Gradski prefekt naredio je da se sestre podvrgnu mučenju tako što su im željeznim kukama kidali komade tijela, a kad se ni nakon toga nisu htjele odreći kršćanstva, odredio je da ih se nastavi danima mučiti glađu i žeđu i na druge načine. Počupali su im nokte na rukama i nogama, tjerali ih da bose i privezane za repove dva konja hodaju do iznemoglosti, ali što god pokušali djevojke nije ništa moglo pokolebati. Spomendan im se slavi 19. srpnja.
Siromašna, pobožna kršćanska obitelj
Prema predaji, sestre Justa i Rufina bile su kćeri lončara koje su se i same bavile lončarstvom, a rođene su u španjolskom gradu Sevilli, Justa 268. god., a Rufina dvije godine nakon sestre – 270. Živjele su u siromašnoj, ali pobožnoj kršćanskoj obitelji, gdje su od malih dana bile naučene da je važno pomagati siromašnima. Tako su same, ostavši rano bez roditelja, praveći posuđe i druge lončarije, od zarađenog novca pomagale onima kojima je pomoć bila potrebnija nego njima.
Jednom je zgodom, prema nekim izvorima, neki bogati naručitelj tražio da mu prodaju robu za obrede u poganskom festivalu koji se tada održavao, no kada su one to odbile, stanovnici su se razljutili i porazbijali im sve posuđe, dok su dvije sestre uzvratile razbijanjem slike božice Venere. Zbog toga su ih ovi prijavili vlasti.
Mučenje – kidanje komada tijela
Prema pak drugim izvorima, u Sevilli je postojao hram božici Veneri, a 1. lipnja se slavila posebna poganska svečanost njoj u čast, kada se u gradskoj procesiji nosila njezina slika i nudila stanovnicima na ljubljenje kao znak obožavanja. Kad su Justi i Rufini ponudili da poljube Venerinu sliku, one su to s gnušanjem odbile, a taj je njihov čin razjario stanovnike i tražili su da im se sudi.
Na to je gradski prefekt Diogenian naredio da se Justa i Rufina bace u zatvor, a kako ih nije uspio nagovoriti da se odreknu svoje vjere, naredio je da ih podvrgnu mučenju tako što su im željeznim kukama kidali komade tijela, a kad se ni nakon toga nisu htjele odreći kršćanstva, odredio je da ih se nastavi danima mučiti glađu i žeđu i na druge načine. Počupali su im nokte na rukama i nogama, tjerali ih da bose i privezane za repove dva konja hodaju do iznemoglosti, ali što god pokušali djevojke nije ništa moglo pokolebati. Zato su ostavljene u tamnici da umru bez hrane i vode.
Prva je umrla Justa, a njezino je tijelo bačeno u bunar (prema drugima, tijelo joj je spaljeno). Diogenian se nadao da će to poljuljati Rufinu, ali je ona ostala ustrajna pa je prefekt naredio da ju bace lavovima u amfiteatar. Međutim, lavovi ju nisu htjeli ni dotaknuti, a okupljena raja žedna krvi nije mogla uživati, pa je Diogeniana to još više razbjesnilo, te je naredio da se Rufina ubije. Ne zna se točno je li zadavljena ili joj je odrubljena glava, a tijelo joj je potom spaljeno. I Justino i Rufinino tijelo uzeo je i zajedno sahranio biskup Sabin 287. god.
Štuju se kao zaštitnice lončara i grada Seville.
