Na košarkaškoj utakmici Eurolige između Crvene zvezde i Panathinaikosa u Beogradu, rezultat je za ovu priču najmanje bitan, navijači beogradskog kluba još jednom su se istaknuli četničkim provokacijama. Naravno, kad kažemo još jednom jasno želimo reći da se to ponavlja iz utakmice u utakmicu i da na takvo ponašanje Europa ne reagira, ne reagira ni Hrvatska.
Nažalost, takve provokacije ne događaju se samo na košarkaškim utakmicama. Nema važnijeg sportskog događaja, pogotovo ako su s druge strane hrvatski sportaši, a da srpski navijači ne pokazuju svoj smisao za primitivizam i fašizam. Kad već to ne želi svijet, kad već to ignorira Hrvatska a rehabilitira Srbija mi moramo inzistirati na tvrdnjama da su četnici fašisti jer to oni doista jesu, bili su to u Dmovinskom ratu, bili su to i u Drugom svjetskom ratu kad su surađivali s talijanskim fašistima i njemačkim nacistima, oko toga nema dvojbe. Bili su i ostali fašisti.
Naime, na utakmici u Beogradu, na utakmici najviše europske razine, zloglasne Delije izvjesile su zastavu na kojoj je tenk iz Vukovara. Klub se, nažalost, nije ogradio od ovakvih četničkih, dakle, fašističkih ispada, koji se neprekidno ponavljaju bez sankcija. Da su Delije barem donekle proučile povijest bilo bi im jasno kako je Vukovar slomio kičmu zloglasnoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Vukovar je najveće groblje tenkova u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Nemaju se u Srbiji baš s čime hvaliti. Vjerojatno je tenk na zastavi jedini tenk koji u Vukovaru nije uništen i koji ostao kao muzejski primjerak i podsjetnik na debakl JNA u herojskom gradu, simbolu hrvatskog otpora velikosrpskoj agresiji. Gradu koji su agresori osvojili ali ga nikad nisu pokorili, poslije Vukovara JNA je bila praktički razbijena vojska koja u tom trenutku nije bila sposobna za sukob ni s lovačkom družinom iz Slovenije, a moral im je bio na razini uhićenog konjokradice osuđenog na vješanje.
Nadalje, na utakmici u Beogradu našla se zastava s Vukovarom na srpskoj trobojnici, ispisana na ćirilici. I to nitko nije vidio. Ništa čudno, naravno. Sljepoća je zarazna bolest hrvatskih političara, ali i euro birokrata. Sjećate li se kada je na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije u Beogradu u nazočnosti tadašnjeg hrvatskog ministra Željka Jovanovića spaljena hrvatska zastava? Milanovićev ministar nije vidio kako gori hrvatska zastava iako su je svi ostali vidjeli u plamenu. Dakle, ako naši ministri, naši dužnosnici ne vide kako gore hrvatske zastave zašto bi to vidjeli oni u Europi te naposljetku zašto bi Europu uopće bilo briga kad to nije briga hrvatske političare koji obilaze europske institucije, no, o svemu šute?
Ako nije briga političare, europske birokrate, FIBA-u, Euroligu, Fifu, Uefu.., ako nije briga ni hrvatske medije zašto ne reagiraju hrvatski sportaši? Zašto hrvatski klubovi ne napuštaju sportska borilišta kad se krene s organiziranim četničkim divljanjem? Konkretno,postavimo pitanje, bi li hrvatski klub Cedevita napustila dvoranu Crvene zvezde u Beogradu ako bi u tijeku utakmice Delije razvile transparent s tenkom s kojim je JNA jurišala na Vukovar?
Hrvatska je sramota da o svemu ovome danas pišu srbijanski mediji te da se rugaju “Hrvatima kojima smeta tenk Delija”, umjesto da osude četničko divljanje svojih navijača.
“Fantastična serija košarkaša Crvene zvezde nije prošla nezapaženo u Europi, ali umjesto pohvala i aplauza iz susjedstva stižu želje da Euroliga kazni crveno-bijele…”, pišu mediji u Srbiji. Ovo, naravno, sve govori o tamošnjim medijima i njihovim frustracijama. Međutim, treba li šutjeti, imamo li pravo na šutnju s obzirom da se povijest u ovom ili onom obliku, nažalost, redovito ponavlja?
Za kraj, zamislite situaciju da u Njemačkoj u Ligi prvaka na utakmici protiv Maccabija navijači Albe razviju transparent na kojim su pripadnici zloglasnih SS postrojbi? Alba ne bi više postojala na europskoj košarkaškoj karti, a vjerojatno tako skoro ni košarkaška reprezentacije Njemačke.
