Za neke kontroverzni nogometni sudac Bruno Marić oporavio se od neugodnog susreta u Stobreču, kada su ga za vrijeme ručka dok je bio u društvu odvjetnika Vladimira Gredelja napali šipkama i vatrogasnim šmrkovima huligani, navodno navijači Hajduka te pripadnici Torcide. Iako se, kako tvrdio, suočio oči u oči sa smrću dobro je raspoložen, posebnu inspiraciju ima kad pred sobom vidi novinare Jutarnjeg lista.
Naime, nakon nemilih scena u Stobreču Bruno Marić vrlo je čest “gost” Jutarnjeg lista, u nekoliko navrata “ekskluzivno” se “ispovjedio” za jutarnji, nakon što je prvi puta “progovorio” jučer je ponovno progovorio, ovog puta u intervjuu već spomenutom doajenu hrvatskog sportskog novinarstva, navijaču Dinama, koji je, za divno čudo, sasvim slučajno, u dobrim odnosima s Dinamovim savjetnikom Zdravkom Mamićem, Tomislavu Židaku.
“Napadača i njegovu obitelj pozivam na ručak u svoj dom. Upoznaj djecu i suprugu čovjeka kojega si namjeravao ubiti“, rekao je Židaku Marić, doduše Židak je poznat po euforičnim interpretacijama izjava sugovornika tako da Marićev poziv napadaču možda ipak nije upućen na način na koji je to interpretirao, a onda u naslov stavio Jutarnji list. Dakle, uzmimo s rezervom interpretaciju Marićeve izjave koja je u naslovu članka.
No, ako je izjava u potpunosti korektno prenesena je li ona pretjerana i pomalo degutantna, patetična, pretenciozna, da ne nabrajamo dalje? Naime, iz ovakve izjave se da naslutiti kako si Marić daje značenje koje mu objektivno ne pripada, sam otpušta grijehe, dijeli oprost počiniteljima, a iz “moralno neupitne ” pozicije ih poziva u svoj dom, “da vide”, da se “uvjere.” Koliko je to opravdano, koliko je to kontraproduktivno u trenutku kada hrvatski nogomet, s obzirom na činjenicu da Vatreni tko zna koju već po redu domaću utakmicu igraju bez nazočnosti navijača, treba smirivanje situacije, je li to zapravo dolijevanje ulja na vatru?
“Dođi k meni da vidiš koga si htio ubiti“, tako bi se poziv Brune Marića napadaču mogao protumačiti što pomalo sliči nekim scenama iz filmova o starom, ali divljem, američkom Zapadu. Iza takvih se poziva obično puno toga krije. Narod ne voli samoproglašene moralne higijeničare, čak i onda su oni bili nedvojbeno žrtvom brutalnog nasilja.
Bruno Marić je po mnogima najbolji, ako ništa drugo a ono najpoznatiji, hrvatski nogometni sudac, javna je osoba i trebao bi biti pažljiviji u svojim izjavama. Nije isto kada huligani urliču na tribinama i kada to čini osoba koja ipak ima neki utjecaj i priliku!?
“Dečka, koji me udario šipkom u glavu i kojega smo zaustavili, pozivam s njegovom obitelji na subotnji ručak u Daruvar, bit će moj gost. Pozivam ga i nudim; dođi i upoznaj obitelj čovjeka kojega si namjeravao ubiti, ili ćeš radije odabrati da budeš heroj među svojim istomišljenicima, koji mrze suca Brunu Marića. Odluči, sine! Nije patetika, neka dođe i pogleda u oči trojicu mojih sinova“, rekao je Židaku u Jutarnjem listu daruvarski nogometni sudac Bruno Marić Je li izjava patetična, je li provokacija ili ipak iskreni, otvoreni poziv na pomirenje bez repova?
