Zapadna civilizacija – veliko djelo Katoličke Crkve (3. dio): Doprinos razvoju astronomije

Thinkstock

Pod naletima barbarskih plemena koje je trajalo stoljećima, a svoju kulminaciju imalo u 5. stoljeću opustošen i uništen je stari antički svijet Zapada. Rimsko Carstvo nastavlja živjeti na istoku sa središtem u Konstantinopolisu (danas Istanbul). Iz praha i pepela Zapada čudesnim zahvatom na temeljima kršćanske vjere i Katoličke crkve iznikla je najveća poznata svjetska kulturna, umjetnička gospodarska i znanstvena velesila svijeta – Europa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Danas, nakon više od pola stoljeća od završetka drugog velikog rata na tlu Europe, „stari kontinent“ je na izdisaju pritisnut brojnim problemima.

Mnogi vjeruju da Europu može spasiti samo povratak korijenima – kršćanstvu i Kristu.

Velik je i doprinos Katoličke Crkve razvoju astronomije. J. L. Heilbron s kalifornijskog sveučilišta Berkeley ističe da je „Rimokatolička Crkva proučavanju astronomije pružila više financijske pomoći i društvene potpore tijekom više od šest stoljeća, od obnavljanja antičkih učenja tijekom kasnoga srednjeg vijeka sve do prosvjetiteljstva, nego ijedna druga institucija, odnosno vjerojatno nego sve druge institucije“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Doprinos Katoličke Crkve umjetnosti, kojeg obrađuje jedno poglavlje, također je vrlo velik. „Vjerojatno najznačajniji katolički doprinos umjetnosti jesu srednjovjekovne katedrale, koje su nedvojbeno i permanentno utjecale na europski krajobraz (…) Europske srednjovjekovne katedrale… najveće su postignuće čovječanstva na cjelokupnoj pozornici umjetnosti“. Čak je i razdoblje renesanse koje se obično označava kao prekid „mračnoga srednjeg vijeka“ u suštini bilo ispunjenje srednjeg vijeka: upravo u srednjem vijeku nalazimo začetke važnih umjetničkih tehnika koje će biti usavršene tijekom renesanse. Dovoljno je pogledati koliko renesansnih remek-djela prikazuje katoličke teme i kako su neki od najvećih umjetnika stvarali upravo pod pokroviteljstvom samih papa.

Druga pak područja ljudske djelatnosti tijekom renesanse su uglavnom nazadovala, bilo na području književnosti, bilo na području znanosti; s iznimkom Kopernikove teorije svemira, povijest zapadne znanosti između 1350. i 1600. poprilično je stagnirala; slična je stvar i s filozofijom. Dok se srednjem vijeku pripisuje iracionalnost – a to je kako smo već naveli puka neistina – upravo je renesansa ispunjena iracionalnim praksama, kao npr. alkemijom koja tada doživljava svoj vrhunac.

Pojava međunarodnoga prava također je najuže povezana s Katoličkom Crkvom. Naime, izvješća o lošem postupanju Španjolaca prema domorocima u Novome svijetu, nakon otkrića Amerike u XV. st., prouzročila su strašnu krizu svijesti među velikim dijelom španjolskoga stanovništva, a ne samo među filozofima i teolozima. Riječ je o prvome slučaju u povijesti kada su se pojavile moralne dvojbe zbog osvajačkih pohoda. Suočen s dramatičnim svjedočanstvom o ponašanju Španjolaca u Novome svijetu, španjolski je kralj sazvao skupinu teologa i pravnika koji su trebali donijeti zakone kojima bi bili regulirani odnosi španjolskih dužnosnika prema domorocima. Tako su nastali Zakoni iz Burgosa (1512.) i iz Valladolida (1513.), a slične rasprave utjecale su na takozvane Nove zakone iz 1542. „Jedan od najčuvenijih među ovim misliocima bio je otac Francisco de Vittoria. Kritizirajući španjolsku politiku Vitoria je postavio temelje teorije suvremenoga međunarodnog prava te ga zato ponekad nazivaju ‘ocem međunarodnoga prava’, čovjekom koji je ‘prvi međunarodnome pravu pristupio na suvremeni način. Zajedno s ostalim teolozima pravnicima, Vitoria je branio doktrinu da su svi ljudi jednako slobodni; na temelju prirodne slobode, on je zagovarao njihovo pravo na život, kulturu i vlasništvo.’“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Doprinos pak Katoličke Crkve povijesti ekonomske misli mnogo je veći nego što bi se naizgled moglo zaključiti. Jean Buridan, koji je bio rektor Sveučilišta u Parizu, tako je dao značajan doprinos suvremenoj teoriji novca. Nicolas Oresme, Buridanov učenik, značajno je pak pridonio monetarnoj teoriji. Riječ je o eruditu koji je vrlo dobro poznavao matematiku, astronomiju i fiziku, a njegovo djelo „Traktat o podrijetlu, prirodi, zakonu i izmjenjivanju novca“ opisano je kao „prekretnica znanosti o novcu“, koja je „postavila standarde što će stoljećima biti nenadmašni, a koje u određenome pogledu uopće nije bilo moguće nadmašiti“.

Obično ga se naziva „utemeljiteljem monetarne ekonomije“. Franjevački fratar Pierre de Jean Olivi prvi je postavio teoriju vrijednosti zasnovanu na subjektivnoj korisnosti. Istaknuti ekonomist iz XX. st. Joseph Schumpeter otišao je toliko daleko da je u svojemu djelu „Povijest ekonomske analize“ zapisao kako skolastike možemo nazvati „utemeljiteljima ekonomije kao znanosti“.

Nastavlja se…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.