Već dvije godina Ivano Balić ne igra rukomet.
“A nisam, da sam mogao, igrao bih. Ali karijeru sam prekinuo zbog ozljede leđa. To vam je genetika, i moja majka je imala istih problema pa je morala u 30. godini prekinuti karijeru. Mene i sada bole leđa, idem na terapije”, rekao je Balić za Sportsport.ba prilikom posjeta Sarajevu.
Bio je Ivano i koordinator za muški rukomet u Hrvatskom rukometnom savezu, ali je otišao nakon dvaju neuspjeha u Riju i Francuskoj.
“To je završena priča, dobili smo otkaze i to je to. Ljudima se nije sviđalo kako je reprezentacija igrala i kako je vođena, a opet, iza nas je medalja iz Poljske. U Francuskoj je odlučivala jedna lopta, a u Riju smo podbacili”, ispričao je.
“Lino je čovjek koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme i tu se nema što previše dodati. Nitko ne može znati bismo li bili bolji ili lošiji s nekim drugim na klupi. Svi mi imamo svoje zasluge u tim medaljama, pa tako i Lino. Igrači su znali rukomet, Smajlagić ga je znao, Lino ga je znao i svi su radili svoj dio posla. Svima je bilo jasno što tko mora raditi”, kaže on o Lini Červaru.
“Sve je manje mozga, pameti i mašte. Nervira me što se zapostavlja taktika. Rukomet djeluje kao grub sport i on to je, treba znati primiti udarac i znati pasti, no rukomet se uvijek igrao glavom i u tome je njegova čar. Toga je danas sve manje, a sve više fizike. Bitna je snaga, da si brz i to me nimalo ne oduševljava. Trči i pucaj, to je tako nemaštovito”, ispričao je o tome što mu smeta.
