Postoji jedna snažna poveznica koja povezuje hrvatski grad Dubrovnik i Armeniju – sveti Vlaho.
Sveti Vlaho je zaštitnik grada Dubrovnika i vrlo čašćen svetac u tom biseru Mediterana, ali i u cijeloj Hrvatskoj. Tako se jedna od najstarijih zagrebačkih crkava u Donjem gradu naziva upravo po ovom svecu – sveti Blaž.
Sveti Vlaho rođen u 3. stoljeću na područje Male Armenije u gradu Sebasti, koji se danas zove Sivas i nalazi se u Turskoj. Upravo je to područje i taj grad bio mjesto protjerivanja i ubijanja kršćanskih Armenaca od strane otomanskih Turaka u razdoblju 1915.-1917 čiji je spomen ovih dana.
Kršćanska tradicija govori da je sveti Vlaho bio vrlo obrazovan čovjek i liječnik koji je kao kršćanin rado pomagao siromasima, bolesnima i nevoljnima. Omiljen među kršćanskim armenskim pukom postao je biskup Sebaste. U vrijeme učestalih progona i ubijanja kršćana od strane rimskih vlasti i sveti Vlaho je prošao strašno mučenje pod pritiskom da se odrekne vjere i Krista. Nije to htio učiniti i odrubljena mu je glava.
Dubrovnik i Armenac sveti Vlaho
Nakon napada novopridošlih plemena Avara i Slavena u 6. stoljeću stanovnici slavnog grada Epidauruma su prebjegli u druge dijelove zemlje i na otoke. Dio njih nastanio se na hridi Ragusium gdje su počeli stvarati novu zajednicu i grad, kasniji slavni Dubrovnik.
Poznato je da su Venecijanci htjeli staviti istočnu obalu Jadrana pod svoju kontrolu, ponajprije zbog trgovačkih interesa, a tu im je smetala vlast rat hrabrih i ratobornih Hrvata i njihovih knezova, a posebno iz doline Neretve. Tako su na putu za Levant 972. pod izlikom opskrbe hranom namjeravali zauzeti rastući grad Ragusium (Dubrovnik).
Vjernim kršćanima Grada ukazao se prema legendi baš sveti Vlaho, i to baš glavaru plebanu Stojku dok je noću molio u crkvi svetog Stjepana. Tako je saznao za namjeru Venecijanaca i pripremio obranu, te na taj način spriječio da ‘biser Jadrana’ padne u ruke neprijatelja.
Nakon tog događaja Dubrovčani su izabrali svetog Vlahu za svog zaštitnika. Prije svetog Vlahe zaštitnik Dubrovnika je bio sveti Srđ, rimski vojnik kršćanin koji je svoj život također položio za Krista. Po njemu je i brdo iznad Dubrovnika dobilo ime.
Na Pločama, istočnom ulazu u povijesnu jezgru Grada, uklesan je na kamenu natpis na latinskom jeziku: “Daleko vam kuća divljaci! Nikoga se ne boji ova tvrđa, koju grije dah svetoga starca (Vlahu)”.
Fešta svetog Vlaha se od 1. rujna 2009. godine nalazi na UNESCO-voj listi nematerijalne baštine čovječanstva.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Photo: August Dominus
