Jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša svih vremena Ivica Kostelić gostovao je u HRT-ovoj emisiji “U svom filmu”. Prisjetio se okolnosti u kojima su on i sestra Janica pod vodstvom trenera, svog oca Ante Kostelića, stasali u šampione.
Počeci su bili teški. Štedjeli su na smještaju, a ponekad su i spavali pod vedrim nebom u skloništima kako bi imali novac za skijaške karte. No Ivica je rekao kako su i on i Janica prigrlili taj život i uživali te da ih je to formiralo kao ljude. I njemu, a još više ocu Anti Kosteliću, jako teško pada kada su ga optuživali da je tiranin ili psihopat koji tjera svoju djecu da treniraju po neljudskim uvjetima. Dapače, Ivica kaže kako je imao privilegirano djetinjstvo jer je uživao u skijanju, putovanjima i na kraju je bio sretan da radi ono što njegovi vršnjaci nisu mogli.
Iako su bili po 200 dana na snijegu, uspjeli su završiti i osnovnu i srednju školu. Ivica je potom diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu, a sada je na magisteriju.
Prisjećajući se teškog razdoblja kada su mu puknuli križni ligamenti kazao je da je nakon tri operacije mislio da više nikad neće biti isti. To mu je bilo najteže razdoblje u životu. U jednom trenutku vi ste Supermen, a u drugom ste slomljeni. Ležite i pišate kroz cjevčicu. To je ogromna razlika koja se dogodi trenutno. Iz toga možete izići ili jači ili slabiji, isti sigurno nećete. To je testiranje volje i vjere u svoje ciljeve. Motivaciju sam našao gledajući obične ljude u bolnici koji su bili u puno težem stanju, a lavovski se bore za svoj život, rekao je Ivica.
Deset mjeseci nakon operacije Ivica je pobijedio u Aspenu u Svjetskom kupu. Kazao je kako je to razdoblje njegove najveće posvećenosti treningu koju više nikad ni prije ni poslije nije uspio doseći. Nije mogao vjerovati da toliko ljubavi i energije koje je dao skijanju neće proizvesti rezultat koji je želio i znao da zaslužuje.
Govoreći o svojoj potrebi da bude u netaknutoj prirodi i da iskušava svoje granice, Ivica se prisjetio 18-dnevne ekspedicije po Grenlandu. Ekspedicija je ispala poprilično ekstremna iako nije bila tako planirana. Njegov prijatelj je zbog smrzotina ostao bez dijela prsta. Volim izazivati samog sebe odnosno izvući najbolje od sebe i prolaziti te granice u kojima čovjek ispunjava svoj potencijal. Oduvijek mislim da čovjek može više od onog što svakodnevno daje, kazao je među ostalim Ivica Kostelić.
