Što smo sve dobili nakon smrti predsjednika Tuđmana i povratka imena Dinamo?

Foto: Snimka zaslona

Tko je bio za povratak imena Dinamo krajem devedesetih nakon što je klub nesretno promijenio ime iz Dinamo u HAŠK Građanski početkom spomenutog desetljeća, a poslije toga u Croatia?

I danas je ta tema izraz prijepora koji ne prestaju, jedno je sigurno, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja hrvatske države, dr. Franje Tuđmana, od Hrvatske kakvu pamtimo iz devedesetih malo je ostalo, ali Dinamu je ime vraćeno.

Da je te 1991. godine odmah krenula promjena imena u Građanski puno manje bilo bi otpora, jer Građanski je bio kultni zagrebački klub, ”purgerski” klub od kojeg je Dinamo puno toga naslijedio, plavu boju pa i navijače, nakon što ga je komunistički režim  jednostavno zabranio, ugasio… Uostalom, jedan od najboljih golgetera Dinama svih vremena, Franjo Mara Wölfl, igrao je za Građanski, za reprezentaciju NDH, a kasnije je nosio Dinamov plavi dres. Umjesto toga dobili smo te 1991. spoj imena dva kluba u jedan, i to spoj imena dva kluba koji su u svoje vrijeme bili ponos Zagreba i Hrvatske ali istovremeno i ljuti rivali.

”Linija London – Bruxelles – Manolić”

”Predsjedniče, navijači žele da se vrati ime. Sjećam se, da je pokojni predsjednik na te moje riječi udario šakom o stol i rekao: “I ti si na liniji London – Bruxelles – Manolić”. Ja sam rekao: “Dobro, ali navijači to žele”, kazao je Zdravko Mamić 20 godina od povratka imena Dinamo. Zdravko Mamić iz Hercegovine poručuje da je najzaslužniji za povratak imena. No BBB-i su objavili video iz Latinice iz 1993. u kojem se Mamić zalaže za Croatiju…

Tim riječima obratio se Zdravko Mamić 20 godina nakon povratka imena Dinamo iz Bosne i Hercegovine. Što se točno događalo iza četiri zida vjerojatno nikad nećemo saznati, jer neki sudionici nisu živi. No, ono što možemo saznati je kako je Mamić govorio 1993., kad je klubu promijenjeno ime u Croatia. U Latinicu BBB-i te 1993. nisu došli jer je gost bio Mamić, piše portal 24 sata i spominje navodno zabranjene Latinice. Govoriti o nekim zabranama devedesetih, u jeku velikosrpske agresije i nemilosrdnog rata danas kada znamo kakvo je stanje u hrvatskim medijima, pa i na HTV-u, u najmanju je ruku neumjesno, da ne koristimo primjerenije, ali puno teže riječi.  Da ne spominjemo na koji se način o Latinici govorilo o generalu Anti Gotovini, Thompsonu, općenito hrvatskim braniteljima… I da, i danas je Denis Latin urednik na ”javnoj televiziji.”

”I onda kad se sve to išlo integrirati, kako je moj predsjednik rekao, sveto ime Croatia, došlo je do otpora, no ja vas uvjeravam da u mnogim glavama i ozbiljnijih naših navijača i Bad Blue Boysa sazrijeva misao da se klub treba zvati Croatia. Kao što se borimo na prvoj liniji fronti, tako se borimo i s imenom Croatia, kojeg ćemo nositi časno u Europi. Kad u Europi izgovorite Dinamo, odmah vas trpa u režimski sustav. Da bismo sve to pomirili, zašto ne bismo nosili časno ime Croatia’‘, rekao je, između ostalog, Mamić te ratne 1993. godine. Bile su to godine u kojima se Hrvatska doslovce borila za opstanak suočena s velikosrpskim agresorom, koji je pod okupacijom držao gotovo trećinu hrvatskog teritorija.

Navijači Dinama, Bad Blue Boysi, objavili su priopćenje, točnije post na službenoj Facebook stranici grupe o Mamiću tada i sada.

”Što se tiče uloge emigriranog “svjedoka vremena” u prvoj polovici 90-ih kada je zajedno s Blaževićem vodio klub, ponovit ćemo da je u više navrata pokušavao nagovoriti vodeće ljude naše grupe na prihvaćanje imena “Croatia” ili barem na neutralno navijanje za “Plave”. Uz to, aktivno je sudjelovao u zatvaranju drugog BBB Fan Cluba u jesen 1994. godine i time borbi za ime Dinamo nanio ogromnu štetu. Ubrzo je i sam bio protjeran iz kluba, a vratio se “kao najveći Dinamovac” nakon Tuđmanove smrti s jednim jedinim ciljem kojeg je nažalost i ostvario”, dio je iz priopćenja Boysa, prenosi portal 24 sata.

Hvala na svim ”darovima”

Jedno je sigurno, nakon Tuđmanove smrti ”dobili” smo puno toga, vratili smo ime Dinamo, a dobili smo, primjerice, ono što smo vidjeli jučer na Pantovčaku, kako god se to zvalo, a neki to nazivaju i inauguracijom. Preko 3000 hrvatskih branitelja u očaju je diglo ruku na sebe, tisuće mladih odlazi iz zemlje, 30 godina nakon pada Berlinskog zida oživjela je komunistička ”kultura” u Rijeci, ”dobili” smo ukradene referendume, Zorana i Zdravka Mamića u Dinamu te svađu masona oko toga koja će loža vladati Hrvatskom ili barem imati veći utjecaj u Hrvatskoj. Nismo se, blago rečeno, baš usrećili, puno smo toga ”dobili” i hvala na tim svim ”darovima”. Puno smo toga ”dobili” nakon Tuđmanovog odlaska, no, pitanje je koliko to sve zapravo vrijedi?

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr