Doslovce svi mediji raspisalli su se o sjajnoj bodovnoj žetvi hrvatskih klubova na početku nove europske sezone koja je pripomogla usponu HNL-a prema gornjem domu Uefinog poretka država s najvećim koeficijentom. Dva mjesta u pretkolima Lige prvaka neki već smatraju sigurnom opcijom, iako tek sad dolaze pravi okršaji, tek će play off dati konačan odgovor, a play-off nije lako preskočiti, pogotovo za klubove koji nisu nositelji, poput Hajduka ili Lokomotive. Podsjetimo, trenutno je Hrvatska na 15. mjestu koje daje dva predstavnika u najjačoj klupskoj nogometnoj ligi svijeta, dakle, graničnom mjestu, u sezonu je ušla kao 17.
No, pretpostavimo da ćemo ove sezone osvojiti dovoljno bodova kako bi gotovo pola Hrvatske nogometne lige sudjelovao u europskim kupovima već od iduće sezone. Što bi to značilo za HNL? Da li bi bilo više gledatelja? Ako je Hrvatska nogometna liga “europski hit”, ako je daleko iznad makedonske, slovenske, bosansko-hercegovačke, crnogorske i srpske zašto se onda javljaju ideje o regionalnoj ligi koje su pustile korijene čak i u Hrvatskoj? Ako želite biti bolji, podići vlastitu kvalitetu, onda se, naravno, udružujete s onima koji su od vas bolji, kako bi ponešto naučili, a ne s onima koji to, blago rečeno, nisu. Dakako, mislimo u sportskom smislu bolji ili lošiji. Hrvatska je pristupila Europskoj uniji s vjerom da će hrvatski građani od toga imati koristi i da će s vremenom puno bolje živjeti, nismo, kao država, pristupili Balkanskoj uniji.
Sramotna je činjenica da je Lokomotivu na Maksimiru u važnoj utakmici kako za Lokomotivu tako i za hrvatski nogomet, u prvoj utakmici 3. pretkola Europske lige gledalo jedva 500 ljudi. Ljeto je, naravno, dobar dio Hrvata spas od vrućina traži u hladu, ispod prvog oraha ili hrasta, drugi dio, koji su još može priuštiti, otišao je prema moru, međutim, Zagreb je s okolicom milijunski grad. Ako nam je liga puno jača nego što smo mislili, odnosno, nego što smo vjerovali da je zašto nema gledatelja?
Istina je negdje su sredini. Nažalost, jednim su dijelom odgovorni mediji koji posljednjih dana pišu o HNL-u kao europskom hitu, a koji će već sutra okrenuti ploču i gotovo svaku utakmicu domaćeg prvenstva popljuvati, uz uobičajeni začin kako je eto “nekad bilo bolje”, to nekad je, naravno, “bilo u Jugoslaviji”. Hrvatska liga nije među najjačima u Europi, bez obzira na “strelovit” uspon na početku ove sezone, no, nije ni najgora, kako se nekad čini, kako ponekad možemo čitati u medijima. Naime, pogledajte samo u koje su klubove iz Hrvatske nogometne lige odlazili i još uvijek odlaze najveće zvijezde našeg prvenstva od Darija Šimića nekoć do Luke Modrića i Marka Pjace danas.
Hrvatskoj ligi nedostaje spektakla, a on dolazi samo s publikom koje, nažalost, nema. Neki krivca za takvu tužnu činjenicu vide na Maksimiru, silnoj dominaciji Dinama i činjenici da Dinamo ima za mnoge kontroverznog Zdravka Mamića, što je realan način pogleda na stvarnost HNL-a. Naime, da je neizvjesnost glede borbe za naslov puno veća i puno bi više navijača bilo na hrvatskim stadionima, barem u završnici sezone. Drugi opravdanje, koje je djelomično utemeljeno, vide u činjenici da su Hrvati osiromašili, da su jednostavno iscrpljeni konstantnim političkim sukobima te da je od sportske zanimljivija politička arena. Drugim riječima, optimisti tvrde kako će se sređivanjem stanja u zemlji srediti i situacija u hrvatskom nogometu, odnosno da će s vremenom Hrvatska nogometna liga dobiti status koji zaslužuje, naravno, u okviru mogućnosti koje ima jedna ipak brojem stanovnika ne baš velika zemlja. Ako uopće kad dođe dugoočekivano “blagostanje” bude Hrvatske nogometne lige?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
