Sveti Ivan Bosco – Tko je bio utemeljitelj revolucije u odgoju djece i mladih?

Ivan don Bosco jedan je od najvećih svetaca, ne samo modernog doba, već i povijesti Crkve. On je utemeljitelj revolucije u odgoju djece i mladih koja se temelji na nekažnjavanju i principima ljubavi i poštovanja mladih osoba. To je u ono doba bilo nezamislivo.

Don Boscov put

Utemeljitelj salezijanaca sv. Ivan Bosco, ili jednostavno Don Bosco, rodio se 16. kolovoza 1815. u talijanskom mjestašcu Becchi u općini Castelnuovo d’Asti (danas Colle Don Bosco) u blizini Torina. Otac Franjo umro mu je 1817, ostavivši za sobom siročad Ivana, Josipa i Antuna s njihovom majkom Margaritom. U devetoj godini, 1824, Ivan je sanjao znakovit san o svome poslanju. 1826. je primio prvu pričest, a 1827. napustio rodnu kuću da bi radio i školovao se.

Osobito mu je pomagao kapelan don Calosso, koji je nažalost 1830. umro pa je Ivan bio prisiljen otići u Chieri gdje se uz rad školovao. 1832. osnovao je Društvo veselja, kojemu je bila svrha pomoći dječacima da „ispunjavaju školske i vjerske dužnosti i budu veseli“. 1833. primio je sv. potvrdu, 1835. obukao kleričko odijelo. 29. ožujka 1841. zaređen je za đakona, a 5. lipnja iste godine za svećenika. Dan kasnije služio je prvu sv. Misu.

Don Bosco osniva oratorij

Dana 8. prosinca 1841. don Bosco susreće mladoga Bartolomeja Garellija s kojim započinje svoj odgojno-pastoralni rad poznat kao „oratorij“. Ispočetka je on bio „selilački“, a kasnije smješten u Valdoccu (Torino), koji postaje središte njegova djelovanja. 1846. Don Boscu se pridružuje njegova majka Margarita, koja će s njim ostati kao „mama siromašnih dječaka“ sve do svoje smrti 1856. Don Bosco piše brojne i raznovrsne knjige za mladež i običan puk, a zatim i katoličko štivo i školske udžbenike te pokreće časopise. Gradi stambene i školske prostore za svoje siromašne dječake, trpi napade, čak i atentate (1848, 1852.), a njegovo djelo sve više raste. 1854. u oratorij ulazi „sveti dječak“ Dominik Savio koji utemeljuje Družbicu Bezgrešne radi promicanja „dobrog duha“ oratorija. Nakon njegove smrti 1857. godine, Don Bosco piše njegov životopis.

Don Bosco osniva Salezijansku družbu 

Godine 1854. Don Bosco predlaže četvorici mladića (Rui, Caglieru, Rochettiju i Artigli) da osnuju Salezijansku družbu koja će „živjeti djelatnu ljubav prema bližnjemu“. 1855. Mihovil Rua polaže redovničke zavjete i postaje prvi salezijanac. 1857. Don Bosco započinje pisati salezijanska pravila, a 1858. putuje u Rim da svoje djelo predstavi papi Piju IX. Papa ga ohrabruje i poziva da opiše „neobične događaje“ koji to djelo prate. 18. prosinca 1859. službeno je osnovana Salezijanska družba, koja – zajedno s Don Boscom – broji 18 članova.

Don Bosco osniva prvu kuću izvan Torina 1863. godine. 1864. postavlja kamen temeljac za Svetište Marije Pomoćnice u Torinu koje je 1868. posvećeno. 1866. Don Bosco posreduje između Svete Stolice i talijanske vlade oko povratka 45 „prognanih“ biskupa i izbora novih. Don Bosco nastavlja pisati razna djela, izdaje knjige i časopise, organizira učenje zanata i škole za svoje štićenike. 1869. osniva Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice, a 1872. Družbu sestara Kćeri Marije Pomoćnice kojoj je na čelu Marija Mazzarello. 1876. Udruženje salezijanskih suradnika koji „pomažu u promicanju dobra u duhu Salezijanske družbe“. 11. studenog 1875. započinju salezijanske misije – 10 prvih salezijanaca predvođeni don Caglierom idu u Argentinu. Don Cagliero je 1884. imenovan biskupom u Patagoniji (kasnije i kardinalom).

Godine 1877. održan je prvi sabor Družbe. Pokrenut je i Salezijanski vjesnik. 1878. umro je „Don Boscov“ papa Pio IX, a novi papa Lav XIII. povjerava 1880. Don Boscu gradnju bazilike Srca Isusova u Rimu. 1883. Don Bosco putuje u Francusku, a 1886. u Španjolsku, tražeći pomoć za gradnju svetišta Srca Isusova, koje je 1887. dovršeno i posvećeno.

Don Bosco sudjeluje na posveti, ali mu je zdravlje veoma slabo. 31. siječnja 1888. umire u Torinu. Za nasljednika mu je izabran don Rua. Don Bosco je 1929. proglašen blaženim, a na Uskrs 1934. svetim. Blagdan mu se slavi 31. siječnja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1988. ocem i učiteljem mladeži, a njegov preventivni sustav ponudio je Crkvi kao odgojnu metodu.