dana poslati ćete poruku političarima, kao što ćete tražiti da i mi dočekamo dostojanstveno u krugu obitelji veliki blagdan Uskrs.”

Neovisno o tome što nije posao niti politike, kamoli crkve, da se izravno miješa u ekonomske odnose ili da umjetno održava brodogradilište na životu, posao je politike da prekine agoniju koju je upravo politika skrivila. Jer, kad je (već odavno) postalo jasno da brodogradilište Uljanik gubi stotinu milijuna kuna po svakom brodu kojeg izgradi, da nema načina kojim bi se te gubitke bitnije smanjilo bez velikih ulaganja i izmjena u strukturi vlasništva, i da nema nikog tko se ozbiljno bavi brodogradnjom a tko u Uljanik želi uložiti novac, država je trebala odlučiti: Ili će dati desetak milijardi kuna za (eventualni) nastavak proizvodnje, pod uvjetom da netko ponovo naruči brod u Uljaniku – što je malo vjerojatno, nakon što je otkriveno da je Uljanik novac koji je dobio od naručitelja za gradnju brodova trošio nenamjenski, većinom za prije naručene brodove koje nije mogao sagraditi novcem koji im je za njih plaćen – i isplatiti radnicima zaostale plaće, ili će poslati škver u stečaj ili likvidaciju.

Prva je inačica problematična, jer EU propisi brane državi da isplati plaće, no ako Vlada ne može naći načina da to zaobiđe, onda mora jednostavno donijeti odluku o stečaju. A ako vlada tu odluku odgađa, i ako i dalje računa s nastavkom brodogradnje u Puli i Rijeci – a sudeći po navlačenju Kineza za rukav, i moljakanju da ulože u Uljanik, moguće u zamjenu za koncesiju za luku Rijeka i nizinsku prugu, računa – onda mora naći načina da radnicima isplati zaostale plaće. Neovisno o sudbini brodogradilišta, neprihvatljivo je da ljudi osam mjeseci dolaze na posao a ne prime plaću! To se zadnji put događalo u Jugoslaviji osamdesetih, da su radnici mjesecima radili bez plaća, a znamo kako je Jugoslavija završila i do kakvih je društvenih procesa to dovelo, prije svega u Srbiji.

Dogovor s Kinezima – upitan i dalek

No, čak i da dođe do dogovora s Kinezima, do realizacije toga proći će mjeseci, možda i godina ili dvije. Vlada je nedavno odbila  predloženo restrukturiranje brodogradilišta Uljanik, ali je ministar rada Marko Pavić rekao da “ostaje otvorena za traženje dodatnih rješenja“. Rekao je da je Vlada prema radnicima pokazala odgovornost te da je lani za isplatu plaća država dala 716 milijuna kuna. Dodao je pritom i da nije na Vladi da traži rješenja za radnike: “Uljanik je privatna kompanija. Vlada daje potporu ili ne planu restrukturiranja. Mogu reći da ako dođe do stečaja, ne prejudicirajući odluku Trgovačkog suda, postoje i adekvatne mogućnosti zaštite radnika Uljanika. Prvenstveno govorim o tri minimalne plaće koje će dobiti putem Agencije za potraživanje radničkih tražbina, otpremnine, naknade za nezaposlene“, rekao je Pavić.

On je rekao i kako se u tom slučaju formirati mobilni tim od 50-ak ljudi koji će otići u Uljanik i 3. maj i pružiti radnicima prekvalifikaciju, obrazovanje ili pak mjere samozapošljavanja. Ponovio je da će radnici u slučaju stečaja na zavodu za zapošljavanje dobiti mogućnost naknade za nezaposlene u visini 60% obračunate plaće u maksimalnom iznosu od 4.369 kuna prva tri mjeseca, 30% obračunate plaće do 15 mjeseci. Radnici koji imaju pet godina do mirovine i 32 godine radnog staža moći će do mirovine ili zaposlenja primati naknadu u minimalnom iznosu od 1.500 kuna.

Dakle, opcija spašavanja Uljanika za koju se vlada odlučila – a to je sjediti i čekati što će sud odlučiti, dok sud pak ne radi ništa jer čeka što će Vlada odlučiti – ne vodi nigdje i ne pomaže radnicima. Vlada navodno na taj način “spašava radna mjesta” – ali koja i čija? Pa u Uljaniku i 3. Maju danas više nema ni polovice od 4200 radnika koliko je bilo lani! Sindikat spominje 2600, no pred samo nekoliko dana nova velika grupa radnika napustila je zauvijek Uljanik. Još prije rujna prošle godine, oko 500 ljudi je napustilo Uljanik a od onda su se odlasci ubrzali.

> Jadranski sindikat u ime Uljanika uputio pismo papi Franji: ‘Oduzeli su nam Božić, a sad žele i Uskrs’

U petak je, nakon sastanka koji je, kažu iz Uljanika, bio vrlo mučan, 150 radnika tvrtke Uljanik Poslovno informacijski sustavi napustilo radna mjesta zauvijek. Među njima su i djelatnici zaštitarske službe. Sad na vratima Uljanika nema nikog. Radnici zapravo više nemaju niti kome dati otkaz, pa je nemoguće reći u ovom trenutku koliko njih još uvijek sebe smatra djelatnicima Uljanika.

Masovni odlasci

Uz zaštitare i informatičare otišla je i pravna služba i služba za obračun plaća, pa i kadrovske službe koja je zadnjih mjeseci imala pune ruke posla zbog svakodnevnog odlaska ljudi i otkazivanja ugovora u radu. Uljanik PIS koji objedinjava te službe bi 29. travnja nakon ročišta na Trgovačkom sudu u Pazinu trebao u stečaj, a kada su shvatili da ne postoji izlaz osim stečaja – jer Uljanik PIS nema imovine, i nema drugog rješenja – radnici PIS-a odlučili su biti jedinstveni, i kolektivno prekinuti agoniju.

“U posljednje se vrijeme zašutjelo i sve se manje priča o Uljaniku dok je tu stanje svakim danom sve teže. Situacija je odavno alarmantna, ali ono što nam se događa zadnjih mjesec dana je katastrofalno. Za ovo stanje bi netko trebao odgovarati. Za mene osobno su odgovorni političari, radilo se to o lokalnoj ili nacionalnoj razini, svakoga treba prozvati”, rekao je u petak na konferenciji za novinare u Puli predsjednik Štrajkaškog odbora i čelnik Jadranskog sindikata Boris Cerovac. Još jedanput pozvao je premijera Andreja Plenkovića i ministre da dođu u Uljanik i “3. maj” i da radnicima kažu što žele s Uljanikom i brodogradnjom uopće jer to “jedino oni mogu riješiti – i nitko drugi”.

Vlada se igra sudbinom radnika, govori kako traže spas, a ništa ne rade. Spominju Kineze, Norvežane, Afrikance, Amerikance, no rješenja nema. Radnici su svakim danom u sve većim problemima jer plaće ne stižu. Radimo osmi mjesec za koji se bojimo da nikada nećemo dobiti ni kune”, istaknuo  je Cerovac te ocijenio da se odgodama stečaja samo odgađa završetak agonije.

Cerovac je rekao kako sindikat upozorava na probleme i Vladin nerad te traži isplatu plaća ili mogućnost privremenog financiranja. “To se nije dogodilo i ne znam što više mi sindikati možemo napraviti nakon mjeseci truda, razgovora i obećanja ministra da će nam biti isplaćene plaće. Na kraju smo mi krivi jer smo prenijeli informaciju ministra. Što ne možemo više Vladi i ministru vjerovati? Očito ne”, poručio je Cerovac s konferencije.

Predstavnik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije u Uljaniku Fabricio Kalčić je pak rekao da ne zna koliko je ta priča s Kinezima ozbiljna, no, “kad propadne opcija s Kinezima, možda dođu Marsovci. Svi ćemo na kraju oboliti od PSTP-a od stresa koji proživljavamo svakog dana. Ako dođe do odgode stečaja kao u Rijeci, ne znam tko će kao zaposlenik dočekati sljedeće ročište“, rekao je, a Đino Šverko poručio je u ime Sindikata metalaca Hrvatske kako je “ključ spasa u rukama Andreja Plenkovića”.

Pasivnost vlade

Od spašavanja Uljanika kroz program restrukturiranja očito neće biti ništa. U Vladi vabe Kineze, no ako oni i dođu, iz izjava ministra Horvata je jasno da to neće biti kroz program restrukturiranja, tako da postoje samo dvije realne opcije – stečaj s preustrojem, ili likvidacija. Kinezi navodno stižu u Zagreb za dva tjedna, no do završetka pregovora i snimanja situacije mogu proći mjeseci, do nečeg konkretnog i puno više.

Dana 12. travnja donesena je odluka o pokretanju stečaja za prvu u nizu tvrtki u sklopu Uljanik Grupe – Uljanik Proizvodnju opreme iz Vodnjana. Takva odluka je posve sigurna i za Uljanik PIS, koji je tvrtka bez imovine.

Još prošle godine, jedan od zaposlenika Uljanika je rekao, “tisuću ljudi, od preko četiri tisuće, radi brodove, svi ostali ili su neradnici, ili su u kancelarijama, ili su šefovi – znači da tisuću ljudi vuče za četiri tisuće ljudi. Ma nema šanse da takva firma može opstati“. Od tih tisuću, sad je ostalo možda dvije ili tri stotine. Uljanik više nema radnike, nema narudžbe ni poslove, nema kapital, ali Vlada iz nekog neobjašnjivog razloga i dalje odugovlači s donošenjem odluke koja bi preostalim malobrojnim radnicima omogućila da ili počnu primati naknade s burze i okrenu se prekvalifikaciji i traže novi posao, ili isplatu zaostalih plaća i novi početak.

Izvor: narod.hr