Hrvatska dizačica utega Tea Šojat: Vrijednost sporta je u načinu na koji će te on oblikovati kao osobu i sportaša

Tea Šojat je Osječanka koju poznajemo iz svijeta karate natjecanja u kojem je bila iznimno uspješna, no u zadnje vrijeme (već gotovo dvije godine) trenira i natječe se u dizanju utega. Zašto takva promjena i koji motivi su doveli do te promjene, te ostalim činjenicama iz svoga života, Tea je progovorila kroz intervju za narod.hr

Narod.hr: Koji je razlog Vašeg prelaska s karatea na dizanje utega?
Ne postoji neki stvarni razlog. Naime, u sklopu priprema za jedno europsko karate prvenstvo dio priprema odvijao se u Dizačkom klubu Slavonija. Tamo sam upoznala dizanje i bila je to ljubav na prvi pogled.

Narod.hr: Je li Vam se bilo teško odlučiti na promjenu sporta?
Jedna od najtežih odluka u mojoj sportskoj karijeri bila je ostaviti karate i potpuno prijeći na dizanje utega. Ni u jednom trenutku nisam požalila jer me dizanje ispunilo i stvorilo od mene kompletnu sportašicu, no karate je ostavilo posebno mjesto u mom srcu.

Narod.hr: Je li Vam se netko iz obitelji bavio sportom ili ste Vi prvi?
Mama i tata su mi sportski tipovi, vole i prate sve sportove, no ja sam prva koja sam se ozbiljno počela baviti sportom.

Narod.hr: Koje su po Vama najveće vrijednosti u sportu?
Najveća je vrijednost sporta u načinu na koji će te on oblikovati kao osobu i sportaša. Koje ćeš životne vrijednosti ugraditi u sebe, a tu svakako mislim na fair play, poštenje, brigu o zdravlju, upornost, postizanje cilja, odnos prema drugim sportašima i ljudima. Karijera sportaša jednoga dana se završi. Ona koja je bila uspješna stvorit će dobrog čovjeka, a to je ono najbolje što sport može dati jednom pojedincu.

Narod.hr: Kako usklađujete privatni i sportski život? (Čuli smo da studirate čak 2 fakulteta)
Odlično, sve se stigne kad se želi. Motivacija dolazi iz ljubavi prema onome što radim. Dizanje me ispunjava i sretna sam. Užitak je svakodnevno se približavati onome što želiš postići. To je i svojevrstan svakodnevni izazov.

Narod.hr:  Što mislite koliko je obrazovanje bitno u sportu?
Obrazovanje nije važno samo u sportu, nego u svim sferama života. Čovjek treba stalno učiti jer samo tako može napredovati. Najveća je zamka upasti u razmišljanje: Sve znam! Uvijek postoji prostor za napredak.

Narod.hr: Gdje, s kime i koliko često trenirate?
U matičnom klubu DK Slavonija imam sjajnu potporu i prijatelje: Igora, Tenu, Tihanu, Bornu, Frkija, trenera Božu. Imamo odličan odnos i da se međusobno ne podupiremo bilo bi sve puno teže. Treninzi su nam vrlo ozbiljni i zahtjevni, ali uvijek je prisutna doza zafrkancije i opuštenosti koju ne bih mijenjala ni za što.

Narod.hr:  Upravo ste se vratili s Europskog prvenstva. Ispričajte nam malo kako je bilo i kakve ste rezultate postigli?
Zadovoljna sam rezultatom jer sam nastupala na tako velikom natjecanju bez svog trenera. Uspjela sam izvući najbolje što se moglo. Stekla sam veliko iskustvo, naučila još ponešto o sebi što će mi dobro doći u budućnosti. Pet novih državnih rekorda je tu što je velika motivacija za dalje. Najbolje od mene tek dolazi uz pomoć mojih trenera Bože Krište i Ane Guć Kotzmuth.

Narod.hr: Koji Vam je najdraži rezulat u dosadašnjoj karijeri?
Zadnje europsko prvenstvo, ali i svi mali svakodnevni rezultati koje postižem na treningu, a koji me približavaju glavnom cilju. Svakodnevne male pobjede ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo.

Narod.hr: Na koja sljedeća natjecanja idete?
Odmora nema. Do kraja lipnja nastupat ću na drugom kolu hrvatske lige, čeka me međunarodni turnir u Bosni i Hercegovini, Alpe-Adria turnir u Italiji i međunarodni turnir u Španjolskoj.

Narod.hr: Koji su Vam ciljevi u budućnosti?
Prvi bliži cilj mi je Europsko prvensvo koje se sljedeće godine održava u Splitu. Glavni cilj su OI u Tokiju 2020. godine.
Cijeli plan i program treninga i priprema okreće se Splitu 2017. Nadam se A finalu, a onda je svašta moguće. Nezahvalno je prognozirati unaprijed, ali ono što sigurno znam jest to da ću dati sve od sebe da Hrvatsku predstavim najbolje što mogu.

Narod.hr: I za kraj, zanima nas koji su Vam uzori u sportu, a koji u životu?
Moj najveći životni uzor su moji roditelji. Naučili su me pravim životnim vrijednostima, upornosti i strpljenju. Uvijek su se ponašali tako da sam u njima imala doista pravi uzor. Uz njih je sve puno lakše. Uvijek su tu: i u trenutcima radosti, ali i u trenutcima kad ne ide sve baš najbolje.

Sportske uzore pronalazim u svim sportašima koji su predani sportu kojim se bave. Oni u kojima prepoznajem sve sportske vrijednosti: upornost, motivaciju, predanost i užitak!

Narod.hr: Puno Vam hvala i sretno u nastavku karijere

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: HDS