Urušavanjem jednopartijske jugokomunističke diktature propala je njena skrbnica Jugoslavija. Proklamirani višestranaški demokratski sustav u samostalnoj Hrvatskoj državi svakim novim izborima sve se je više pretvarao u višepartijski sustav koji je prema vani stvarao privid višestranačja, a gubio sva obilježja demokratskog sustava u kome građani točno znaju kome daju svoj glas i zbog čega i tko, kako i za što diže ruke u Saboru u njihovo ime, komu se mogu zahvaliti za zastupanje njihovih stavova ili koga mogu prozvati ili pozvati na političku odgovornost zbog iznevjere njihova povjerenja.
Stranačke izborne liste bez preferencijalnog glasa imale su za posljedicu davanje faraonskih ovlasti čelništvima stranaka čiji su konačni odabir uvijek bili bezlični poslušnici, karijeristi i klimavci umjesto sposobnih, radišnih i poštenih (čast izuzecima). Rezultati svakih novih izbora bili su samo još jedna nesposobnija garnitura od one prethodne i pretvaranje stranaka s demokratskim ustrojstvom u partijski sustav jednoumlja, višepartijski sustav daleko od demokracije s posljedicama društvene demoNkracije.
Zbivanja u hrvatskom društvu od 2000. god. pa do danas su posljedica takvih otrovnih plodova. Kanadski izborni sustav ili onaj u skandinavskim zemljama koji već imaju mnogobrojne potvrde uspješnosti, društvene pravednosti i natjecateljskog naboja donijeli bi pozitivne promjene u hrvatskom društvu, probudili nadu i vjeru u uspjeh i bolju budućnost.
Nismo li u pravu ako postavljamo pitanje: kako to da jedan malobrojni hrvatski narod postiže veličanstvene svjetske uspjehe na području sporta, kulture, znanosti…, a samo na političkom i gospodarskom planu niže strahovite poraze?
Probudimo pobjednički duh umjesto podaničkog!
Birajmo svoje istinske zastupnike, a ne klimavce čiji su proizvod uvijek i neminovno sitniji ili krupniji diktatorčići koji donose samo izdaje i poraze.
Neka se onda demokratske stranke bore da kvalitetni ljudi budu njihovi članovi, pa će i njihov uspjeh biti zajamčen.
Podržimo referendum, neka Hrvatska uz svoju samostalnost priskrbi i epitete istinske demokracije i napretka.
*Ante Beljo, bivši zastupnik u Hrvatskom saboru. Član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) postao je 1989. – 1990. tijekom demokratskih promjena u Hrvatskoj.
Za zastupnika u Hrvatskome Saboru izabran je parlamentarnim izborima 1995. godine i ponovno 2000. godine od birača iz II. izborne jedinice (Hrvati izvan Hrvatske).
U siječnju 1991. osnovao je Hrvatski informativni centar, kao i pripadajući mu Centar za prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o Domovinskom ratu. Obavljao je dužnost ravnatelja Hrvatske matice iseljenika od svibnja 1993. do konca lipnja 2000. godine.
Jedan je od osnivača i promicatelja Hrvatsko kanadskog folklornog saveza i Hrvatskih izvandomovinskih škola.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
