Dinamo u Ligi prvaka – hrvatski mentalitet i regionalna nogometna liga

Foto: fah

Nakon što se Dinamo (opet) plasirao u elitno europsko nogometno natjecanje i time donio nekoliko dobrih stvari za Hrvatsku kao državu i društvo u cjelini, nije manjkalo onih koji su opet iskoristili priliku da umanje vrijednost ovog uspjeha i već tradicionalno u svemu vide Mamića i njegovu mafiju. Riječi koji slijede neće biti nekakva dubinska analiza fenomena u kojem se uvijek nekog misteriozno moćnog vidi kao izvor svih problema, neće biti hommage Zdravku Mamiću, niti istraživanje nekakvih zavjereničkih odnosa. Slijedi nekoliko opuštenih bezinteresnih subjektivnih, pomalo neozbiljnih redaka o sinoćnjoj utakmici. Zato, dragi forumaši i komentatori, no hard feelings.

Misao prva – Hrvati su više „sportlich“

Utakmicu sam pratio na ORF-u, pa sam prvo primijetio kako je, naspram austrijskog komentatora, Drago Ćosić doktor objektivnosti. Komentator je, što je njegovo pravo, neskriveno navijao za Salzburg, a kod izjednačujućeg pogotka rekao kako je Dinamo do izjednačenja došao pukom srećom. Nakon Soudanijevog gola i preokreta ipak je priznao nešto što bismo i mi sami sebi trebali češće priznati i na tome graditi i svoj mentalitet. Rekao je: Hrvati su jednostavno više „sportlich“ i psihički su bili čvršći u produžecima. Da Austrijancima nije svejedno, vidi se po današnjim medijskim naslovima, ali i suzama Red Bullovih igrača nakon poraza.

Misao druga – Hrvati imaju mentalitet s kojim se ne zna do zadnje sekunde

Poslovično uvjerenje o germanskom mentalitetu u sportu konačno treba raščarati, a izreku da s Germanima ne znaš do zadnje sekunde utakmice trebalo bi promijeniti i reći: s Hrvatima se igra do zadnje sekunde. Dinamo je sinoć u Salzburgu, na gostovanju, preokrenuo rezultat i ušao u Ligu prvaka. Prije par godina, Vida je Ludogorecu zabio u zadnjoj sekundi utakmice. Sjećamo se utakmice protiv Španjolske na Euru i slavnog hrvatskog preokreta. Prije toga, reprezentacija je znala preokrenuti rezultat protiv Izraela, Walesa, Makedonije itd. Slično se događa i u ostalim športovima. Mi smo, čini se, oni s kojima uvijek ozbiljno treba računati. Barem u športu.

Misao treća – regionalna liga

Dinamovim (ponovnim) plasmanom u elitno europsko natjecanje pokazuje se kako HNL nije mačji kašalj i kako ona samostalno vrlo dobro funkcionira. Ali, kako se svako malo pojave nekakva „magnovenja“ o regionalnoj ligi, nakon Dinamovog plasmana u Ligu prvaka preko Salzburga, ovo pitanje opet dobiva na važnosti i zašto ga ne bismo otvorena duha i mašte postavili Naravno, misli se na regiju kojoj Hrvatska i pripada, a to je prostor bivše Habsburške monarhije. Zamislite ligu u kojoj igraju najbolji austrijski, mađarski, slovenski i hrvatski klubovi. Ako je moglo proći u hokeju na ledu, zašto ne bi prošlo i u nogometu? Time bi profitirali mnogi. Za početak, bilo bi mnogo više još kvalitetnijih utakmica, a u Hrvatsku bi dolazili više puta godišnje Rad Bull Salzburg, Rapid, Austria Wien, Sturm, zatim mađarski ili poneki slovenski klub. Nadalje, ojačala bi druga hrvatska nogometna liga, a vjerojatno bi došli i malo „jači“ sponzori. Moguće je da bi se smanjio utjecaj onog negativnog u hrvatskom nogometu, ponajviše mislim na sudačku organizaciju. Za turizam to bi bio plus jer bi određeni dio navijača uvijek dolazio na gostovanja. Regionalnom ligom smanjio bi se i utjecaj nasilnika i huligana, a i verbalne uvrede bi izgubile na važnosti iz prostog razloga što Mađara i Austrijanca možete vrijeđati do mile volje, a on vas neće razumjeti. Kao što i oni mogu vrijeđati nas, a ništa ih nećete razumjeti.

Misao četvrta – šport je šport, ostalo je ostalo

U svakom slučaju, teške psihološke analize kojima smo skloni možda bi trebalo ostaviti sociolozima i psiholozima, a mi prosječni navijači radovati se uspjehu svakog hrvatskog kluba. Nadajmo se da ćemo se večeras radovati i Hajduku i Lokomotivi. To je šport, koji je ipak najčešće integrativni kohezijski faktor u nas Hrvata. Zato nas trebaju žalostiti neprestana nasjedanja na podmetanja iz kojekakvih kuhinja. Ta podmetanja su postala prozirna: Mamić je apsolutni gospodar hrvatskog nogometa (a što je s ostalim športovima, tko je u njima gospodar i kada će se isušiti, recimo, rukometna močvara); ili ona fraza: Dinamo inkasira milijune kuna poreznih obveznika (inkasiraju ih i ostali klubovi, koji su vječiti gubitaši). Dinamo je jak u Hrvatskoj, ali kad ode u Europu, postaje kanta za napucavanje (ali je opet u Ligi prvaka, u kojoj je i Barcelona znala od Bayerna popiti sedam komada). I mnoge druge fraze, koje su postale kafanske floskule.
Naše je da tim floskulama ne nasjedamo, nego da se ponašamo kao odgovorni građani koji imaju srce, ali i razum. Srce je tu da fanatično navijamo, da pozdravimo svaki hrvatski uspjeh, a razum je tu da primijetimo i razlučimo ono dobro od onog lošeg. Dobro je što su naši klubovi sve uspješniji (vjerujte, Austrijance sinoć nije zanimalo je li u Dinamu Mamić, ima li korupcije i sl., nego su gledali jednu uspješnu nogometnu priču i to na kraju i priznali). Ako postoji nešto loše, kriminal, korupcija, lopovluk… To onda ne rješavaju huligani na tribinama, nego institucije i pravosuđe. A ako netko smatra da su institucije korumpirane, onda se taj sustav mijenja strpljivo i postupno, demokratskim alatima i na izborima. 25 godina samostalne države znači da smo kao nacija za to trebali sazrijeti. Uz malo trijeznog smisla za kritičko razmišljanje, vrlo je lako odvojiti želju za financijskom transparentnošću od nečije namjere za zloupotrebom političkih funkcija i pokušaja reketarenja uspješnih športskih institucija, koje ne žele biti njihovi donatori.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr