U sjeni pandemije koronavirusa, novog zaoštravanja odnosa SAD-a i Kine, definiranja EU modela pomoći oporavku od pandemije i domaćih poslijeizbornih tema, prošlo je gotovo neprimjetno da si je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ispunio davnu želju. Ponovno je pretvorio Svetu Sofiju u džamiju. Ono što je naviještao prije četvrt stoljeća u izborima za mjesto gradonačelnika Istanbula, Erdogan je ovih dana ostvario kao neokrunjeni sultan s Bospora, doduše u silaznoj putanji, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju, koju prenosimo djelomično.
(…)
Nakon što im je Erdogan pljunuo u lice, odlučivši ponovno pretvoriti Svetu Sofiju u džamiju, papa Franjo je tek suzdržano izrazio žaljenje. Rekao je da je “jako žalostan”. Nešto je oštriji bio ruski patrijarh Kiril, kazavši kako je to “prijetnja cijeloj kršćanskoj civilizaciji”. Na poticaj susjedne Grčke, i Josep Borell, šef vanjskih poslova i sigurnosti EU-a, izrazio je izvjesno nezadovoljstvo. UNESCO, koji je pod značajnim islamskim utjecajem, najavio je da će razmotriti status obnovljene džamije Aja Sofija kao zaštićenog spomenika kulture! A i najveći su prešutjeli Erdoganov čin. Nakon telefonskog razgovora Erdogana i Putina, ruska je strana tek službeno izvijestila kako je Putin rekao Erdoganu da će njegova odluka izazvati “javno nezadovoljstvo diljem Rusije”. Bijela kuća je pak, nakon telefonskog razgovora Trumpa i Putina, objavila da su razgovarali o “pozitivnim trgovinskim temama” i o potrebi “dogovornih rješenja regionalnih pitanja”.
Za Erdogana je ponovno pretvaranje Svete Sofije u džamiju krunski simbol podčinjavanja kršćanstva islamu, nakon što je broj kršćana u Turskoj u proteklih stotinu godina sveden s 20 posto na 0,2 posto, a materijalni tragovi kršćanstva uglavnom izbrisani. Za Zapad je to tek jedan turistički objekt u Istanbulu. Erdogan je vrebao trenutak kada su svi zauzeti svojim problemima da si ispuni davni politički cilj. Europu nije uopće briga za Svetu Sofiju. Erdogan u Strasbourgu, drugom središtu europskih institucija, gradi najveću džamiju u Europi kao simbol islamske dominacije Europom. Za europski politički mainstream to je dokaz vlastite tolerancije. Islamske zajednice u Francuskoj već traže pretvaranje crkvi u džamije, jer crkve su ionako prazne.
(…)
Ni danas Zapad ne uzima ozbiljno Erdoganove mladenačke poeme u kojima poručuje: “Džamije su naše vojarne, munare su naša koplja, a vjernici naši vojnici.” Procjenjuju, vjerojatno točno, da je on danas politički oslabljen, vladar s vrlo ograničenim rokom trajanja. Ali džamije kojima je premrežio Europu bit će pune i nakon Erdoganova odlaska, nasuprot praznih crkava. I nastavi li se sadašnji trend autodestrukcije Zapada, za nekoliko desetljeća njegov nasljednik neće morati, poput Mehmeda II., mačem ulaziti u crkvu svetog Petra u Rimu. Moći će je jednostavno – iznajmiti. Za početak na pola radnog vremena, zaključuje Starešina u kolumni.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
