Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je sinoć na stadionu Benfice, na startu Lige nacija, protiv Portugala, jedne od najjačih reprezentacija svijeta, jednu ozbiljnu utakmicu. Iako su Vatreni izgubili (1:2) nisu se, kako su mnogi predviđali, a neki, sudeći prema napisima neposredno nakon utakmice, i priželjkivali, osramotili. Naprotiv, izabranici Zlatka Dalića u jednoj sjajnoj atmosferi dobrim dijelom utakmice, bez obzira na brojne probleme, bili su ravnopravan protivnik.
Modrić, Kovačić i hrvatska budućnost
Ukratko, porazu usprkos Hrvatska se pokazala kao feniks, iz pepela i niza nesretnih okolnosti na Europskom prvenstvu. kreće nova priča više ili manje sa starim akterima. Naime, koliko god se neki trudili dokazati ono što se teško može dokazati, Luka Modrić još uvijek može dosta toga dati reprezentaciji. Posebno ako će se na pravilan i pravodoban način dozirati njegov nastup. Odigrao je Luka pristojnu utakmicu, za razliku od svog vršnjaka s druge strane Cristiana Ronalda nije se šetao gore dolje kad nije imao loptu u svojim nogama. Luka je sudjelovao u obrani vlastitog gola, jednako kao i kad je trebalo ugroziti protivničku mrežu. Uostalom, od njega je krenula akcija koja je rezultirala portugalskim autogolom i smanjenjem vodstva, a i sam je jednom sjajnim udarcem zaprijetio Costi.
Odličnu je utakmicu odigrao još jedan ”sporni veteran”, koji se također ”trebao oprostiti od hrvatskog dresa kako bi ustupio mjesto mlađima”, Mateo Kovačić. Kovačić je bio prvo ime hrvatske reprezentacije te se po tko zna koji puta potvrdila snaga Hrvatske u veznom redu. Zar bi se doista izbornik Dalić trebao odreći tandema iz Reala, odnosno Manchester Cityja, kako bi ubrzao proces koji je ionako neminovan i koji će prije ili kasnije doći prirodnim putem? Odreći se Luke i Matea? Zašto, zbog društvenih mreža ili zbog onih koji navijaju za Hrvatsku samo kad i ako to moraju?
Hrvatska budućnost je već osigurana
Kad se to jednom i dogodi, a dogodit će se najkasnije za dvije godine, Hrvatska u veznoj liniji, kako sada izgleda, ima sjajnu budućnost. Iako se još uvijek nije snašao u novom klubu, Real Sociedadu, Luka Sučić pokazao je da se na njega može računati. Ne sutra, nego uz malo sreće u Sociedadu, već danas. Odigrao je vrlo dobru dionicu koju mu je u drugom dijelu dao izbornik, šlag na tortu bila je ”Modrićevska” asistencija prema Kramariću u samoj završnici koja. nažalost, nije okrunjena izjednačujućim pogotkom koji je Hrvatska zaslužila.
Ponovimo, nije Hrvatska igrala protiv neke uvjetno rečeno trećerazredne reprezentacije, igrala je protiv jedne od najskupljih reprezentacija svijeta, uz bok Španjolcima, Brazilcima, Francuzima, Argentincima, i bila je brojnim ozljedama usprkos ravnopravan protivnik. Za start Lige nacija, koji nam nikad nije bio naklonjen, koji nam nikad nije ”ležao”, sasvim obećavajući podatak usprkos podosta pogrešaka u obrani, poglavito u prvom poluvremenu. Naime, pogreške obrane iz prvog dijela logičan su rezultat, a što su i sami igrači nakon utakmice apostrofirali, prelaska na ”novi sustav” igre, a koji je izbornik najavio nekoliko dana prije sudara u Portugalu.
> Dalić: Nije se bilo lako vratiti nakon dva brza gola, očekujem da budemo još bolji
Pogreške se, pokazalo je to i drugo poluvrijeme, kada je izbornik reagirao izvadivši Pongračića, mogu ispraviti pogotovo kada će na strani biti momčad slabija od Portugala. Prilika je već u nedjelju, u Osijeku, protiv neugodne Poljske koja je pobjedom (3:2) krenula u novi ciklus Lige nacija.
Poraz koji budi nadu, dobar dio medija u svojim komentarima nakon utakmice naglasio je takvu konstataciju kao epilog novog poglavlja hrvatske reprezentacije. Netko je napisao: ”Hrvatska je na dobrom putu Dalić to ne smije pokvariti zbog grešaka.” Mislilo se prije svega na greške u obrani, međutim, tko je, ako ne izbornik, usmjerio Hrvatsku u dobrom smjeru? Tko je dao priliku Petru Sučiću, koje se pokazao kao koristan ”materijal za Vatrene”, tko je dao priliku Martinu Baturini ili sinoć sjajnom Igoru Matanoviću iz Eintrachta?
Dalićeva ”priča”
Može li tko, smije li ako je objektivan, reći kako Dalić ”robuje senatorima” na uštrb mladosti te ”time koči evoluciju hrvatske reprezentacije”? Od nezaboravnog ljeta 2018. godine i Svjetskog prvenstva u Rusiji koliko je igrača ostalo, koliko se oprostilo od nacionalnog dresa? Nema više Lovrena, Rakitića, Vide. Subašića, nema Vrsaljka, nema Brozovića, nema Mandžukića… Hrvatska nema 50 milijuna stanovnika a i dalje je ravnopravna s najboljim reprezentacija usprkos ”izborniku koji odbija evoluirati”.
Pritom su u samo šest godina, tijekom kojih je osvojena svjetska bronca, u kojem se igralo finale Lige nacija, brojni mladi igrači našli svoje mjesto u ”Dalićevom taboru”, a neki su, poput Joška Gvardiola, nositelji igre Vatrenih. Koliko će proći a da to budu oba Sučiča, Matanović, Baturina…?
Nikad više 2000. godina i takvo ”pomlađivanje”
Reprezentacija nije ”razularena banda”, uz rezultat, koji je uvijek bitan, postepeno, što bezbolnije moguće, dolazi do smjene generacija ili ćemo dobiti ono što smo dobili nakon što je trećesiječanjski režim učinio sve kako bi potjerao Ćiru Blaževića, a poslije bronce 1998. godine na SP-u Francuskoj. Kako je Hrvatska izgledala nakon što je bez ikakvog plana i smisla došlo do smjene prvih Vatrenih u prvim godinama 21. stoljeća? Gotovo deset godina trebalo nam je da se oporavimo, a dvadeset do nove medalje na velikom natjecanju.
Takvim se putem više nikad ne smije krenuti, ne ako ne želimo rušiti ono što se teško gradilo zadnjih sedam Dalićevih godina. Pritom, naravno, ne treba ni ”suditi” Hrvatskoj, pa čak i ako je to ”oslobađajuća presuda”, na temelju samo jedne utakmice. Ipak su Vatreni porazom napustili Portugal.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
