Kamere IN Magazina u Varaždinu su zabilježile susret Zlatka Dalića s igračima Al Aina, kraljevskog kluba iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nakon napuštanja Arapskog poluotoka preuzeo je Hrvatsku, izborio plasman na SP-u u Rusiji gdje je senzacionalno otišao do finala, a FIFA ga je i službeno nominirala za najboljeg trenera svijeta.
Žali samo za jednim potezom: “Što nisam otišao tad kad sam bio na vrhu. I to je ono o čemu i sad razmišljam, jer čovjek kad je najbolji, kad je najcjenjeniji treba otići. To me naučila i praksa i život, i iskustvo.”
Tamo ga nije odvela samo sportska ambicija, već i želja da obitelji osigura bolji život.
“Netko tamo ne bi bio tri dana, ja sam bio tri godine. Tad nitko nije pitao za Zlatka Dalića, tad nitko nije pisao o moj karijeri, da li moja obitelj ima ili nema, da li ja imam ili nemam, nego su me svi zaboravili.”
“I sad se čudim sam sebi. Otišao sam u Saudijsku Arabiju, nisam znao ni tko me tamo zove, ni gdje idem. Nisam znao engleski jezik, ni što ni kako, ništa nisam znao. Ali, valjda sam ja takav tip da se ne bojim ničega, da nemam nikakvih predrasuda, da idem. Znao sam da moram tražiti svoj rezultat, svoj uspjeh, jer mogao sam ostati u Hrvatskoj i ponovno biti trener po malim klubovima, ali to nije bila moja ambicija”, dodaje.
No oduševilo ga je kako su ga prihvatili.
“To je klub Feyseli gdje sam bio prve dvije godine. Taj predsjednik mog kluba je mene prozvao u svoju kuću, mene i moju obitelj. A to je velika čast. Ja sam upoznao, a on je imao veliku obitelj, sedam kćeri i jednog sina. On je mene sa svojim kćerima upoznao, a kad oni to tebi naprave, to je velika čast. To znači da te priznaju kao svog brata”, dodao je.
Koliki je trag Dalić ostavio na miljama udaljenom istoku zemaljske kugle svjedoči i činjenica da reprezentacija Hrvatske ondje danas ima milijune vatrenih navijača.
“Svi su bili navijači Hrvatske. Pomoćni trener mi je rekao da je njegova mama molila za Hrvatsku. Twitt koji sam ja objavio, zahvala Emiratima na podršci je pogledalo milijun ljudi. Milijun ljudi je tad pogledalo Hrvatsku, što je fantazija za Hrvatsku. Pored ove naše regije, oni su bili naši najveći navijači. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.”
Ipak od svega ga najviše raduje oživljeno hrvatsko jedinstvo. Volio bi da se u ljudima probudi optimizam.
“To zajedništvo je krenulo od ekipe. To se prenijelo kasnije i na narod, na ljude i na navijače, da su ljudi gledali zajedno utakmice, živjeli skupa, cijela ulica prvo, pa cijeli kvart, na kraju je cijeli grad živio skupa i navijao, da bi na kraju cijela država bila zajedno. Daj Bože da tako nastavimo, da Hrvatska bude i dalje ovako jedinstvena, ovako složna i da se to prenese na druge segmente života u Hrvatskoj”, rekao je Dalić nastavivši:
“Neki dan sam sreo čovjeku Livnu koji mi je rekao da je otišao iz Hrvatske prije tri mjeseca, ali da je znao što će se dogoditi i da je mene tad poznavao da ne bi nikad otišao.”
No želi čvrsto ostati na zemlji i živjeti vrijednosti kojima se oduvijek vodio.
“Ja se nikad nisam sramio i bojao reći da sam ja katolik, vjernik i da vjerujem u Boga. Sve što sam napravio u životu zahvalan sam dragom Bogu i mojoj obitelji. To je moja snaga koju ja crpim, i u to vjerujem. Piši istinu, govori istinu i bit će ti dobro. Kako očekuješ dobro, ako misliš loše od početka. Ja tako ne mislim i zato mi je dragi Bog vratio pozitivno. Ono što bi ja želio poručiti svima je da vjeruju u sebe, u svoj rad, u svoju kvalitetu. Vjera u rezultat, jedna upornost , jedna hrabrost, jedna čvrstina i respekt jedni prema drugima će nas dovesti do rezultata. On neće možda doći sutra, ali će doći kasnije. Treba biti strpljiv. Znam da to ljudima nije lako prihvatiti jer stalno žive u problemima, u teškoj financijskoj situaciji, neizvjesnosti oko posla, ali ako ćemo svi bježati iz Hrvatske, što ćemo napraviti”, zapitao se izbornik.
