Željko Sakić: Vlada podupire kandidaturu Vesne Pusić, dok se u Jasenovcu pripremaju tri komemoracije, u Beogradu ostaju pri 700 tisuća žrtava

Kako navodi jutrošnji Večernji list, Vlada daje potporu kandidaturi Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN. To se moglo naslutiti iz višetjedne šutnje najviših dužnosnika, koja je zapravo značila potporu, a koju sada potvrđuje „visok vladin izvor.“ Dakle nitko nije htio javno stati iza odluke Vlade. Ovakav način komunikacije koristila je vrlo često prošla Milanovićeva Vlada, zbog čega joj se prigovaralo na nedovoljnoj transparentnosti. Kakva objašnjenja za potporu kandidaturi Vesne Pusić daju iz Vlade? „Opstrukcije neće biti jer bi se time na kocku stavio kredibilitet države.“

Osobno mislim da je kredibilitet države njezinom kandidaturom na kocki, a da se sudbinom države nitko ne bi trebao kockati.

„Kada je već kandidatkinja, nećemo raditi cirkus i skandale, nego će Vesna Pusić imati potrebnu tehničku podršku Vlade. Moramo se ponašati civilizirano, rekao je „izvor“. Koliko je ovo ozbiljan argument pokazuje primjer Srbije koja je Vuka Jeremića naknadno kandidirala za glavnog tajnika UN-a, tek 12. travnja usred postupka odabira, pa nije izbio nikakav skandal.

Istina je kako je Vesna Pusić kandidirana u tehničkom mandatu Vlade Zorana Milanovića i da je bilo političke volje, njezina se kandidatura mogla na vrijeme povući, a primjer Jeremića pokazuje da se mogla povući i jučer! Nije slučajno kako se vijest o potpori Vlade Vesni Pusić pojavila baš sada, naime ona upravo danas ima ključni nastup u svojoj prezentaciji za glavnu tajnicu UN-a.

Vesna Pusić zahvaljujući aktualnoj Vladi postaje najizgledniji kandidat

Iako mnogi misle kako Vesna Pusić nema nikakvih izgleda za odabir za mjesto glavne tajnice UN-a, stvari nisu tako jednostavne kako se čine, i prezentiraju u Hrvatskoj. Prema kladionicama, najveće izglede za izbor na dužnost glavnog tajnika UN-a, ima Irina Bokova iz Bugarske, slijedi Dalija Gribauskaite, a Vesna Pusić je treća, ispred Hellen Clark, s Novog Zelanda.

Ključnu ulogu u odabiru kandidata imaju pet stalnih članica Vijeća sigurnosti. Velika Britanija već mjesec dana punom snagom svoje moćne diplomatske mreže podupire kandidaturu Vesne Pusić. Njima odmah mogu pridodati i Francusku koja također poduzima određene korake u tom smjeru. Nadalje Rusija, bez obzira na krajnje nespretnu izjavu o hrvatskim dragovoljcima na strani ukrajinske vlade, stvari sagledava geostrateški. U Zagrebu je nedavno imenovan veleposlanik Ruske Federacije Anvar Azimov, šezdesetpetogodišnji Uzbek koji u Ruskoj diplomaciji radi već 43 godine i poliglot je koji govori 12 jezika. Njemu su savršeno jasne političke pozicije Vesne Pusić. Hrvatska, pak, već devet mjeseci nema veleposlanika u Rusiji, što zvuči gotovo nevjerojatno. Slijedom diplomatske logike, velikih sila, u Hrvatsku je došla i nova američka veleposlanica Julieta Valls Noyes, koja će imati bitnu ulogu u stajalištu State Departmenta, glede Vesne Pusić. Kina se kao i obično u Vijeću sigurnosti priključuje stavu Rusije, ostaju još SAD. O mišljenju Amerikanaca ovisi kandidatura Vesne Pusić. Moguće je da se Amerikanci dogovore s Rusijom i tako Vesnu Pusić postave na čelo UN-a. Sama Vesna Pusić provoditi će sve zadaće koje joj budu postavljale velike svjetske sile, no mišljenja sam da bi se njezinim izborom i onako loš međunarodni položaj Hrvatske dodatno pogoršao, točnije postao katastrofalan! Također, ukoliko do njezina izbora doista dođe, vjerujem kako će oni koji su unutar hrvatske Vlade uvjereni da ona nema nikakvih izgleda, biti zaprepašteni i šokirani, slično kao kada je oslobođen Vojislav Šešelj.

Trostruka komemoracija u Jasenovcu pokazatelj slabosti hrvatske diplomacije i države

Prema svjedočenjima onih koji su ih istrebljivali, za četiri godine u Jasenovcu je ubijeno 500.000 Srba, drugi izvori tvrde da je konačan broj 700.000, izjavio je Aleksandar Vučić. To se mora sačuvati od zaborava i bilo kakve revizije povijesti, jer i danas ima protagonista ideologije NDH u Hrvatskoj, zaklučio je Vučić
Ovo udesetostručavanje broja žrtava je konstanta srpske vanjske politike, dok je upitno ima li Hrvatska uopće ikakvu vanjsku politiku, i tko je vodi.

Još je tragikomičnije bilo ponašanje najviših hrvatskih dužnosnika kada je u Zagreb stigao izaslanik za pitanja holokausta američkog State Departmenta Nicholas Dean.Takva vidljiva nervoza i poniznost zadnji put je iskazivana spram Carle del Ponte. Tome niti ovoga puta nije bilo nikakvog valjanog razloga.

„Hrvatska je izrasla na korijenima Domovinskog rata i antifašizma koji je utemeljen u našem Ustavu, ali Jasenovac je bio veliko stratište ustaškog režima. Moramo poštovati povijest i sagledavati je u povijesnim okvirima bez ikakvog revizionizma“, istaknula je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pod budnim okom Nicholas Deana.

Jednako je reagirao i Tihomir Orešković, u snimljenoj video poruci. “Hrvatska Vlada i ja osobno osuđujemo zločine počinjene od strane ustaškog režima”.Navodi i da je “22. travnja dan sjećanja i odavanje počasti nevinim žrtvama logora Jasenovac, za koji je i blaženi Alojzije Stepinac rekao da je bio najveća ljaga za Hrvatsku.

Kao da sve to nije već tisuću puta izrečeno, no nije bilo dovoljno. Sazvani sastanak kod predsjednice nije impresionirao koordinatora židovskih udruga Ognjena Krausa , koji je izjavio: “Nismo se dogovorili jer smatramo da se nakon svih događaja, relativizacije ustaštva, nije ništa učinilo.”

Predstavnik SNV-a Milorad Pupovac, koji je bio zadovoljan pozivom predsjednice, ipak neće doći na službenu komemoraciju 22. travnja, ali još ne zna hoće li se pridružiti Židovima u “alternativnoj proslavi”.

Tako će ove godine u Jasenovcu po prvi put biti organizirane najmanje tri komemoracije, pa će uz onu službenu, zakazanu za 22. travnja, Koordinacija židovskih općina Hrvatske komemoraciju upriličiti tjedan dana ranije, 15. travnja, a Savez antifašističkih boraca tek 24. travnja.

Istovremeno u Srbiji traje postupak rehabilitacije kvislinga i fašista Milana Nedića. Nedićeva specijalna policija pomagala je nacistima pri uhićenjima Židova, dok je u logorima podignutima u Nedićevoj Srbiji, živote izgubilo 80 000 ljudi. Već u kolovozu 1942. general Alexander Löhr Srbiju je proglasio “Judenfrei”, prije Beča i Berlina. To kao da nikoga od spomenutih međunarodnih čimbenika ne zanima, a nisam primjetio niti bilo kakve aktivnosti naše diplomacije, glede spomenutog postupka.