Dan nakon igrom mizernog najvećeg hrvatskog derbija, Hajduk – Dinamo 0:0, jednog od najsiromašnijih posljednjih godina, na Poljudu, ne govori se, nažalost, o utakmici. Iskreno, s obzirom na kvalitetu nogometa, ali i ne baš idealne uvjete budući kako je puhao dosta jak vjetar, nema se ni o čemu previše govoriti.
Utakmica će se, nažalost, pamtiti po divljaštvu navijača, odnosno, jednog dijela navijača, grupice, ili kako to već nazvati, bakljade tijekom koje su korišteni i topovski udari. Nakon jednog takvog udara teže je ozlijeđen vatrogasac, ni kriv ni dužan našao se na meti huligana, od kojih se ogradio i Hajduk te u priopćenju osudio divljaštvo svojih navijača.
Navijači Hajduka, Torcidaši, naravno, ne mogu generalno biti odgovorni, još manje krivi, zbog divljaštva nekolicine huligana koji samo deklarativno komemoriraju svake godine ”Kornatsku tragediju”, a u stvarnosti uživaju u ”piromaniji” na tribinama. Kako netko može na tribinama nositi transparente kojima odaje počast stradalim vatrogascima na Kornatima a istodobno zasuti njihove kolege bakljama, posebice topovskim udarima? I što primjerice, ako i kad se to dogodi, netko strada od topovskih udara, ostane invalid, ili ne daj Bože još nešto gore, ostavi iza sebe obitelj, ženu, malodobnu djecu, tko će odgovarati?
Pripadnici Torcide, pripadnici BBB-a i ostalih hrvatskih navijačkih skupina masovno su se odazvali pozivu tadašnjeg vrhovništva te su prije 27 godina krenuli sa stadiona u rovove, fanatično su se borili za Hrvatsku, od Vukovara do Prevlake, od Neuma do Orašja. Međutim, to je bilo neko drugo vrijeme, i to su bili neki drugi klinci. Oni, ”naši dečki u tenisicama”, s krunicama oko vrata, znali su, kad je to bilo potrebno, što je isprika, što je žaljenje i što je kajanje.
S obzirom na posljedice sinoćnjeg bezumnog čina Torcida bi se bez ”ali” trebala oglasiti i osuditi ono što se dogodilo sinoć na Poljudu, međutim, još uvijek nije. Zašto? Zar je tako teško osuditi divljaštvo, i kakve bi veze takva jedna, bezuvjetna, osuda imala s navijačkom privrženosti klubu? Tko uopće danas sumnja u lojalnost Torcide Hajduku i Hrvatskoj? Nitko, dakako, barem ne nitko ozbiljan. I zašto onda kalkulirati?
Nije dovoljno, ne ovog puta i neće biti dovoljna isprika kad se slegne prašina, neće biti dovoljan posjet u bolnicu i zajednička fotografija na Facebooku. To nije osuda, to nije čak ni isprika, to maskarada i još nešto gore.
