Današnji sveti zaštitnik je Martin Tourski, misionar i biskup. Rodio se kao sin rimskoga časnika 316. u gradu Savariji, u rimskoj pokrajini Panoniji (danas Szombathely, Mađarska), a odrastao u Ticinumu (danas Pavia, Italija).
Isprva gardist i konjanički časnik u carskoj vojsci u Galiji, postao je kršćanin, napustio vojsku i djelovao kao misionar u Panoniji, Dalmaciji, Italiji i Galiji. Postao je učenik svetog Hilarija iz Poitiersa, a u blizini Poitiersa (Limonuma) osnovao je samostan, prvi u zapadnoj Europi (opatija Ligugé).
Kao biskup Toursa (372.-397.) podigao je pokraj grada samostan Majus Monasterium (danas Marmoutier). “Vojnik na silu, biskup po dužnosti, monah po izboru”, preminuo je u 8. studenog 397. u galskom naselju Candesu (danas Candes-Saint-Martin, središnja Francuska).
Njegov život opisao je Sulpicije Sever (“Život svetog Martina”). Od mnogobrojnih legendi o njemu najpoznatija je ona po kojoj je mačem prepolovio svoj vojnički plašt i podijelio ga sa siromahom koji se smrzavao pred vratima grada Amiensa.
Velika popularnost u srednjovjekovnom kršćanstvu povezala ga je s mnogim običajima i narodnom tradicijom, a i mjesec studeni kod nas je po njemu u sjevernoj Hrvatskoj nazvan “Martinšćak”.
U bitci kod Kisega između malobrojnih hrvatsko-mađarskih snaga predvođenih Nikolom Jurišićem protiv mnogobrojne turske vojske, žene i djeca molili su sv. Martina za pomoć i uskoro su turski vojnici pobjegli videći konjanika s plamenim mačem.
Spomendan mu je 11. studenoga i taj se dan slavi kao Martinje: u skladu s običajima i tradicijom, za slavlje se peče guska, a tijekom slavlja krsti mlado vino.
Zazivaju ga protiv alkoholizma i siromaštva, a zaštitnik je Francuske.
Njegova zaštitnička specijalnost vezana je uz kožne bolesti s osipom, kao što su: crveni vjetar, velike boginje, ospice. Pomogao je i u zaraznim bolestima, bolesti s osipima.
