Nakon što je tijekom mise u zagrebačkoj prvostolnici na sam Uskrs uputio jasnu i otvorenu kritiku vladi čiji su članovi i predsjednik bili prisutni zbog agonije Uljanika, zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić našao se na meti kritika dijela politike, naročito IDS-a, a HDZ-ov predsjednik Vlade Andrej Plenković pokušao je negirati sve ono što je kardinal Bozanić rekao ustvrdivši, kao i svaki političar od zanata, da Vlada čini sve što može za radnike Uljanika. Ponovio je da je Vlada lani osigurala novac za plaće radnicima u brodogradilištima u Puli i u Rijeci i da Vlada “čini dodatne napore u okolnostima koje su vrlo zahtjevne”.
Iza tog birokratskog rječnika skriva se vabljenje Kineza da preuzmu propali škver.
> (FOTO) Plenković: ‘Poruke kardinala Bozanića nisam shvatio kao kritike, baš suprotno’
Podsjetimo, kardinal Bozanić rekao je kako mnogi “vapaji govore o tome da radnici ondje mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju nikakvu plaću i to u dijelovima domovine za koje sa kaže da su najrazvijeniji”.
“Kako je to moguće? Sigurno da o tome znaju ljudi iz politike, kako iz lokalne tako i one najviše. Moguće je da se trebaju rješavati problemi koji su se dugo skrivali pod tepih zbog interesa moćnika, no u takvim igrama i računicama na kraju strada mali čovjek”, rekao je i pozvao na molitvu za njih.
No, te riječi kardinala Bozanića nisu došle niotkud. Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, nedavno je poslao pismo papi Franji i kardinalu Bozaniću u kojem ih moli da se mole i za radnike Uljanika koji su sad već osam mjeseci bez plaće, a osvrnuo se i na stanje u brodogradnji i na političku situaciju u Hrvatskoj. On se obratio Papi u ime, kako kaže, 2600 radnika brodogradilišta Uljanik i 3. Maj brodogradilišta.
Božić i Uskrs bez plaće
“Stigao je i drugi najveći kršćanski blagdan kojeg radnici i članovi naših obitelji ne mogu slaviti zbog nezainteresiranosti naših političara na državnoj razini, koji umjesto da rješavaju nastale nedostatke, te pronađu rješenja i radnicima isplate zaostale plaće, rade na trošenju naših novaca za izbor 11 hrvatskih političara za Europski parlament. Takvim odnosom prema radnicima ukrali su nam Božić, a sad će isto uraditi i sa Uskrsom! Gladni i izmučeni radnici ponizno Vam se obraćaju da u Velikom tjednu molite za nas i naše članove obitelji, odnosno za rješenje naših problema“, naveo je u pismu papi. U pismu Bozaniću je naveo, “nismo dosad imali priliku čuti da su se crkveni poglavari oglasili o problemu brodogradnje, radnika i naših obitelji. Na vama je da se napokon odredite što podržavate. Ako podržavate radnike brodogradiilišta, ovih dana poslati ćete poruku političarima, kao što ćete tražiti da i mi dočekamo dostojanstveno u krugu obitelji veliki blagdan Uskrs.”
Neovisno o tome što nije posao niti politike, kamoli crkve, da se izravno miješa u ekonomske odnose ili da umjetno održava brodogradilište na životu, posao je politike da prekine agoniju koju je upravo politika skrivila. Jer, kad je (već odavno) postalo jasno da brodogradilište Uljanik gubi stotinu milijuna kuna po svakom brodu kojeg izgradi, da nema načina kojim bi se te gubitke bitnije smanjilo bez velikih ulaganja i izmjena u strukturi vlasništva, i da nema nikog tko se ozbiljno bavi brodogradnjom a tko u Uljanik želi uložiti novac, država je trebala odlučiti: Ili će dati desetak milijardi kuna za (eventualni) nastavak proizvodnje, pod uvjetom da netko ponovo naruči brod u Uljaniku – što je malo vjerojatno, nakon što je otkriveno da je Uljanik novac koji je dobio od naručitelja za gradnju brodova trošio nenamjenski, većinom za prije naručene brodove koje nije mogao sagraditi novcem koji im je za njih plaćen – i isplatiti radnicima zaostale plaće, ili će poslati škver u stečaj ili likvidaciju.
Prva je inačica problematična, jer EU propisi brane državi da isplati plaće, no ako Vlada ne može naći načina da to zaobiđe, onda mora jednostavno donijeti odluku o stečaju. A ako vlada tu odluku odgađa, i ako i dalje računa s nastavkom brodogradnje u Puli i Rijeci – a sudeći po navlačenju Kineza za rukav, i moljakanju da ulože u Uljanik, moguće u zamjenu za koncesiju za luku Rijeka i nizinsku prugu, računa – onda mora naći načina da radnicima isplati zaostale plaće. Neovisno o sudbini brodogradilišta, neprihvatljivo je da ljudi osam mjeseci dolaze na posao a ne prime plaću! To se zadnji put događalo u Jugoslaviji osamdesetih, da su radnici mjesecima radili bez plaća, a znamo kako je Jugoslavija završila i do kakvih je društvenih procesa to dovelo, prije svega u Srbiji.
Dogovor s Kinezima – upitan i dalek
No, čak i da dođe do dogovora s Kinezima, do realizacije toga proći će mjeseci, možda i godina ili dvije. Vlada je nedavno odbila predloženo restrukturiranje brodogradilišta Uljanik, ali je ministar rada Marko Pavić rekao da “ostaje otvorena za traženje dodatnih rješenja“. Rekao je da je Vlada prema radnicima pokazala odgovornost te da je lani za isplatu plaća država dala 716 milijuna kuna. Dodao je pritom i da nije na Vladi da traži rješenja za radnike: “Uljanik je privatna kompanija. Vlada daje potporu ili ne planu restrukturiranja. Mogu reći da ako dođe do stečaja, ne prejudicirajući odluku Trgovačkog suda, postoje i adekvatne mogućnosti zaštite radnika Uljanika. Prvenstveno govorim o tri minimalne plaće koje će dobiti putem Agencije za potraživanje radničkih tražbina, otpremnine, naknade za nezaposlene“, rekao je Pavić.
On je rekao i kako se u tom slučaju formirati mobilni tim od 50-ak ljudi koji će otići u Uljanik i 3. maj i pružiti radnicima prekvalifikaciju, obrazovanje ili pak mjere samozapošljavanja. Ponovio je da će radnici u slučaju stečaja na zavodu za zapošljavanje dobiti mogućnost naknade za nezaposlene u visini 60% obračunate plaće u maksimalnom iznosu od 4.369 kuna prva tri mjeseca, 30% obračunate plaće do 15 mjeseci. Radnici koji imaju pet godina do mirovine i 32 godine radnog staža moći će do mirovine ili zaposlenja primati naknadu u minimalnom iznosu od 1.500 kuna.
Dakle, opcija spašavanja Uljanika za koju se vlada odlučila – a to je sjediti i čekati što će sud odlučiti, dok sud pak ne radi ništa jer čeka što će Vlada odlučiti – ne vodi nigdje i ne pomaže radnicima. Vlada navodno na taj način “spašava radna mjesta” – ali koja i čija? Pa u Uljaniku i 3. Maju danas više nema ni polovice od 4200 radnika koliko je bilo lani! Sindikat spominje 2600, no pred samo nekoliko dana nova velika grupa radnika napustila je zauvijek Uljanik. Još prije rujna prošle godine, oko 500 ljudi je napustilo Uljanik a od onda su se odlasci ubrzali.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
