U drugom kolu grupne faze Lige prvaka nogometaši Bayerna u Londonu deklasirali su aktualnog doprvaka Europe, momčad Tottenhama 7:2. Malo je tko očekivao da će njemački nogometni div promarširati na ovakav, spektakularan način Londonom, zabiti sedam golova danas nije lako čak ni trećerazrednim, poluamaterskim momčadima, a kamoli ekipi koja u jednom trenutku u finalu Lige prvaka bila ravnopravna višestrukom prvaku Europe Liverpoolu.
Prije godinu dana, a nakon lošeg starta u prvenstvu, hrvatski trener na klupi Bayerna, Niko Kovač, bio je zapravo pred otkazom, nakon turbulentnih dvanaest mjeseci bivši hrvatski izbornik prometnuo se u prvu zvijezdu Muenchena. Nakon dugo vremena Bayern je ponovno postao momčad koja izaziva respekt, pa i strah, gdje god se pojavi, međutim, donedavno nije tako izgledalo. Naime, Bayern se još uvijek muči u njemačkom prvenstvu, iako je izbio na prvo mjestu, a ni Crvenu zvezdu u prvom kolu Lige prvaka Bavarci nisu deklasirali igrom koliko su to učinili rezultatom.
I dok glede ostavštine Pepa Guardiole Niko Kovač nema ozbiljnih problema s obzirom kako je skupi trener bio tek prosječno uspješan s klubom koji ima uvijek najviše moguće ciljeve, pogotovo u Europi, posve drugačija situacija je ostavština jedne legende kao što je Jupp Heynckes. Naime, Kovač je došao u Bayern s reputacijom bivšeg izbornika jedne od najtalentiranijih reprezentacija svijeta, dokazao se kao trener relativno malog kluba iz Frankfurta, Eintrachta, koji je u njemačkim okvirima postao jedan od respektabilnijih klubova Bundeslige. Uostalom, Kovač je s Eintrachtom upravo Bayernu uzeo njemački Kup. Tome usprkos hrvatski strateg dočekan je s velikom dozom skepse u srcu Bavarske, jednim dijelom zbog činjenice da su Bayern vodili kroz povijest najveći trenerski velikani svoga vremena, s druge strane i zbog činjenice da se Hrvat u prvi mah ipak nije najbolje snašao, a za što je imao apsolutno pravo opravdanje. Naime, Kovač je u Bayernu naslijedio jednu potrošenu momčad, zasićenu, igrače u zenitu karijere, na odlasku, i bez obzira na to uspio je u finišu prošle sezone osvojiti dvostruku krunu. No, ni te ”dvije kante” nisu ono najvažnije što je u samo godinu dana uspjelo Hrvatu, naime, Niko je kroz dvanaestak mjeseci uspio stvoriti momčad po svojoj mjeri, koja ponovno živi za trofeje, čiji su igrači posebno gladni kad je Liga prvaka u pitanju i koji, što je najvažnije, treneru vjeruju. Više u svlačionici nema nemira, mediji ne pišu o pobunama. Mourinhova sjena ne lebdi iznad Allianz Arene.
Radi se o kombinaciji mladih i iskusnih igrača, što je obično najbolja kombinacija kad govorimo o ekipama koje su kroz povijest osvajale najveće trofeje. Uostalom, pogledajte prosjek godina momčadi koje su na svjetskim prvenstvima daleko dogurale, uglavnom se radi o momčadima iskusnih igrača, uz, dakako, nekoliko mladih čija energija nadoknađuje iskustvo. Najvažniji igrači hrvatske reprezentacije 1998. godine u imali su tridesetak godina, od Bobana do Šukera, Bilića, Štimca, Asanović i Ladić bili su čak i stariji. Isti je slučaj i sa srebrnom hrvatskom generacijom iz Rusije, Modrić, Rakitić, Subašić, Mandžukić, Perišić….
Kad smo već kod Ivana Perišića, Kovač je povukao pravi potez kada je sugerirao čelnicima kluba da iz Intera angažiraju Hrvata koji je još uvijek pun energije i željan uspjeha na velikoj pozornici iako je s reprezentacijom osvojio svjetsko srebro. Iako čelnici Bayerna tom Kovačevom željom nisu bili oduševljeni Ivan sve više se pokazuje kao pravi čovjek za Bayern. Ovog ljeta Bayern je, uz Perišića, doveo Lucasa Hernandeza (23), Benjamina Pavarda (23), Mickaëla Cuisancea (20) i Fietea Arpa (19) i Coutinha (27), a ”odrekao” se Jamesa Rodrigueza (27), Matsa Hummelsa (30), Rafinhe (33), Riberyja (36) i Robbena (35). Otišle su potrošne i nezadovoljne zvijezde, rodila se momčad.
Prepoznali su to napokon i mediji, isti oni njemački mediji koji su hrvatskog trenera smjenjivali iz mjeseca u mjesec, ovisno tko se kao novi kandidat pojavio u kalkulacijama za Kovačevog nasljednika. Nakon glamuroznog marša Londonom konačno je i to prestalo, a Niko je, barem privremeno, stekao mitski status u najozbiljnijim medijima u zemlji višestrukih svjetskih prvaka. Nakon fenomenalne predstave protiv Tottenhama ne postoji ozbiljni europski medij, a koji se bavi sportom, nogometom posebno, koji se nije naklonio bivšem hrvatskom izborniku. Danas hrvatskog trenera najviše hvale oni koji su ga donedavno smjenjivali. Nadajmo de da će potrajati…
