Koliko je prošlost relevantna za život u sadašnjosti? Za građanke i građane Hrvatske, njezina relevantnost je neupitna jer hrvatski javni prostor još i danas živo zaokupljaju neriješena pitanja iz suvremene povijesti. Dokaz je tomu i letimičan pogled na teme s kojima se bavila hrvatska javnost tijekom posljednje godine od slučaja bivšeg agenta UDBE Josipa Perkovića, preko skandala oko reprezentativca Josipa Šimunića i njegova spornog pokliča “Za dom spremni”, sve do nedavne teme HRT-ove emisije “Fokus” pod naslovom “U okovima prošlosti“, gdje se pokušalo raspravljati o naslijeđu totalitarnih režima i društvenim podjelama koje ono uzrokuje.
Popularizacija znanosti kao cilj Kliofesta
Dan nakon spomenute emisije, 3. lipnja, u Zagrebu je započeo s programom Kliofest, prvi festival povijesti čiji su idejni začetnici prof. dr. sc. Damir Agičić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Krešimir Maligec iz izdavačke kuće Zagrebačka naklada. Cilj ove hvalevrijedne inicijative, čiji je uzor Sajam povijesne knjige u Krakovu, bilo je spojiti nakladnike (izlagalo ih je 36) i povjesničare te zajedno predstaviti njihove djelatnosti zainteresiranoj publici. Šaroliki se program (vidi na: http://www.kliofest.org/) tijekom četiri dana odvijao na čak četiri lokacije, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, u Hrvatskom državnom arhivu, na Hrvatskom institutu za povijest te u Art-kinu Grič gdje su se prikazivali filmovi povijesne tematike. Promocije knjiga, tribine i okrugle stolove popratila je i zanimljiva izložba oružja Vlatke Filipčić Maligec iz Muzeja seljačkih buna iz Gornje Stubice.
Premda su festivalska događanja uključivala razna razdoblja uključujući i prapovijest (održana je radionica o lubanji krapinskog neandertalca!), na ovom su festivalu ipak prevagnule teme vezane za 20. stoljeće kao odraz spomenutog interesa javnosti: od teme Prvog svjetskog rata čija se obljetnica početka slavi upravo ove godine, preko biografija znamenitih osoba 19. i 20. stoljeća, pa do tema historiografije o socijalističkoj Hrvatskoj, Domovinskom ratu i vojnoj povijesti te o stanju i perspektivama razvoja u hrvatskoj historiografiji.
Minsko polje suvremene povijesti
Premda su organizatori polagali nade da će otvoreni dijalog dovesti do novih ideja i umanjiti visoku razinu neslaganja, pa čak i nesnošljivosti unutar povjesničarske struke, do toga, nažalost, nije došlo. Puno je energije opet utrošeno na raznorazne prozivke i negodovanja zbog obrade pojedinih „neprikladnih“ tema pogotovo vojne povijesti iz doba Nezavisne Države Hrvatske.
Ostaje nejasnom opravdanost takvih istupa. Tim više što su zločini svih totalitarnih režima već osuđeni i na razini Europske unije i na nacionalnoj razini, dok istovremeno postoji zahtjev za „otvorenom poviješću“ (open history), tj. borba protiv prešućivanja i zatvaranja arhiva, upravo u svrhu da se kompromitirajuća povijest Europe sredine 20. stoljeća više nikada ne bi ponovila. Tko bi takvo što uopće dovodio u pitanje i zašto je potrebno uvijek iznova apostrofirati ono što je samorazumljivo? A to je: svaki nedemokratski i totalitarni režim bez iznimke u kojem se uskraćuju građanske slobode i krše ljudska prava zaslužuje svaku osudu. I ne ponovio se.
Ipak, bilo je i konstruktivnih prijedloga. Na okruglom stolu o historiografiji prof. dr. sc. Ivo Banac sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta izdvojio je velike blokove tema koje bi trebale zaokupljati one koji se bave suvremenom poviješću: prvo, povijest Jugoslavije kao države u raznim aspektima; drugo, povijest Nezavisne Države Hrvatske s kojom se tek započelo; treće, zanemarena povijest revolucije koja se ostvarila dolaskom Komunističke partije Jugoslavije na vlast – naglašeno je da je ta revolucija bila vrlo autentična i da s posljedicama te revolucije živimo i mi danas.
Dakle, događaje je potrebno kontekstualizirati, potrebna je hrpa dokumentiranih činjenica da bi se u prvom redu saznalo što nam se dogodilo, pa da onda pomoću raznih analiza možemo razumjeti i kontekst prijepornih i onih manje prijepornih događaja. Festivalski razgovori potvrđuju tezu da će samo rad na izvorima i pripadna kontekstualizacija, a ne moralno vrednovanje i ideološko etiketiranje neistomišljenika, dovesti do razumijevanja konfliktne povijesne baštine ovog dijela Europe, a time i do toliko priželjkivanog suočavanja s prošlošću.
I na kraju, jedan od elemenata koji su potpuno izostali na ovom festivalu povijesnih znanosti zasigurno je područje digitalne ili e-povijesti pomoću koje se danas može doprijeti do najšireg kruga korisnika i postići najveći društveni utjecaj. Za nadati se da će na drugom festivalu povijesnih znanosti biti predstavljeni i takvi projekti.
