Junak Crvene zvezde rođen u okupiranom Kninu: ‘Nikad nisam razumio zašto je NATO bombardirao Jugoslaviju’

Foto: fah

Igrači Crvene zvezde, bez pomoći tenka, osim možda psihološke, plasirali su se, uz dosta sreće, preko švicarskog Young Boysa u grupnu fazu Lige prvaka.  Jedan od igrača koji je zaslužan za prolaz Zvezde u Ligu prvaka je i australski internacionalac Miloš Degenek. Ovaj 25-godišnji nogometaš rođen je u okupiranom Kninu 1994. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Degenek je zabio pogodak Young Boysu u Švicarskoj i tako vjerojatno Crvenoj zvezdi donio Ligu prvaka, mnogi su oduševljeni igrom ovog nogometaša, koji je za australski portal Players Voice, rekao:

”Priča o tome kako sam zavolio Australiju je drugačija od većine ljudi. Nisam rođen ovdje. Nisam pričao engleski kada sam stigao. Iskreno, sve mi je djelovalo čudno, ali ova zemlja mi znači toliko da je to teško riječima opisati. Bez obzira na to gdje se nalazio, Australija je uvijek u mom srcu i siguran sam da pričam ovo i u ime mojih roditelja Dušana i Nade i mog brata Đorđa. Ova država je prihvatila moju obitelj i dala nam nadu poslije rata. Pomogla nam je da dobijemo šansu raditi, kupimo kuću i sagradimo novi život. To me je naučilo da treba vjerovati u snove.”

Ako ništa drugo Degenek je barem priznao da je rođen u Hrvatskoj 1994. Naime, te 1994. oni koji su držali drevni hrvatski grad pod okupacijom uopće nisu priznavali da je Knin hrvatski grad, zapravo su ga proglasili glavnim gradom nacističke paradržavice, takozvane Krajine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

”Rođen sam u Hrvatskoj 1994. godine tijekom rata. Bio je to težak period za moju obitelj. Imao sam 18 mjeseci kada smo morali bježati iz Knina. Bio sam na traktoru s mojom majkom i ocem devet dana na putu za Srbiju. Imali smo samo mlijeko i kruh u tom trenutku. Ostavili smo sve što smo imali – kuću, zemlju, rođake i prijatelje. To je bilo teško razdoblje za moje roditelje. Ne pričam o tome, kao ni moj otac…”, kazao je Degenek, koji se nikad više nije vratio u Hrvatsku, a onda je krenuo s pričom o bombardiranju tadašnje Jugoslavije ( Srbija i Crna Gora ) od strane NATO pakta 1999. godine. Naime, NATO je intervenirao kako bi zaustavio divljanje zločinačkog režima Slobodana Miloševića na Kosovu.  Da su reagirali nekoliko godina ranije moguće je kako bi spriječili brojne masovne zločine koje su JNA i četnici počinili u prvoj polovici devedesetih u Hrvatskoj, a onda i u Bosni i Hercegovini.

”Godine 1999. NATO je bombardirao zemlju koja se tada zvala Jugoslavija iz razloga koje nikada nisam mogao razumjeti. Imao sam šest godina. Tih dana igrao sam se s prijateljima u dvorištu kada su se oglasile sirene za uzbunu. To je značilo da se sprema napad. Morao sam se sklanjati u podzemni bunker koji postoje u većini zgrada i mjesta u Srbiji. Živjeli smo na konzervama kao psi, ali najgora je bila neizvjesnost. Ako ste uspjeli zaspati, niste znali hoćete li se probuditi ujutro i hoćete li vidjeti svoje roditelje”, poručio je Degenek te je dodao kako su mu u srcu i Hrvatska i Srbija:

”Nikad neću zaboraviti što je Australija učinila za moju obitelj i mene. Hrvatska i Srbija su mi u srcu, tamo smo rođeni, tamo smo proveli naša djetinjstva, ali moj najteži dio života je od tamo, a svaki put kada se vratim u Australiju imam isti osjećaj – to je mjesto gdje sam uvijek dobrodošao…”, zaključio je Degenek, prenosi Večernji list.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.