Bruno Marić sudio je posljednju utakmicu 19. svibnja.
“Još pokušavam shvatiti da više nikad neću suditi i osjećaji su mi podvojeni. Tužan sam, jer se sigurno više nikad neće roditi sudac koji je s toliko ljubavi i žara radio taj posao, suđenje mi je, nakon obitelji, bila najvažnija stvar na svijetu i unio sam u to svu strast i emocije. Ali, s druge strane, bolje je otići ovako, “neotromboljen” i zdrav, jer su neki suci jedva odšepali s terena na svojoj zadnjoj utakmici, a ja sam se na posljednjoj osjećao kao na prvoj, bio sam maksimalno spreman. Iza mene je mirna i sudački dobra sezona, bez primjedbi, žuči i nezadovoljstva klubova, stoga je doista ovo bilo pravo vrijeme za odlazak”, poručio je Marić u razgovoru za Sportske novosti.
Progovorio je o dolasku prevaranta Robina Bokšića koji je prevario HNS, medije, a on je bio jedan od optuženih za korupciju u hrvatskom nogometu…
” Taj je cirkus nanio neopisivo mnogo zla svima nama u nogometu! Neki su sve iskoristili da mi unište život i zapravo je kasnija slika i percepcija u javnosti o meni, kreirana na osnovi te priče o namještenoj utakmici Dinamo – Hajduk! U serijalima je negativno pisano o meni, napisano je oko 2220 tekstova koji su me kompromitirali, možete li zamisliti koliko je to tekstova!? A kad sam dobio pravomoćnu presudu protiv UEFA-e i kad je napokon bila raskrinkana ta koordinirana akcija kriminalaca koji su radili za UEFA-u, pojavilo se tek nekoliko napisa u kojima se navodilo da sam bio nevin”, kaže.
Zbog svega nikad nije postao međunarodni sudac.
“Po svemu sam zaslužio biti na popisu međunarodnih sudaca s UEFA-inim i FIFA-inim znakom. I to me boli, to je bila velika nepravda, jer sam svojom kvalitetom morao biti na tom popisu”, dodao je.
