Gost Dnevnika 3 bio je brončani olimpijac iz Rio de Janeira, boksač Filip Hrgović.
Možda sam ostavio dojam u javnosti, neposredno nakon meča, da sam jako nezadovoljan, da to nije ono što sam želio, a to je zlato, ali u svakom slučaju, ovo je olimpijska medalja, i to prva boksačka olimpijska medalja i sretan sam zbog toga, izjavio je Filip Hrgović.
Brončani olimpijac dodao je kako odličje još nije adekvatno proslavio, no slavlje se svakako sprema. Prokomentirao je i uvjete u kojima trenira, a o kojima se nakon osvajanja bronce požalio njegov otac.
Razumijem riječi svog oca koji je nezadovoljan, jer svaki roditelj koji gleda dijete kako se muči, pogotovo u boksu, gdje ga gleda kako se tuče, želi za njega sve najbolje. Nažalost, u Hrvatskoj je situacija takva, pogotovo u našem sportu u kojemu uvjeti nisu bajni, da morate ići “glavom kroz zid” da biste nešto postigli. Tako sam i ja trenirao, bez nekih posebnih uvjeta, i bez uvjeta koje ima moja konkurencija u svijetu, tako da je, u jednu ruku, čudo ovo što smo sve napravili s obzrom na uvjete, rekao je Hrgović.
Moj idući cilj je da se odmorim, da jednostavno sve izbacim iz glave i stanem na loptu. Već deset godina treniram, spremam se za nešto, pod pritiskom sam i stresom, i fizičkim i psihičkim. Želim se odmoriti, da sve stane na svoje mjesto, pa ću onda odlučiti što ću dalje, hoću li u profesionalce ili ću ostati u amaterskom boksu, izjavio je Hrgović.
Mladima bih poručio da ne očekuju da im itko išta da, nego ako misle nešto napraviti u životu, ili boksu, da moraju ići “glavom kroz zid” kao što sam ja išao, moraju vjerovati u sebe i nikada ne odustati. To je jedini recept da uspiju, ništa drugo, zaključio je Filip Hrgović.
