U polufinalnoj utakmici Lige prvaka Real-Man City na Santiago Bernabeu pred očima 80.000 ljudi došlo je do tučnjave policije i gostujućih navijača. Prepuni ‘hram nogometa’ svjedočio je brutalnom obračunu policije i gostujućih navijača, a dio toga je snimio jedan navijač kamerom.
I sve to vidio je cijeli svijet i milijarda ljudi!
Obračuni navijača su vrlo česti na europskim terenima, i to mnogo češći nego to predočuju hrvatski mainstream mediji ili tome ne posvećuju dovoljnu pozornost i zgražanje kao na najmanje incidente na hrvatskim nogometnim terenima. Tako je prije pet dana u običnoj utakmici Darmstadta i Eintrachta u prestižnoj Bundesligi uhićeno (!) čak 530 navijača zbog tučnjava, razbijanja lokala i automobila, uporabe pirotehnike! Grad je bio demoliran kao nikada nijedan u Hrvatskoj u ovih 26 godina!
No, šef lokalne policije dao je ovu izjavu: „kako se, unatoč najavama i mnoštvu huligana, zapravo nije dogodilo ništa strašno jer je policija sjajno obavila svoj posao“.
Potpuno druga slika nego kada se, npr., u Hrvatskoj dogodi i najmanji incident, naguravanje.
Zašto Hrvati stigmatiziraju Hrvate kao huligane, fašiste, ustaše, nasilnike…
Ne pokušavajući opravdati nikakvo nasilje ni u Hrvatskoj, ni u Njemačkoj, ni u poluzavršnici Lige prvaka treba konstatirati jednu stvar: u Hrvatskoj postoji skupina ljudi u politici, medijima i nevladinim udrugama koji iz čistog interesa nastoje diskreditirati sve što se kod nas događa i to prikazati katastrofično.
Čisto sredstvo manipulacije i ucjene. Poznato još od kada smo dobili etiketu „narod-slučaj“ ili „narod-problem“ ili „genocidni narod“. Etiketa koja je više od laži – čista mržnja, patologija i ucjena.
Tako se najmanji incident u nogometu diže na n-tu potenciju i tužaka po svijetu, najmanje naguravanje navijača prikazuje se kao „obračuni primitivnih Balkanaca“, velikog domoljuba Joe Šimunića stigmatizira se kao ustašu, a detektivski se traži i snima baš svaka podignuta ruka bilo gdje u Hrvatskoj (stadionu, Thompsonovim koncertima, Beliburgu i drugdje). I onda se iz tog pojedinačnog slučaja izvodi opće pravilo – Hrvati su desničari, fašisti, nasilnici, mrzitelji, narod koji nije vrijedan postojanja. Dežurni moralizatori podižu barjake i prodaju jeftine apologije javnosti.
A istina je sasvim drugačija!
Kako je neki dan rekao profesor Banac, u Hrvatskoj je puno manje fašističkih pojava nego u europskim zapadnim zemljama, puno manje napada na strance, puno manje brutalnih obračuna navijača i huliganstva po stadionima i ulicama, puno manje neofašističkih grupacija koje viđamo po ulicama „uljuđene“ Finske i Švedske, puno manje nasilja općenito i puno manje „balkanštine“ koja se želi zlonamjerno pripisati hrvatskom čovjeku da bi ga se demoraliziralo, stigmatiziralo i svezalo duševno tamo gdje nikada nije pripadao i odakle se skupom krvlju hrvatskih mladića i ljudi jedva izvukao.
I još i ovo primjera radi, Španjolska zbog događaja na ovoj velikoj utakmici (i 14 ubijenih navijača u 20 godina) sigurno neće imati slabiju turističku sezonu kako znaju urlikati moralni kamatari i ucjenjivači u domaćim medijima.
Pitanje svih pitanja
Ipak, ostaje jedno važno pitanje: zašto se u Hrvatskoj o Hrvatima piše uvijek najgore i k tome takva lažna slika šalje u svijet? Tko je kriv i tko ima interesa u tome? I tko će tu ucjenu raskrinkati da se nikada više ne dogodi da Hrvat mora skinuti transparent „Zapamtite Vukovar“ na sam dan pada grada heroja kao na prevažnoj utakmici protiv Islanda u Zagrebu na sramotu 25.000 prisutnih i milijun pred TV ekranima? A da mediji o tome ne šute, ne zgražaju se i nitko za to ne odgovara? I da nitko ne digne glas i hrabro pita: zašto?
Video s polufinala Lige prvaka 2016:
Video nereda sa ulica Madrida 2012 utakmica Real – Man City:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
